Vrutok

Koordinate: 41° 46′ 07″ S; 20° 50′ 21″ I / 41.7686° S; 20.8391° I / 41.7686; 20.8391
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vrutok
mkd. Вруток
Vrutok
Administrativni podaci
DržavaSeverna Makedonija
OpštinaGostivar
Stanovništvo
 — (2002)1.127
Geografske karakteristike
Koordinate41° 46′ 07″ S; 20° 50′ 21″ I / 41.7686° S; 20.8391° I / 41.7686; 20.8391
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina680 m
Površina10,9 km2
Vrutok na karti Severne Makedonije
Vrutok
Vrutok
Vrutok na karti Severne Makedonije
Ostali podaci
Poštanski broj1231
Pozivni broj(+389) 42
Registarska oznakaGV

Vrutok (mkd. Вруток) je naseljeno mesto u Severnoj Makedoniji, u severozapadnom delu države. Vrutok pripada opštini Gostivar. Do 2004. godine Vrutok je bio sedište istoimene opštine, koja je potom pripojena opštini Gostivar.

U selu Vrutok se nalazi izvor najveće reke Severne Makedonije, Vardara (388 км). Izvor u Vrutoku ima izdašnost vode od 1500 litara u sekundi. Takođe u blizini sela se nalazi i Hidroelektrana „Vrutok“ snage 150 MW.

Geografski položaj[uredi | uredi izvor]

Naselje Vrutok je smešteno u severozapadnom delu Severne Makedonije. Od najbližeg većeg grada, Gostivara, naselje je udaljeno 7 км jugozapadno.

Vrutok se nalazi u gornjem delu istorijske oblasti Polog. Naselje je položeno na jugozapadnom obodu Pološkog polja, na mestu gde se iz polja izdiže planina Vraca, južni nastavak Šar-planine. U samom naselju se nalazi izvor Vardara, koji je veoma jak, u obliku vrela. Nadmorska visina naselja se kreće od 620 do 710 metara. Atar naselja je površine od 10,9 км², od čega su 622 hektara šume, 244 hektara obradivo zemljište i samo 27,6 hektara su pašnjaci.[1]

Klima u naselju je umereno kontinentalna.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Vrutok se pominje u vreme srpskog cara Dušana 1337—1346. godine. U njegovom ataru je imao posed i vodenicu tetovski manastir Sv. Bogorodice. Ime je dobilo po samom vrelu Vardara. Selo je od davnina bilo sa dve pravoslavne crkve oko kojih su se nalazila groblja.[2] Bile su to crkve Sv. Arhanđela i Sv. Mine.

Crkva Svetog arhangela Mihaila
Crkva Svetog Mine

U mestu koje se nalazilo u Gostivarskoj nahiji je 1899. godine bilo popisano 45 kuća "bugaraša".[3]

Početkom 20. veka Vrutok je bio naseljen pravoslavnim Slovenima (2/3) i muslimanskim Albancima (1/3). Deo pravoslavnih meštana bili su vernici srpske pravoslavne opštine Carigradske patrijaršije.

Pravoslavna parohija u Vrutoku je 1911. godine potpadala pod Gostivarski protoprezvirat.[4] U mestu na ulazu pravoslavna crkva posvećena Sv. Mini, sagrađena (obnovljena) 1939. godine na Crkvištu. Paroh pop Arkadije Popović je 1929. godine osnovao u Vrutoku Odbor za obnovu i restauraciju manastira Sv. Simeona Stolpnika, u obližnjoj Simnici.[5] Skupljani su prilozi po celoj državi. Vrutok je sledeće 1930. godine sredinom jula, posetio Patrijarh srpski Varnava. Kod pop Popovića je nađeno staro Jevanđelje (Vrutoško) iz 13. veka.

Srpska narodna škola u mestu otvorena je 1908. godine. Školsku zgradu u mestu su podigli meštani tri sela (Vrutoka, Raven i Pečkova) u znak pijeteta prema Kralju Petru I Oslobodiocu. Škola je tada imala oko 70 đaka.[6] U osnovnoj školi u Vrutoku radilo je tokom postojanja više učitelja: Milutin Stambolić (1914), Milutin Vukićević (do 1920), Halim Jakupović (1920), Vučeta Babović (1923), Ljubomir Lekić (1923), bračni par Zagorka i Đorđe Vicanović (do 1926), bračni par Jagoš i Olga Perunović (od 1926), Prokopije Popović (1926—1938), Milutin Milutinović upravitelj (1930), Ana Ralević (do 1934), Nevenka Sekulić (1935—1938), Slavka Rakić udata Kosijer (do 1940).[7] Mesni učitelj je 1939. godine osnovao u njemu Sokolsku četu i čitaonicu. Držani su analfabetski tečajevi za nepismene meštane.

Elektrana kod Vrutoka je prvi put proradila 6. septembra 1936, kada je Gostivar prvi put osvetljen sijalicama, ali je već posle nekoliko minuta došlo do kvara.[8] Na izvoru Vardara kod Vrutoka podignuta (puštena u rad) je 15. novembra 1936. godine električna centrala, koja je trebalo da daje struju Gostivaru. Centrala je koštala preko 1,2 miliona dinara, a imala je pogonsku snagu vode od 240 konjskih snaga.[9]

Vrutok se između dva rata smatrao turističkim mestom zbog vrela Vardara.[10]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Po popisu stanovništva iz 2002. godine Vrutok je imao 1.127 stanovnika. Pretežno stanovništvo u naselju su Albanci (75%), a u manjini su etnički Makedonci (24%). Većinska veroispovest u naselju je islam, a manjinska pravoslavlje.

Kretanje broja stanovnika[11]
1948 1953 1961 1971 1981 1994 2002
1.141 1.405 1.385 1.345 1.258 1.126 1.127
Uporedni pregled nacionalnog sastava stanovništva 1961. i 2002. godine
Nacionalni sastav prema popisu iz 1961.[12]
Albanci
  
820 59,2%
Makedonci
  
513 37%
Srbi
  
10 0,7%
Ukupno: 1.385
Nacionalni sastav prema popisu iz 2002.[13]
Albanci
  
846 75,1%
Makedonci
  
276 24,5%
Ukupno: 1.127

Poreklo[uredi | uredi izvor]

U Vrutoku je 1946. godine živeo 41 rod u 175 domaćinstva. Stanovništvo su činili pravoslavni Sloveni, muslimanski Sloveni (Torbeši), poarbanašeni muslimanski Sloveni, muslimanski Arbanasi i Turci.

Sloveni pravoslavci:

  • Ljuljkovci, pet kuća. Mlađa prezimenu su im Trifunovci, Isajlovci i Serafimovci. Potiču od pretka koji je živeo na Selištu. Imaju iseljenih porodica u Skoplju i Beogradu. Slave Svetog Arhanđela.
    • Dingovci, jedna kuća. Grana Ljuljkovaca i slave Svetog Arhanđela.
    • Jandrovci, jedna kuća. Grana Ljuljkovaca i slave Svetog Arhanđela.
  • Lešovci, osamnaest kuća. Starinici. Osnivač roda je nekada živeo na Selištu. Imaju iseljenih porodica u Lešnici, Gostivaru, Tetovu i Skoplju. Slave Svetog Arhanđela.
  • Madžoi, jedanaest kuća. Starinici. Osnivač roda je ranije živeo na Selištu. Dve porodice su se iselile u Leskovac. Slave Svetog Arhanđela.
  • Božinoi, devet kuća. Starinici. Osnivač roda je živeo na Selištu. Jedna porodica iseljena u Skoplje. Slave Svetog Arhanđela.
  • Radei, osam kuća. Starinici. Preci živeli na Selištu. Jedna porodica iseljena u Leskovac. Slave Svetog Arhanđela.
  • Ankoski, tri kuće. Stari doseljenici iz Poreča. Slave Svetog Arhanđela.
  • Đakoi, šesnaest kuća. Poreklom iz okoline Đakovice u Metohiji. Iz starine prvo došli u Gorjane iznad Gradeca a potom došli u Vrutok, gde žive od sredine 19. veka. Dele se na rodove Šukarevci, Dimovci, Serafimovci i Ćibrovci. Imaju iseljenih porodica u Leskovcu. Slave Svetog Arhanđela.[14]
  • Adžiovci, šest kuća. Poreklom su iz Vrbena u Gornjoj Reci, odakle su došli sredinom 19. veka. Imaju šest porodica u Sofiji. Slave Svetog Nikolu.
  • Dailovci, šest kuća. Doseljeni iz susednog Novog Sela. Imaju iseljenih porodica u Skoplju i Ljubljani. Slave Svetog Nikolu.
  • Josifoi, jedna kuća. Potiču od pretka koji je došao kao domazet iz Lešnice, gde su bili starosedeoci. Slave Svetog Nikolu.
  • Merdžanoi, jedna kuća. Doseljeni iz Vrbena, odakle su pobegli zbog zuluma braća Maksim i Atanasko. Maksim je u Vrutoku imao sima Merdžana, a Atanasko kćer Katu. Jedna porodica živi u Sušici. Slave Svetog Arhanđela.
  • Siljanovci, dve kuće. Doseljene odnekuda. Jedna porodica se iselila u Gostivar (tamo izumrla), dve se iselile u Beograd. Slave Svetog Arhanđela.
  • Bilbilovci, dve kuće. Doselili se oko 1930. godine iz Pečkova, a dalje poreklo je iz Ljure u Severnoj Albaniji. Slave Petkovdan i Svetog Nikolu.
  • Mikail, jedna kuća. Doseljen je kao domazet iz Cerova. Tamo je pripadao starinačkom rodu Bogdanovci. Slave Svetog Arhanđela.
  • Bežovci, jedna kuća. Doselili se iz Sretkova kao domazetska porodica, gde su bili starinici. Slave Svetog Arhanđela.
  • Đukarevci, jedna kuća. Potiču od Zmejka koji je kao domazet došao iz Belovišta kod Gostivara. U Belovištu pripadali starinačkom rodu Menovci.

Sloveni muslimani:

  • Ćamilovci, dve kuće. Doseljeni krajem 19. veka iz Vele Brda u Donjoj Reci. Oni održavaju bračne veze sa muslimanskim Arbanasima, zbog čega u kući govore slovenski i arbanaški, ali će arbanaški uskoro prevladati.

Poarbanašeni Sloveni muslimani:

  • Durmišoi, šest kuća. Starinici. Ne zna se kada su prešli na islam.
  • Fidanoski, šest kuća. Starinici.
  • Bajramoi, tri kuće. Starinici. Dve porodice žive u Gostivaru.
  • Džaferovci, jedna kuća. Doselili se iz Debarskog Drimkola. Ranije su govorili slovenski, a arbanaški su primili početkom 20. veka. Jedna porodica živi u Lakanici.
  • Guljamčevci, šest kuća. Doselili se iz Golog Brda. Tamo je na islam prešao predak Guljamče koji je govorio slovenski.

Arbanasi:

  • Ziberovci, četiri kuće. Doselili se iz Cerena u Kalisu, Severna Albanija.[15] U Vrutoku žive od kraja 18. veka. Prvi su arbanaški doseljenici u Vrutok. Jedna porodica živi u Turskoj.
  • Nurčevci, pet kuća. Poreklom iz okoline Piškopeje.
  • Mersimoski, pet kuća. Poreklo im je isto kao Ziberovaca. Po jedna porodica živi u Gostivaru i Turskoj.
  • Cerjani, tri kuće. Nose ime po mestu odakle su došli, Cerenu u Kalisu. Doselili se na poziv Ziberovaca.
  • Abazovci, deset kuća. Poreklo im je iz Radomira u Kalisu. Rod je osnovao Abaz Ćaja koji je bio poznati stočar.
  • Mudovci, tri kuće. Poreklo i vreme doseljavanja je isto kao kod Abazovaca.
  • Olomanovci, četiri kuće. Poreklom iz Mata, gde postoji jedan predeo koji se zove Oloman. Doselili se sredinom 19. veka braća Amedan i Maksut, koji su tamo ubili nekoga.
  • Isenovci, jedna kuća. Isto im je poreklo kao i Abazovaca.
  • Rustanoi, dve kuće i Suljoi, dve kuće, su jedna krv, jer potiču od dva brata. Oni su živeli u Gornjoj Reci, verovatno selu Reču, gde su ubili nekog čoveka pa dobegli u Vrutok. Prava starina im je u Kalisu ili Ljumi.
  • Velioi, tri kuće. Doselili se iz Radomira u Kalisu.
  • Rakipoi, dve kuće. Isto poreklo kao i roda Velioi.
  • Veapoi, tri kuće i Ganioi, pet kuća. Poreklo iz Radomira u Kalisu.
  • Zitoi, jedna kuća. Doselili se iz susednog Rečana.
  • Redžepovci, dve kuće. Doselili se iz okoline Piškopeje.

Turci:

  • Baba Musovci, četiri kuće. Poreklom su iz Male Azije. Najpre su se doselili u Kodžadžik kod Debra, a odatle u Vrutok. Govorili su turski i održavaju bračne veze sa Turcima iz Gostivara. Četiri porodice žive u Gostivaru.[16]

Poznate ličnosti[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Panov, Mitko (1998). Enciklopedija na selata vo Republika Makedonija. Skopje. str. 63. 
  2. ^ Jovan F. Trifunoski: "Makedoniziranje Južne Srbije", 1995.
  3. ^ "Delo", Beograd 1. januar 1899.
  4. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1911.
  5. ^ "Pravda", Beograd 25. februar 1937.
  6. ^ "Pravda", Beograd 3. avgust 1930.
  7. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1920-1940.
  8. ^ "Politika", 7. sept. 1936, 11
  9. ^ "Vreme", Beograd 3. novembar 1936.
  10. ^ "Pravda", Beograd 1939.
  11. ^ „Naselenie po vozrast i po pol, po naseleni mesta, spored popisite sprovedeni vo Republika Makedonija po Vtorata svetska vojna”. makstat.stat.gov.mk. Arhivirano iz originala 16. 02. 2022. g. Pristupljeno 11. 02. 2019. 
  12. ^ Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961. godine (PDF). Beograd: Savezni zavod za statistiku. 1992. 
  13. ^ Popis na naselenieto, domaќinstvata i stanovite 2002, Kniga X (PDF). Skopje: Državen zavod za statistika. 2002. 
  14. ^ Trifunoski 1976, str. 230.
  15. ^ Trifunoski 1976, str. 231.
  16. ^ Trifunoski 1976, str. 232.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Trifunoski, Jovan F. (1976). Polog (antropogeografska proučavanja). Beograd. 
  • Panov, Mitko (1998). Enciklopedija na selata vo Republika Makedonija. Skopje. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]