Vojnički carevi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Car Decije. Vojnički carevi predstavljaju se često u oklopu ili makar sa šlemom.

Vojnički carevi je pojam kojim se u studijama iz stare istorije često označavaju carevi koji su vladali Rimskim carstvom u periodu od 235. do 284/5. U vojničke careve ubrajaju se i carevi iz perioda 180-235 (Komod i Severi) odnosno 284-305 (Dioklecijan), ali posebno.

U vreme vojničkih careva pada tzv. kriza Carstva za vreme koje je Carstvo izloženo koliko pojačanoj pretnji od spolja koliko i iznutra imalo da se bori sa znatnim problemima.

Definicija[uredi | uredi izvor]

Pod problematičnim pojmom „vojnički carevi“ označava se Carstvo tog vremena koje je u globalu bilo jako, koje se oslanjalo na vojsku, koje marginalizovalo ulogu Senata (koji je u vreme Carstva ionako imao nizak politički značaj) čak i više nego ranije. Mnogi, ale ne i svi vojnički carevi pre preuzimanja vlasti napravili su karijeru u vojsci, a svoj carski položaj dugovali su vojnicima kojima su neposredno komandovali. Pojam „vojnički carevi“ skovan je još u 19. veku, ali ga je naročito Franc Althajm (nem. Franz Altheim) oko 1940 učinio popularnim. On se može izvesti iz opisa antičkih istoričara, koji su po običaju bili više naklonjeni prema Senatu.[1]

Početak ove epohe, koja se obično računa kao poslednja faza principata odnosno visoki period Carstva, najčešće se stavlja u 235. godinu, kada su vojnici ubili poslednjeg Severa Aleksandra Severa i za cara uzdigli jednog njihovog komandanata Maksimina Tračanina. Kao kraj vremena vojničkih careva smatra se početak Dioklecijanove vladavine, čime obično počinje i pozna antika, jer je Dioklecijan iz osnova sproveo reorganizaciju rimske države i okončao period čestih nasilnih promena vlasti. Iako je i kasnije dolazilo do uzdizanja careva iz redova vojske, ovde se više nije radilo o brzim prevratima koju su obeležili vreme vojničkih careva.

Lični podaci vojničkih careva međusobno su se razlikovali. Neki su bili skromnog porekla i relativno neobrazovani, a usredsređivali su se na vojne poslove sa kojima su bili dobro upoznati; drugi, poput Decija, Valerijana ili Galijena, pripadali su višem senatorskom sloju.

Spisak vojničkih careva[uredi | uredi izvor]

Za pojedine careve upor. i pregled u priručniku koju je izdao Klaus-Pete Jone (nem. Klaus-Peter Johne).[2]

Ime Puno ime Vreme vladavine Napomene
Rani period vojničkih careva
Maksimin Tračanin Gaj Julije Ver Maksimin 235–238 protiv Aleksandra Severa; cezar: Maksim (od 236)
  Magno (Gaj Petronije?) Magno 235? Uzurpator u Gornjoj Panoniji; Naslednik: Kvartin (235?)
Gordijan I Marko Antonije Gordijan Sempronijan Rimski Afrikanski 238 Protivcar u Africi, sa Gordijanom II
Pupijen Marko Klodije Pupijen Maksim 238 sa Balbinom, protiv Maksimina Tračanina
Gordijan III Marko Antonije Gordijan 238–244 238 Cezar pod Pupijenom i Balbinom; Regenti: Gordijana (?, do 241), Timesitej (241–243)
  Sabinijan (Marko Azinije?) Sabinijan 240 Protivcar u Africi
Filip Arabljanin Marko Julije Filip 244–249 Regent od 243. (sa Gajom Julijem Priskom), od 247. sa Filipom II (cezar od 244)
  Pakatijan Tiberije Klaudije Marin Pakatijan 248–248/49 Protivcar u Meziji i Panoniji
  Jotapijan Marko F(ulvije?) Ru(f?) Jotapijan 248/49–249 Protivcar u Siriji i Kapadokiji
  Sponzijan nepoznato ? Protivcar u Dakiji (?)
Decije Gaj Mesije Kvint Trajan Decije 249–251 protiv Filipa Arabljanina, 251 sa Herenijem Etrurskim (cezar od 250); Regentkinja: Etruskila (251)
  Valens Licinijan Julije Valens Licinijan 250/51 Protivcar u Rimu
  Prisk (Lucije/Tit Julije?) Prisk 250/51 Protivcar u Trakiji (pomoću Knive?)
Trebonijan Gal Gaj Vibije Trebonijan Gal 251–253 sa Hostilijanom (251, cezar od 250) i Voluzijan (cezar 251)
Emilijan Marko Emilije Emilijan 253 protiv Trebonijana Gala
Valerijan Publije Licinije Valerijan 253–260 protiv Emilijana, sa Galijenom
  Silbanak Mar(in?) Silbanak 253? Protivcar u Rimu (?)
  Uranije Antonin Lucije Julije Aurelije Sulpicije Sever Uranije Antonin 253–254 Protivcar u Siriji
Galijen Publije Licinije Egnacije Galijen 253–268 Savladar na Zapadu (cezar 253), 260 samostalno, sa Saloninom (260, cezar od 258) i Marinijan (268); cezar: Valerijan II (256–258); Kralj kraljeva: Odenat (263–267, Istok, sa Herodijanom)
  Regalijan Publije K(asije?) Regalijan 260 Protivcar u Panoniji i Meziji; Prethodnik: Ingenuo (260?)
Makrijan Tit Fulvije Junije Makrijan 260–261 Protivcar na Istoku, sa Kvijetom (obojica pomoću Makrijana Starijeg i Baliste; Prethodnik: ?Maread (260, Sirija, pomoću Šapura I); Naslednik: Musije Emilijan (261–262), ?Memor (262, obojica Egiptom)
  Valens Valens Solunski 261 Protivcar u Makedoniji (ili Grčkoj?); Protivcar: ?Pizon
  Celzo nepoznato ? navodno uzurpator u Africi
  Trebelijan nepoznato ? navodno Uzurpator u Kilikiji
  Aureol nepoznato 268 Uzurpator u severnoj Italiji
Carevi Galskog carstva
Postum Marko Kasijanije Latinije Postum 260–269 protiv Galijena; navodno cezar i savladar: Postum
  Lelijan (Gaj?) Ulpije Kornelije Lelijan 269 Protivcar u Gornjoj Germaniji
Marije Marko Aurelije Marije 269 pomoću Viktorije (?)
Viktorin Marko Pija(v)onije Viktorin 269–271 gegen Marije (?); Regentkinja: Viktorija (271); navodno cezar: Viktorin II
Domicijan nepoznato 271? protiv Viktorina (?)
Tetrik I Gaj Pije Ezuvije Tetrik 271–274 protiv Domicijana (?, pomoću Viktorije); cezar: Tetrik II (od 272/73)
  Faustin nepoznato 273/74 Uzurpator u severnoj Galiji
Pozni period vojničkih careva
Klaudije Gotski Marko Aurelije (Valerije) Klaudije 268–270
  Cenzorin nepoznato ? navodno Uzurpator u Italiji
Kvintil Marko Aurelije Klaudije Kvintil 270
Aurelijan Lucije Domicije Aurelijan 270–275 protiv Kvintilija, od 274. samostalno; Regentkinja: Severina (?, 275)
  Felicisim nepoznato 271? Uzurpator (?) u Rimu
  Septimije nepoznato 271/72 Protivcar u Dalmaciji
  Urban nepoznato 271/72 Uzurpator u ?
Vabalat Lucije Julije Aurelije Septimije Vabalat Atenodor 272 Protivcar na Istoku, kralj kraljeva od 267. (od 270 nominalno Aurelijanov savladar); Regentkinja: Zenobija; Prethodnik: ?Meonije (267); Naslednik: Antioh (273, obojica Sirijom), ?Firm (273, Egiptom)
Tacit Marko Klaudije Tacit 275–276
Florijan Marko Anije Florijan 276
Prob Marko Aurelije Prob 276–282 protiv Florijana
  Septimije Lucije Septimije ? 280/81 Uzurpator (?) u Britaniji
  Prokul nepoznato 280/81 Protivcar u Donjoj Germaniji (i Gornjoj Galiji?), sa ?Bonosom
  Saturnin (Gaj?) Julije Saturnin 281 Protivcar u Siriji (i Egiptu?)
Kar Marko Aurelije Kar 282–283 protiv Proba (?)
Karin Marko Aurelije Karin 283–285 283 Savladar na Zapadu (cezar od 282), do 284 sa Numerijanom (Istokom, cezar od 282) i Nigrinijan
  Sabin Julijan Marko Aurelije Sabin Julijan 284–285 Protivcar u Panoniji i severnoj Italiji
Ime Puno ime Vreme vladavine Napomene

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Guter Überblick bei Matthäus Heil: „Soldatenkaiser“ als Epochenbegriff, in: Johne (Hrsg.), Deleto paene imperio Romano, стр. 411ff.
  2. ^ Klaus-Peter Johne (Hrsg.): Die Zeit der Soldatenkaiser. 2 Bände, Akademie Verlag, Berlin 2008.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Andreas Alföldi: Studien zur Geschichte der Weltkrise des 3. Jahrhunderts nach Christus. Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt 1967.
  • Felix Hartmann: Herrscherwechsel und Reichskrise. Untersuchungen zu den Ursachen und Konsequenzen der Herrscherwechsel im Imperium Romanum der Soldatenkaiserzeit (3. Jh. n. Chr.). Lang, Frankfurt/Main. 1982. ISBN 978-3-8204-6195-4..
  • Klaus-Peter Johne u. a. (Hrsg.): Deleto paene imperio Romano. Transformationsprozesse des Römischen Reiches im 3. Jahrhundert und ihre Rezeption in der Neuzeit. Steiner. . Stuttgart. 2006. ISBN 978-3-515-08941-8. 
    Sammlung aktueller Aufsätze von internationalen Fachleuten.
  • Klaus-Peter Johne (Hrsg.): Die Zeit der Soldatenkaiser. 2 Bände. . Berlin: Akademie Verlag. 2008. ISBN 978-3-05-004529-0. 
  • Michael Sommer: Die Soldatenkaiser. Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt. 2004. ISBN 978-3-534-17477-5. (Geschichte kompakt). (Rezension)
  • Karl Strobel: Das Imperium Romanum im 3. Jahrhundert. Modell einer historischen Krise?. Steiner. . Stuttgart. 1993. ISBN 978-3-515-05662-5. .
  • Gerold Walser, Thomas Pekáry: Die Krise des römischen Reiches. de Gruyter, Berlin 1962.
    Eine nur für Experten zu empfehlende Sammlung von Detailstudien.
  • Christian Witschel: Krise – Rezession – Stagnation? Der Westen des römischen Reiches im dritten Jahrhundert n. Chr. Clauss, Frankfurt/Main. 1999. ISBN 978-3-934040-01-4..

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]