Votka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Votka
Smirnof vodka s crvenim natpisom
Vrsta jelaAlkoholno piće
Mesto poreklaPoljska, Rusija, Švedska[1][2]
Regije ili državaCentralna, Severna i Istočna Evropa
Glavni sastojciVoda, alkohol
VarijacijeVotka sa ukusom, nalevka
Ostale informacijeProizvedeno od žitarica kao što su pšenica i kukuruz ili krompir
  Mediji: Votka

Votka (nepravilno vodka), žestoko je alkoholno piće, najčešće bezbojno, nastalo destilacijom žitarica ili krompira.[3] Naziv potiče od slovenske riječi voda, kao deminutiv u ruskom jeziku.[4][5]

Votka

Pored zanemarljive količine aditiva ukusa, votka se uglavnom sastoji samo od alkohola (etanola) i vode. Količina alkohola se kreće u opsegu od 35% do 70%. Klasična ruska votka ima 40% alkohola. To se pripisuje ruskim standardima koje je 1894. godine uveo Aleksandar III i to nakon istraživanja Dmitrija Mendeljejeva. Sudeći po nalazima Muzeja votke u Sankt Peterburgu, Mendeljejev je došao do saznanja da je savršen postotak 38%, ali pošto su se u to doba alkoholna pića oporezivala po postotku alkohola u njima, radi lakšeg proračuna određen je standardni iznos od 40%. Kada je postotak alkohola manji od navedenog, ukus votke može biti „vodenast“, a veći postoci daju „žešću“ votku. Po saveznom zakonu SAD, minimalni postotak alkohola u votki je 40%, a po evropskim standardima – 37,5%.[6][7]

Iako se votka uglavnom pije „čista“, bez dodatnih sastojaka i pića, u južnoj Evropi i skandinavskim zemljama votka svoju popularnost duguje rastućoj upotrebi u raznim koktelima kao što su Bladi Meri, Martini idr.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Porijeklo votke još nije do kraja razjašnjeno, ali se pretpostavlja da votka potiče sa prostora koji obuhvataju današnju Poljsku, Ukrajinu, zapadnu Rusiju i Bjelorusiju. Prvi pisani nalaz u Poljskoj datira od 1405. godine u sudskom registru Sandomirca. U Rusiji, prvi zvanični pisani spomen votke u njenom savremenom značenju je dekret kraljice Katarine I, 8. juna 1751, koji je regulisao vlasništvo destilerija votke.

Votka je danas jedno od najpopularnijih pića na svijetu. Rijetko se pila van Evrope do 1950-ih, ali njena se popularnost proširila u Novi svijet preko poslijeratne Francuske (Pablo Pikaso je jednom okarakterisao poslijeratnu Francusku kao trojku „Brižit Bardo, moderni džez, poljska votka“). Do 1975. prodaja votke u |Sjedinjenim Američkim Državama nadmašila je prodaju burbon viskija, koji je dotad bio najpopularnije žestoko piće. U drugoj polovini 20. vijeka, votka je svoju popularnost dugovala svojstvu da ostavlja „bez zadaha“, kao što je jedna reklama tvrdila „nemoguće detektovati miris alkohola u dahu“.

Po „Pingvinovoj knjizi alkoholnih pića i likera“, „nizak nivo dodataka koje daju aromu alkoholu, ali koje doprinose post-efektima velike konzumacije, votku čine »sigurnijim« pićem, ali ne i što se tiče mogućnosti trovanja koje, zavisno od postotka alkohola, mogu biti visoke“. (Pamela Vandajl Prajs, [Harmondsvort i Njujork: Pingvinove knjige, 1980)

Proizvodnja[uredi | uredi izvor]

Votka može nastati destilacijom bilo koje biljke bogate skrobom/šećerom; danas se većinom pravi od žitarica poput kukuruza, raži i pšenice. Takva votka smatra se mnogo boljom od votke načinjene od drugih žitarica. Neke vrste votke prave se od paradajza, melase, soje, grožđa i ponekad čak od nusproizvoda rafinisanog ulja[8] ili obrade drvene mase. U nekim zemljama srednje Evrope, poput Poljske, votka se može praviti i tako što se fermentira rastvor kristalnog šećera i nekih soli radi fermentacije a zatim destiluje par sedmica kasnije. Danas se votka proizvodi širom svijeta. U Evropskoj uniji se raspravlja o standardizaciji votke, a zemlje pojasa vodke insistiraju da se samo alkoholna pića proizvedena od žitarica, melase od krompira i šećerne repe smeju žigosati kao „votka“, po tradicionalnim metodama proizvodnje.[9][10]

U Sjedinjenim Državama, mnoge votke se prave od 95% čistog žitaričnog alkohola koji u velikim količinama proizvode poljoprivredno-industrijski giganti Arčer Daniels Midland, Korporacija za preradu žitarica,[11] i Proizvodi od žitarica srednjeg zapada (MGP).[12] Punionici kupuju osnovna žestoka pića na veliko, a zatim filtriraju, razblažuju, distribuiraju i plasiraju krajnji proizvod pod različitim markama votke.[13] Slične metode se koriste u drugim regionima kao što je Evropa.[14]

Ovaj čisti alkohol od žitarica, takođe poznat kao rektifikovani alkohol, neutralni alkohol ili etil alkohol poljoprivrednog porekla, takođe je dostupan direktno potrošačima u nekim oblastima, kao proizvodi kao što su Everkler, Polmosov rektifikovani spirit i drugi. Za razliku od vodki sa veoma visokom ABV kao što je bugarski Balkan 176° sa 88% ABV, ovi proizvodi od alkohola od žitarica se ne smatraju vodkom; nisu (još) prošli kroz proces filtracije i rafinacije koji se koristi za proizvodnju votke.[15][14][16]

Studija sprovedena na NPR-ovom podkastu Planeta novac otkrila je zanemarljive razlike u ukusu između različitih brendova votke, što je dovelo do spekulacija o tome koliko brendiranje doprinosi konceptu „super-premium votke“.[17]

Dodatni ukusi[uredi | uredi izvor]

Pored toga što se razne vrste votke mogu kategorisati po sadržaju alkohola, one se takođe mogu kategorisati u dvije glavne grupe: čiste votke i aromatične votke. U ove druge spadaju tzv. gorke votke poput ruske „Jubilejne“ i „Percovke“.

Većina vrsta votke je bez dodatnih ukusa, ali u zemljama koje su značajni proizvođači votke možemo pronaći širok izbor aromatičnih votki, obično po domaćim receptima, i to radi poboljšanja ukusa votke ili zbog medicinskih svojstava. Začini uključuju crvenu papriku, đumbir, razne voćne dodatke, vanilu, čokoladu (bez zaslađivača) i cimet. Ukrajinci proizvode komercijalnu votku po imenu „Trava svetog Jovana“. Poljaci i Bjelorusi dodaju listove lokalne trave za bizone da bi proizveli Zubrovku, žućkastu votku blago slatkog ukusa. U Ukrajini i Rusiji je takođe jako popularna votka začinjena medom i paprikom (Pertsovka, ruska, i Z pertsem, Ukrajinska). Čuvena poljska votka začinjena medom zove se Krupnik.

Tradicija aromatizovanja votke je takođe rasprostranjena u nordijskim zemljama, gdje je votka, pomiješana sa raznim travama, voćem i začinima, uobičajeno žestoko piće za sve vrste tradicionalnih sezonskih proslava, naročito sredinom ljeta. Samo u Švedskoj postoji četrdesetak vrsta votke začinjene raznim travama. U Poljskoj postoji posebna kategorija pića zvana „nalevka“ koja se sastoji od alkoholnih pića baziranih na votki i začinjenih voćem, korenjem, cvetovima ili ekstraktima trave, koji su obično domaće proizvodnje ili se prave u manjim, lokalnim, destilerijama. Količina alkohola u ovim pićima se kreće od 15% do 75%.

Poljaci takođe prave izuzetno čistu (95%) votku, čisti alkohol, koji se koristi u razne svrhe. Tehnički, pošto je ovo vrsta votke, ona se prodaje u prodavnicama pića, a ne u apotekama. Slično, na njemačkom tržištu se obično može naći njemački, mađarski, poljski ili ukrajinski tip votke sa postotkom od 90 do 95.

Evropska unija[uredi | uredi izvor]

Proizvođači votke u Finskoj, Poljskoj i Švedskoj vode kampanju za donošenje zakona koji bi samo votku od žitarica i paradajza proglasio pravom votkom, a ne i bilo koji etil-alkohol (od, na primjer, jabuka i grožđa). Ovome se oštro protive zemlje južne Evrope, koje često proizvode votku od kaše koja se već koristila za proizvodnju vina. Po ovom zakonu bi bilo koje piće, koje nije načinjeno od žitarica ili paradajza bilo označeno sa „alkoholno piće“.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The History of Vodka”. Proof. 
  2. ^ The Art of Distilling, Revised and Expanded: An Enthusiast's Guide to the Artisan Distilling of Whiskey, Vodka, Gin and other Potent Potables. Quarry Books. januar 2019. ISBN 9781631595554. 
  3. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 78. ISBN 86-331-2112-3. 
  4. ^ „The history of Vodka - ENA”. www.extraneutralalcohol.net. Arhivirano iz originala 11. 03. 2018. g. Pristupljeno 11. 3. 2018. 
  5. ^ „Vodka History, Development and Origin: Gin and Vodka”. www.ginvodka.org (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 01. 03. 2018. g. Pristupljeno 11. 3. 2018. 
  6. ^ Evseev, Anton (21. 11. 2011). „Dmitry Mendeleev and 40 degrees of Russian vodka”. Science. Moscow: English Pravda.Ru. Pristupljeno 6. 7. 2014. 
  7. ^ „Prominent Russians: Dmitry Mendeleev”. Prominent Russians: Science and technology. Moscow: RT. 2011. Pristupljeno 6. 7. 2014. 
  8. ^ Ermochkine, Nicholas and Iglikowski, Peter (2003). 40 degrees east : an anatomy of vodka, Nova Publishers, p. 65, ISBN 1-59033-594-5.
  9. ^ „EU Farm Chief Warns of Legal Action in Vodka Row”. Arhivirano iz originala 10. 3. 2007. g. Pristupljeno 10. 3. 2007. 
  10. ^ Alexander Stubb, The European Vodka Wars Arhivirano 15 februar 2012 na sajtu Wayback Machine, a December 2006 Blue Wings article
  11. ^ „Ethyl Alcohol – Alcohol – Markets”. www.grainprocessing.com. 
  12. ^ „Product – MGP”. www.mgpingredients.com. 
  13. ^ Nasaw, Daniel (7. 6. 2012). „Why are there so many brands of vodka on sale?”. BBC News. Pristupljeno 14. 7. 2012. 
  14. ^ a b „Spirits in bulk”. Akwawit-Polmos. Arhivirano iz originala 5. 8. 2017. g. Pristupljeno 4. 8. 2017. „The agricultural ethyl alcohol we produce is the basic component of clear and fine vodkas. Our product is used for manufacturing vodkas of the best brand in Poland. 
  15. ^ „The Production of Vodka”. Arhivirano iz originala 22. 1. 2008. g. Pristupljeno 20. 1. 2007. 
  16. ^ „Everclear Uses and Products FAQs”. Make it Your Own with Everclear. Luxco. Pristupljeno 4. 8. 2017. 
  17. ^ „Is There Really A Difference Between Expensive Vodka And Cheap Vodka?”. NPR.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 19. 3. 2018. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]