Vojnički carevi
Vojnički carevi je pojam kojim se u studijama iz stare istorije često označavaju carevi koji su vladali Rimskim carstvom u periodu od 235. do 284/5. U vojničke careve ubrajaju se i carevi iz perioda 180-235 (Komod i Severi) odnosno 284-305 (Dioklecijan), ali posebno.
U vreme vojničkih careva pada tzv. kriza Carstva za vreme koje je Carstvo izloženo koliko pojačanoj pretnji od spolja koliko i iznutra imalo da se bori sa znatnim problemima.
Definicija[uredi | uredi izvor]
Pod problematičnim pojmom „vojnički carevi“ označava se Carstvo tog vremena koje je u globalu bilo jako, koje se oslanjalo na vojsku, koje marginalizovalo ulogu Senata (koji je u vreme Carstva ionako imao nizak politički značaj) čak i više nego ranije. Mnogi, ale ne i svi vojnički carevi pre preuzimanja vlasti napravili su karijeru u vojsci, a svoj carski položaj dugovali su vojnicima kojima su neposredno komandovali. Pojam „vojnički carevi“ skovan je još u 19. veku, ali ga je naročito Franc Althajm (nem. Franz Altheim) oko 1940 učinio popularnim. On se može izvesti iz opisa antičkih istoričara, koji su po običaju bili više naklonjeni prema Senatu.[1]
Početak ove epohe, koja se obično računa kao poslednja faza principata odnosno visoki period Carstva, najčešće se stavlja u 235. godinu, kada su vojnici ubili poslednjeg Severa Aleksandra Severa i za cara uzdigli jednog njihovog komandanata Maksimina Tračanina. Kao kraj vremena vojničkih careva smatra se početak Dioklecijanove vladavine, čime obično počinje i pozna antika, jer je Dioklecijan iz osnova sproveo reorganizaciju rimske države i okončao period čestih nasilnih promena vlasti. Iako je i kasnije dolazilo do uzdizanja careva iz redova vojske, ovde se više nije radilo o brzim prevratima koju su obeležili vreme vojničkih careva.
Lični podaci vojničkih careva međusobno su se razlikovali. Neki su bili skromnog porekla i relativno neobrazovani, a usredsređivali su se na vojne poslove sa kojima su bili dobro upoznati; drugi, poput Decija, Valerijana ili Galijena, pripadali su višem senatorskom sloju.
Spisak vojničkih careva[uredi | uredi izvor]
Za pojedine careve upor. i pregled u priručniku koju je izdao Klaus-Pete Jone (nem. Klaus-Peter Johne).[2]
Ime | Puno ime | Vreme vladavine | Napomene |
---|---|---|---|
Rani period vojničkih careva | |||
Maksimin Tračanin | Gaj Julije Ver Maksimin | 235–238 | protiv Aleksandra Severa; cezar: Maksim (od 236) |
Magno | (Gaj Petronije?) Magno | 235? | Uzurpator u Gornjoj Panoniji; Naslednik: Kvartin (235?) |
Gordijan I | Marko Antonije Gordijan Sempronijan Rimski Afrikanski | 238 | Protivcar u Africi, sa Gordijanom II |
Pupijen | Marko Klodije Pupijen Maksim | 238 | sa Balbinom, protiv Maksimina Tračanina |
Gordijan III | Marko Antonije Gordijan | 238–244 | 238 Cezar pod Pupijenom i Balbinom; Regenti: Gordijana (?, do 241), Timesitej (241–243) |
Sabinijan | (Marko Azinije?) Sabinijan | 240 | Protivcar u Africi |
Filip Arabljanin | Marko Julije Filip | 244–249 | Regent od 243. (sa Gajom Julijem Priskom), od 247. sa Filipom II (cezar od 244) |
Pakatijan | Tiberije Klaudije Marin Pakatijan | 248–248/49 | Protivcar u Meziji i Panoniji |
Jotapijan | Marko F(ulvije?) Ru(f?) Jotapijan | 248/49–249 | Protivcar u Siriji i Kapadokiji |
Sponzijan | nepoznato | ? | Protivcar u Dakiji (?) |
Decije | Gaj Mesije Kvint Trajan Decije | 249–251 | protiv Filipa Arabljanina, 251 sa Herenijem Etrurskim (cezar od 250); Regentkinja: Etruskila (251) |
Valens Licinijan | Julije Valens Licinijan | 250/51 | Protivcar u Rimu |
Prisk | (Lucije/Tit Julije?) Prisk | 250/51 | Protivcar u Trakiji (pomoću Knive?) |
Trebonijan Gal | Gaj Vibije Trebonijan Gal | 251–253 | sa Hostilijanom (251, cezar od 250) i Voluzijan (cezar 251) |
Emilijan | Marko Emilije Emilijan | 253 | protiv Trebonijana Gala |
Valerijan | Publije Licinije Valerijan | 253–260 | protiv Emilijana, sa Galijenom |
Silbanak | Mar(in?) Silbanak | 253? | Protivcar u Rimu (?) |
Uranije Antonin | Lucije Julije Aurelije Sulpicije Sever Uranije Antonin | 253–254 | Protivcar u Siriji |
Galijen | Publije Licinije Egnacije Galijen | 253–268 | Savladar na Zapadu (cezar 253), 260 samostalno, sa Saloninom (260, cezar od 258) i Marinijan (268); cezar: Valerijan II (256–258); Kralj kraljeva: Odenat (263–267, Istok, sa Herodijanom) |
Regalijan | Publije K(asije?) Regalijan | 260 | Protivcar u Panoniji i Meziji; Prethodnik: Ingenuo (260?) |
Makrijan | Tit Fulvije Junije Makrijan | 260–261 | Protivcar na Istoku, sa Kvijetom (obojica pomoću Makrijana Starijeg i Baliste; Prethodnik: ?Maread (260, Sirija, pomoću Šapura I); Naslednik: Musije Emilijan (261–262), ?Memor (262, obojica Egiptom) |
Valens | Valens Solunski | 261 | Protivcar u Makedoniji (ili Grčkoj?); Protivcar: ?Pizon |
Celzo | nepoznato | ? | navodno uzurpator u Africi |
Trebelijan | nepoznato | ? | navodno Uzurpator u Kilikiji |
Aureol | nepoznato | 268 | Uzurpator u severnoj Italiji |
Carevi Galskog carstva | |||
Postum | Marko Kasijanije Latinije Postum | 260–269 | protiv Galijena; navodno cezar i savladar: Postum |
Lelijan | (Gaj?) Ulpije Kornelije Lelijan | 269 | Protivcar u Gornjoj Germaniji |
Marije | Marko Aurelije Marije | 269 | pomoću Viktorije (?) |
Viktorin | Marko Pija(v)onije Viktorin | 269–271 | gegen Marije (?); Regentkinja: Viktorija (271); navodno cezar: Viktorin II |
Domicijan | nepoznato | 271? | protiv Viktorina (?) |
Tetrik I | Gaj Pije Ezuvije Tetrik | 271–274 | protiv Domicijana (?, pomoću Viktorije); cezar: Tetrik II (od 272/73) |
Faustin | nepoznato | 273/74 | Uzurpator u severnoj Galiji |
Pozni period vojničkih careva | |||
Klaudije Gotski | Marko Aurelije (Valerije) Klaudije | 268–270 | |
Cenzorin | nepoznato | ? | navodno Uzurpator u Italiji |
Kvintil | Marko Aurelije Klaudije Kvintil | 270 | |
Aurelijan | Lucije Domicije Aurelijan | 270–275 | protiv Kvintilija, od 274. samostalno; Regentkinja: Severina (?, 275) |
Felicisim | nepoznato | 271? | Uzurpator (?) u Rimu |
Septimije | nepoznato | 271/72 | Protivcar u Dalmaciji |
Urban | nepoznato | 271/72 | Uzurpator u ? |
Vabalat | Lucije Julije Aurelije Septimije Vabalat Atenodor | 272 | Protivcar na Istoku, kralj kraljeva od 267. (od 270 nominalno Aurelijanov savladar); Regentkinja: Zenobija; Prethodnik: ?Meonije (267); Naslednik: Antioh (273, obojica Sirijom), ?Firm (273, Egiptom) |
Tacit | Marko Klaudije Tacit | 275–276 | |
Florijan | Marko Anije Florijan | 276 | |
Prob | Marko Aurelije Prob | 276–282 | protiv Florijana |
Septimije | Lucije Septimije ? | 280/81 | Uzurpator (?) u Britaniji |
Prokul | nepoznato | 280/81 | Protivcar u Donjoj Germaniji (i Gornjoj Galiji?), sa ?Bonosom |
Saturnin | (Gaj?) Julije Saturnin | 281 | Protivcar u Siriji (i Egiptu?) |
Kar | Marko Aurelije Kar | 282–283 | protiv Proba (?) |
Karin | Marko Aurelije Karin | 283–285 | 283 Savladar na Zapadu (cezar od 282), do 284 sa Numerijanom (Istokom, cezar od 282) i Nigrinijan |
Sabin Julijan | Marko Aurelije Sabin Julijan | 284–285 | Protivcar u Panoniji i severnoj Italiji |
Ime | Puno ime | Vreme vladavine | Napomene |
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Andreas Alföldi: Studien zur Geschichte der Weltkrise des 3. Jahrhunderts nach Christus. Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt 1967.
- Felix Hartmann: Herrscherwechsel und Reichskrise. Untersuchungen zu den Ursachen und Konsequenzen der Herrscherwechsel im Imperium Romanum der Soldatenkaiserzeit (3. Jh. n. Chr.). Lang, Frankfurt/Main. 1982. ISBN 978-3-8204-6195-4..
- Klaus-Peter Johne u. a. (Hrsg.): Deleto paene imperio Romano. Transformationsprozesse des Römischen Reiches im 3. Jahrhundert und ihre Rezeption in der Neuzeit. Steiner. . Stuttgart. 2006. ISBN 978-3-515-08941-8.
Sammlung aktueller Aufsätze von internationalen Fachleuten. - Klaus-Peter Johne (Hrsg.): Die Zeit der Soldatenkaiser. 2 Bände. . Berlin: Akademie Verlag. 2008. ISBN 978-3-05-004529-0.
- Michael Sommer: Die Soldatenkaiser. Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt. 2004. ISBN 978-3-534-17477-5. (Geschichte kompakt). (Rezension)
- Karl Strobel: Das Imperium Romanum im 3. Jahrhundert. Modell einer historischen Krise?. Steiner. . Stuttgart. 1993. ISBN 978-3-515-05662-5..
- Gerold Walser, Thomas Pekáry: Die Krise des römischen Reiches. de Gruyter, Berlin 1962.
Eine nur für Experten zu empfehlende Sammlung von Detailstudien. - Christian Witschel: Krise – Rezession – Stagnation? Der Westen des römischen Reiches im dritten Jahrhundert n. Chr. Clauss, Frankfurt/Main. 1999. ISBN 978-3-934040-01-4..