Vranje

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Skoči na: navigacija, pretraga
Vranje

Panorama Vranja
Panorama Vranja

Grb Vranja
Opširnije
Osnovni podaci
Država Flag of Serbia.svg Srbija
Pokrajina centralna Srbija
Okrug Pčinjski okrug
Stanovništvo
Stanovništvo 55.052
Aglomeracija 88.288
Gustina stanovništva 103 st./km²
Položaj
Koordinate 42°33′15″N 21°53′50″E / 42.554167, 21.897222
Vremenska zona UTC+1, leti UTC+2
Nadmorska visina 487 m
Vranje na mapi Srbije
{{{alt}}}
Vranje
Vranje na mapi Srbije
Ostali podaci
Gradonačelnik Miroljub Stojčić (SPS)
Poštanski kod 17500
Pozivni broj 017
Registarska oznaka VR
Veb-strana www.vranje.org.rs


Koordinate: 42° 33′ 15" SGŠ, 21° 53′ 50" IGD

Vranje je grad na jugu Srbije, sedište Pčinjskog okruga. Prema popisu iz 2002. u gradu Vranju je bilo 55.052, a u celoj opštini 88.288 stanovnika.

Vranje se nalazi u Vranjskoj kotlini, na Vranjskoj reci, nedaleko od njenog ušća u Južnu Moravu. Prvi se put spominje 1093, a u sastav srpske države ušao je 1207. godine. Turcima su ga osvojili 1455. U tursko doba bio je raskrsnica putova iz Srbije prema Makedoniji i Bugarskoj, važno mesto na moravsko-vardarskom drumu, poznat po proizvodnji oružja i železnih predmeta i po kvalitetnoj kudelji. Godine 1878. oslobođen je od Turaka. Vranje je rodno mesto Bore Stankovića. Nakon Drugog svetskog rata industrijsko je središte, sa fabrikama obuće, tekstila, metalurgije i pokućstva.

Sadržaj

[uredi] Geografski položaj

Gradska reka u Vranju

Vranje je ekonomski, politički i kulturni centar Pčinjskog okruga koga čine opštine Bosilegrad, Bujanovac, Vladičin Han, Preševo, Surdulica, Trgovište i Vranje. Grad se nalazi u severozapadnom delu Vranjske kotline, na levoj obali Južne Morave. Reku i grad dele magistralni put i železnička pruga, koji na severu vode ka: Leskovcu (70 km), Nišu (110 km) i Beogradu (347 km), a na jugu ka: Kumanovu (56 km), Skoplju (91 km) i Solunu (354 km).

Smešten je u podnožju planine Plačkovice (1231 m), Krstilovice (1154 m) i Pržara (731 m). Od granice Bugarske je 70 km udaljen, a od Makedonije 40 km.

Vranje je sedište Eparhije vranjske. U Vranju se nalazi sedište 4. brigade Kopnene Vojske Srbije.

[uredi] Istorija

Nema pouzdanih podataka kada i gde je formirano naselje i na čijim temeljima je iznikao grad Vranje. Pretpostavlja se da se to dogodilo u vreme Trakolira (Rimljana), Vizantije, Grka ili Slovena koji su ove prostore naseljavali VI i VII veku. Međutim, jedno je sasvim jasno: ovo je izuzetno važno geostrateško područje na kome su se od pamtiveka ukrštavali karavanski putevi. Tako da je najlakši put ka jednome i ka drugome, osvajače vodio put preko vranjskog pomoravlja.

Prvi pisani trag o Vranju ostavila nam je Ana Komnina, vizantijska princeza, još u XI veku, pišući o vladavini svoga oca cara Aleksija Komnina. Ona u knjizi "Aleksijada" kaže da je raški župan Vukan 1093. godine u svom osvajačkom pohodu stigao do Vranja i osvojio ga. Ne zadugo, on se pred moćnijom Vizantijom morao povući.[1] Ona to opisuje ovako:

Vikicitati „Na to se Vukan osmeli i, kako nije preostalo nikoga da mu se suprotstavi, poče da pljačka susedne gradove i zemlje. I okolinu Skoplja potpuno opustoši, a delom i popali. Ali ne samo to, nego, zauzevši Polov i stigavši do Vranja, uništi i opustoši sve i odvuče otuda mnogo plena pa se vrati u svoju zemlju. “

Drugi put 1193. godine, Vranje je od Vizantije privremeno preoteo veliki raški župan Stefan Nemanja i pripojio ga srednjovekovnoj srpskoj državi. Ipak, u sastavu srpske države Vranje je definitivno ušlo 1207. godine kada ga je osvojio Stefan Prvovenčani.

Interesantno je napomenuti da je prilikom raspada srpske srednjevekovne države, Vranje postalo samostalna oblast pod upravom kesara Uglješe, „Gospodara Vranja, Preševa i Kumanova“. Ova samostalna oblast nestala je posle Kosovske bitke, kada je Vranje ušlo u sastav države despota Stefana Lazarevića.

Raspadom srpske srednjovekovne države, Turci su Vranje osvojili 14. juna 1455. godine, i držali ga u svojim rukama sve do 31. januara 1878. godine, na svetog Antanasa, kada je varoš osvojila srpska vojska pod komandom generala Jovana Belimarkovića. Vranje je pod turskom vlašću bilo 422. godina. Vranje je pod turskom vlašću imao važan položaj, što je privuklo mnoge bogate Turke da se nasale u grad i izgrade džamije, konake i hamam. Vranjski trgovci su u ovom prediodu su znali arapski i turski jezik i putovali preko granice da trguju.[2] Grad je u Kneževini Srbiji dočekalo slobodu sa nešto više od 8.000 stanovnika.

U početku 20. veka, Vranje je imalo oko 12.000 stanovnika. Kao pogranični grad Kneževine/Kraljevine Srbije, služio je kao polazno mesto za četnike (komite) u Staru Srbiju. U to vreme u gradu se nalazio i konzulat Osmanskog carstva.

U Balkanskim i dva svetska rata, Vranje i ovaj kraj su ponovo bili na meti osvajača. U Prvom balkanskom ratu 1912. godine operacijama protiv Turaka, odavde su lično komandovali kralj Petar I Karađorđević, predsednik vlade Nikola Pašić sa više ministara i generalštab sa načelnikom štaba Vrhovne komande vojvodom Radomirom Putnikom.

No, ovi prostori su, posebno u novoj istoriji, bili česta meta bugarskih osvajača koji su ovde počinili nečuvene zločine. U Prvom svetskom ratu Bugari su okupirali Vranje 16/17. oktobra 1918. godine. Sloboda je tada plaćena sa 514 života na frontu i 335 nedužno streljanih.

U Drugom svetskom ratu Nemci su u ovaj grad ušli 9. aprila 1941. godine, da bi ga 22. aprila predali u ruke bugarskim fašistima. Oni su u Vranju, za četiri godine, napravili prava zverstva - streljali su oko 700, a internirali 4.000 rodoljuba. U borbama je učestvovalo oko 12.000 boraca, od kojih 956 nije dočekalo slobodu 7. septembra 1944. godine.

[uredi] Demografija

U naselju Vranje živi 42153 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 35,8 godina (35,0 kod muškaraca i 36,6 kod žena). U naselju ima 17196 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,20.

Ovo naselje je u značajnoj većini naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka

Demografija
Godina Stanovnika
1948. 11252 [3]
1953. 13465
1961. 17999
1971. 28613
1981. 44094
1991. 51818 51215
2002. 56458 55052
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
51.418 93,39%
Romi
  
2.619 4,75%
Bugari
  
243 0,44%
Makedonci
  
175 0,31%
Jugosloveni
  
92 0,16%
Crnogorci
  
68 0,12%
Hrvati
  
35 0,06%
Muslimani
  
22 0,03%
Albanci
  
9 0,01%
Goranci
  
8 0,01%
Mađari
  
6 0,01%
Slovenci
  
5 0,00%
Česi
  
3 0,00%
Slovaci
  
2 0,00%
Bošnjaci
  
2 0,00%
Rusi
  
1 0,00%
Rumuni
  
1 0,00%
nepoznato
  
133 0,24%



[uredi] Gradska naselja

Vranje čine 15 naselja i to su:

  1. Šapranački rid
  2. Donje Vranje
  3. Odžinka
  4. Raška
  5. Ledene Stene
  6. Sobina
  7. Gornja Čaršija
  8. Tulbe
  9. Donji Asambair
  10. Gornji Asambair
  11. Ogledna stanica
  12. Palestina
  13. Panađurište
  14. Rudina
  15. Ćoška

[uredi] Privreda

Do polovine 20. veka Vranje je bilo zanatlijska varoš. Bili su zastupljeni sledeći zanati: mutavdžijski, vodeničarski, asufijski zanat i fijakerski zanat. Sa početkom industrijalizacije 60-ih godina mnogi od ovih zanata nestali su mnogi zanati.[6] Tih godina otvorene su nekoliko fabrika:

Sa otvaranjem noovih fabrika raste i broj zaposlenih koji je poslednjih godina opao:

  • 1961. godine bilo je 1,525 zaposlenih.
  • 1971. godine bilo je 4,374 zaposlenih.
  • 1998. godine ukupno ima 32,758 od kojih su 28,347 bili u privredi, a 4,411. van nje.[6]

[uredi] Poljoprivreda

[uredi] Stočarstvo

[uredi] Kultura

U okviru gradske uprave Sekretarijat za obrazovanje, kulturu, sport, omladinu i informisanje zadužen je za oblast kulture. Vranje ima i Strategiju o socijalnom i ekonomskom razvoju grada, kao i Strategiju o mladima u kojima je pažnja posvećena i kulturnoj oblasti. Prioriteti za razvoj kulture su: Negovanje tradicije i zaštita kulturne baštine, opremanje ustanova kulture i kulturni turizam [7]

Od ukupnog gradskog budžeta u 2009. godini za kulturu je izdvojeno 7,41%, u 2008. godini izdvojeno je 6,91%, a 2007. godine 5,41%. Lokalni mediji broje tri radio stanice: OK radio, Radio Fokus plus, Radio Iskon, dve televizije: Nezavisna televizija "TV 017", RTV Vranje i dva lista: Vranjske novine, Slobodna reč i novinska agencija Vranje pres.[7]

Iz budžeta grada Vranja finansira se šest ustanova kulture u domenu plata zaposlenih, stalnih troškova, programa u okviru osnovnih delatnosti, tekućih popravki i održavanja opreme. To su Narodni muzej osnovan 1960. godine, profesionalno Pozorište "Bora Stanković", Biblioteka "Bora Stanković", Arhiv "31. januar", Narodni univerzitet i Omladinski savez. „Škola animiranog filma“ (ŠAF) osnovana je u martu 1987. godine na temeljima Kluba ljubitelja filmske umetnosti. ŠAF iza sebe ima više od 160 naslova i inicijator je osnivanja prvog srpskog muzeja animacije u Vranju.[7]

[uredi] Manifestacije

Svake godine u Vranju se održava veliki broj manifestacija. Najvažnija manifestacija je tradicionalna književna manifestacija „Borina nedelja“, koja se održava svake godine, počev od 1967. g., uvek od 23. do 29. marta, poslednje dve decenije u organizaciji Književne zajednice „Borisav Stanković“, koja je ustanovila i dodeljuje nagradu za najbolju knjigu proze objavljenu u prethodnoj godini, potom „Borini pozorišni dani“, koji predstavljaju jednu od najvažnijih kulturnih manifestacija u Vranju. Održavaju se od 1979. godine poslednje nedelje oktobra, na kojima se prikazuju najbolje predstave prethodne sezone. Postoje i „Stari Dani“, ranije pod nazivom „Dani Vranja“, kulturno-zabavna manifestacija koja se održava svake godine krajem leta u periodu od avgusta do septembra u organizaciji grada Vranja, takođe i Etno sajam osnovan 2000. godine koji uspostavlja naučno-stručne stolove, iz oblasti očuvanja životne sredine, etno marke, umetničke izložbe, koncerte, izlete, promotivne prodaje zanatskih proizvoda, kao i degustaciju zdrave ekološke hrane. Od 1967. godine, svake godine, poslednje nedelje marta, održava se [7]

Posebno treba spomenuti „Međunarodnu radionicu animiranog filma“ koja se održava od 1997. godine u organizaciji ŠAF-a - Škole animiranog filma, najstarije takve institucije u Srbiji. Od likovnih se izdvajaju „Novogodišnji likovni salon“ održava se tradicionalno u galeriji Narodnog muzeja u Vranju od 1997. u toku novogodišnjih praznika, kao i „Likovna kolonija Vranje“ u organizaciji Narodnog univerziteta u Vranju. Od muzičkih manifestacija najvažnija je „Maj mesec muzike“ u organizaciji muzičke škole „Stevan Mokranjac“ iz Vranju, kao i „Memorijal Bakije Bakića.“[7]

[uredi] Kulturno-istorijski spomenici

Markovo kale
Beli most - Most ljubavi
Kuća Bore Stankovića
Vista-xmag.png Za više informacija pogledajte članak Lista zgrada i spomenika u Vranju

Vranje ima brojne spomenike koje se svrstavaju po periodu nastanka u tri celine. Najznačajniji spomenici srednjeg veka su staro viznatijsko utvrđenje Markovo Kale koje je postojalo još u vreme cara Justinijana i Krstata džamija, koja je za vreme vladavine Osmanlija pretvorena u džamiju, a posle oslobođenja od Turaka opet u crkvu. Zgrade koje su Turci sagradili jesu Amam, staro tursko kupatilo sagrađeno oko 1690. godine, zgrade Pašinog konaka (u salemluku se nalazi Narodnog muzeja) sagrađene 1765. godine i simbol Vranja - Beli most sagrađen 1844. godine. Posle oslobođenja od Turaka izgrene su mnoge zgrade i spomenici. Najpoznatije zgrade pre Drugog svetskog rata su: Zgrada Načelstva okruga Vranjskog (građena 1905-1907) i Dom vojske sagrađen 1932. godine. Važna prostorno kulturna celina je baba Zlatina ulica. Nalazi se u nekadašnjem srpskom delu vranjske čaršije. Ime je dobila po baki Bore Stankovića. U ulici se nalazi muzej kuća Bore Stankovića, koja je deo Narodnog muzeja u Vranju. Većina spomenika pojedinaca se nalazi u gradskom parku među kojima su spomenik Borisavu Stankoviću, Đorđu Tasiću, Justinu Popoviću i drugi.

[uredi] Kulturne institucije

[uredi] Obrazovne institucije

Poslednjih godina mnogo se više pažnje obraća na obrazovanje u Vranju. Na teritoriji grada Vranje 2008. godine registrovano je 10.382 učenika koji su pohađali osnovnu školu i 4.948 koji su pohađali srednju školu. Pored redovnih škola postoji i dve škole sa dvojnim obrazovanjem, a to su muzička škola "Stevan Mokranjac" i Škola za osnovno i srednje obrazovanje "Vule Antić".[8]

Pored osnovnih i srednjih škola postoji jedna viša škola i tri fakulteta. Tehnička-tehnološka (osnovana 1974. godine kao viša škola za obrazovanje metalske struke) 2008. godine imala je 354 studenta, a ima tri smera: šumarski (obrada drveta), mašinski (proizvodno mašinstvo) i tehnološki (obućarski) smerovi. Posle diplomiranja studenti dobijaju zvanja inženjera šumarstva, tehnologije i mašinstva.[8]

[uredi] Osnovne škole

OŠ Dositej Obradović u Vranju
  1. Vuk Karadžić
  2. Jovan Jovanović Zmaj
  3. Radoje Domanović
  4. Branko Radičević
  5. Svetozar Marković
  6. Škola za osnovno i srednje obrazovanje "Vule Antić"
  7. Bora Stanković Tibužde
  8. Branislav Nušić Rataje
  9. 1. maj Vrtogoš
  10. Predrag Devedžić Vranjska Banja
  11. Kralj Petar Prvi Oslobodilac Korbevac
  12. 20. oktobar Vlase
  13. Muzička škola "Stevan Mokranjac"
  14. Škola za osnovno obrazovanje odraslih
  15. Dositej Obradović

[uredi] Srednje škole

  1. Gimnazija „Bora Stanković“
  2. Medicinska škola „Dr Izabel Haton“
  3. Tehnička škola
  4. Hemijsko-tehnološka škola
  5. Poljoprivredno-veterinarska škola "Stevan Sinđelić"
  6. Ekonomsko-trgovinska škola
  7. Srednja muzička škola "Stevan Mokranjac"
  8. ŠOSO "Vule Antić"

[uredi] Praznici, slava i hodočašća

  • 31. januar - Dan oslobođenja Vranja 1878. godine
  • 7. septembar - Dan oslobođenja Vranja 1944. godine, dan kada su jedinice NOV-a ušle u grad, koji je već bio napušten od strane bugara
  • Duhovi - Slava grada
  • Veliki petak - Hodočašće u crkvu Svete Petke (Krstata džamija)
  • Velika Gospoina - Hodočašće u crkvu Uspenja Presvete Bogorodice u Sobini

[uredi] Simbol Vranja

Žuto cveće je simboličan naziv za Vranje

Simbol Vranja je žuto cveće, a žuta boja je tradicionalna boja Vranja. Tako na primer mnogi sportski klubovi u Vranju imaju žute dresove (KK Jug, FK Dinamo Vranje). Naziv je nastao krajem Prvog svetskog rata, tokom prolaska francuske vojske kroz Vranje.

Vikicitati

„Jedan od francuskih vojnika je baki koja je uređivala baštu nazdravio sa: - Bonžur (fr. Bon jour)

- Dobar dan.

Baka koja je razumela da je vojnik rekao božur je odgovorila:

- Nije to sine, božur, to je žuto cveće!“
({{{2}}})

[uredi] Vranjski melos

Spomenik Bakiji Bakiću u Gornjoj čaršiji

Vranjski meslos nadaleko je poznat. Njega je u Beograd putem svojih drama, a naročito svoje „Koštane“ i putem romana „Nečista krv“, odneo poznati vranjanac Borisav Stanković. Naime drama „Koštana“ je drama sa pevanjem, a njeni najzanimnjiviji delovi obiluju pesmom (scena Mitketa i Koštane). Muzika je veoma živopisna i vesela. Treba izdvojiti posebnu igru koja se igra u ovim krajevima pod nazivom čoček. Naravno najpoznatiji je vranjski čoček. Sem ove igre postoji veoma puno pesama, najčešće sa ljubavnim i tragičnim sadržajem. Neke od ovih pesma su našle svoje mesto i u Mokranjčevim „Rukovetima“.

Vranjske pesme su pevali mnogi, od Vasilije Radojčić do Svetlane Ražnatović, a samo se je na njima proslavio Vranjanac Staniša Stošić. Sem ovih melodija, trubački orkestri su specifičnost Vranja. U samom gradu (naročito u Gornjoj čaršiji) i obližnjem selu Pavlovac postoji na desetine trubačkih orkestara. Nekoliko njih osvajalo je brojne nagrade na Saboru trubača u Guči. Najpoznatiji među njima je bio orkestar Bakije Bakića. Danas orkestar Nenada Mladenovića nastavlja tradiciju Bakijinog orkestra. Milan Mladenović, trubač iz orkestra, osvojio je prvu trubu na Saboru trubača u Guči 2007. godine, a sam orkestar je proglašen najboljim.

[uredi] Narodna nošnja i običaji

[uredi] Hrana i piće

Ima veoma dobrih specijaliteta, kao i u celoj srpskoj kuhinji. Međutim ko tipično vranjsko jelo pomenućemo samsu - praznu pitu, prelivenu kiselim mlekom uz dodatak belog luka. Sem samse, kao tipično vranjsko jelo, možemo pomenuti i propeć - neku vrstu hleba sa sirom i jajima.

Župska klima omogućava uzgoj dobrih sorti grožđa, a samim tim i dobrih vina.

[uredi] Prirodne lepote i izletišta

Kazanđol

[uredi] Poznati Vranjanci

[uredi] Ličnosti koje su neko vreme živele i radile u Vranju

  • Radoje Domanović, književnik, profesor vranjske gimanzije
  • Jaša Prodanović, političar, profesor vranjske gimanzije
  • Filip Filipović, političar, osnivač KPJ, izabran za opslanika Narodne skupštine Kraljevine SHS za Vranjski okrug
  • Pajsije, mitropolit skopski, neko vreme vikarni episkop vranjski, pomagao narodu u ovim krajevima odmah po oslobođenju od turaka 1878, po njemu ime nosi Vladičin Han
  • dr Franja Kopša
  • Platon Banjalučki, kao dečak pohađao školu u Vranju, gde mu je otac službovao

[uredi] Gradovi pobratimi/prijatelji

[uredi] Izvori

  1. ^ Ana Komnina 1093
  2. ^ [http://www.doiserbia.nb.rs/img/doi/0350-0861/2009/0350-08610901051Z.pdf Književno delo Bore Stankovića i Vranje: identitetske strategije, diskursi i prakse Sanja Zlatanović, Etnografski institut SANU, Beograd]
  3. ^ Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  4. ^ Knjiga 1, Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-00-9
  5. ^ Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7
  6. ^ a b http://www.gradvranje.com/index_files/privreda.html Privreda grada Vranja
  7. ^ a b v g d Zavod za pručavanje kulturnog razvitka
  8. ^ a b Zvanični sajt grada Vranja

[uredi] Galerija slika

[uredi] Vidi još

Sa drugih Vikimedijinih projekata :

[uredi] Spoljašnje veze


Lični alati
Imenski prostori

Latinica

Varijante
Pregledi
Radnje
navigacija
tehničke
Štampaj/izvezi
alati
Drugi jezici