Vukodlak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Vukodlak (poznat i kao likantrop ili čovek-vuk) je mitološko biće, i predstavlja čoveka koji se u noći punog meseca pretvara u vuka.[1] Veruje se da ima sposobnost brzog zaceljivanja rana i da ga mogu ubiti jedino živa (poznati mit o srebru je greška u prevodu pošto se živa nekada nazivala „quick silver” (brzo srebro)).

Nemački drvorez: vukodlak, 1512.

Poreklo vukodlaka[uredi | uredi izvor]

Još u šamanizmu, javlja se težnja za stvaranjem duhovnih veza između čoveka i različitih životinja. Svi narodi su imali neku životinju za totemsku, za koju su verovali da od nje potiču. Mnogim narodima je vuk bio totemska životinja: Neuri, Srbi, itd.

Grčki pesnik Ovidije, u svojoj knjizi Metamorfoze, zabeležio je legendu o arkadijskom kralju Likaonu koji pravi gozbu u čast Zevsa, ali pripremljenu od ljudskog mesa i zbog toga ga Zevs pretvara u vuka.[2] Po imenu kralja Likaona, i legendi o kralju Likaonu i Zevsu, nastaje i pojam likantropija.

Psoglav, Nirnberška hronika (1493)

Prema grčkom istoričaru Herodotu, postojao je narod Neuri koji su živeli u blizini Skita (otprilike na teritoriji današnje Poljske) i kojih su se Skiti plašili jer su verovali da su to vukodlaci.

Za Psoglave, rasu ljudi sa glavom psa, se veruje da su bili ljudožderi. Od tog naroda potiče i sveti Kristofer.[3]

U nordijskom folkloru još postoje legende o ratnicima Berzerkerima. Pre nego što će otići u bitku, ratnici su se oblačili u medveđe i vučje kože, po čemu su i dobili svoje ime koje na starom nordijskom jeziku upravo to i znači — ljudi koji su obučeni kao medvedi. Kada se ratnik obuče u kožu medveda ili vuka, verovao je da je duh te životinje ulazio u njega i da je postajao ta životinja. Tokom bitke, upadali su u trans tokom kog se nikoga nisu plašili, nisu osećali nikakav bol, dobijali su nadljudsku snagu i nikada se nisu hteli predavati.[4]

Jedan vizantijski car je opisao da su se Berzerkeri u borbi borili kao divlje, neustrašive zveri.[5]

Mit o vukodlaku[uredi | uredi izvor]

U srednjem veku su veštice bile povezane sa vukodlacima i verovalo se da mogu da se pretvore u vukodlaka pomoću magičnih formula ili oblačenjem vučje kože.

U mnogim zemljama se zna za vukodlake: Francuska (loup-garou), Grčka (λυκάνθρωπος), Španija (hombre lobo), Bugarska (вълколак ili върколак), Srbija (vukodlak), Turska (kurtadam), Češka (vlkodlak), Rusija (оборотень), Ukrajina (вовкулак(а), вурдалак(а), вовкун, перевертень), Poljska (wilkołak), Rumunija (vârcolac), Škotska (werewolf, wulver), Engleska (werewolf), Irska (faoladh ili conriocht), Nemačka (Werwolf), Holandija (weerwolf), Danska/Švedska/Norveška (Varulv), Norveška i Island (kveld-ulf, varúlfur), Galicija (lobisón), Portugal i Brazil (lobisomem), Letonija (vilkolakis i vilkatlakis), Litvanija (vilkatis i vilkacis), Andora (home llop), Mađarska (Vérfarkas i Farkasember), Estonija (libahunt), Finska (ihsmissui i vironsusi), i Italija (lupo mannaro).[6]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 82. ISBN 86-331-2112-3. 
  2. ^ Mythical Realm: Werewolf
  3. ^ The Greatest Werewolf Secret
  4. ^ Beserker
  5. ^ Pogledaj Beserker
  6. ^ Aka

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]