Geografski informacioni sistem

Iz projekta Википедија

(Preusmereno sa ГИС)
Skoči na: navigacija, pretraga
Пример повезаности просторних података (полигони) и атрибута (назив државе, валута итд.)
Primer povezanosti prostornih podataka (poligoni) i atributa (naziv države, valuta itd.)

Geografski informacioni sistem (GIS) je sistem za upravljanje prostornim podacima i njima pridruženim osobinama. U najstrožem smislu to je računarski sistem sposoban za integrisanje, skladištenje, uređivanje, analizu i prikaz geografskih informacija. U širem smislu GIS je oruđe "pametne karte" koje ostavlja mogućnost korisnicima da postavljaju interaktivne upite (istraživanja koja stvara korisnik), analiziraju prostorne informacije i uređuju podatke.

Tehnologija geografskog informacionog sistema može se koristiti za naučna istraživanja, upravljanje resursima, imovinsko upravljanje, planiranje razvoja, prostorno planiranje, kartografiju i planiranje infrastrukture. GIS bi na primer mogao pomagati planerima u slučaju opasnosti da lako izračunaju vreme potrebno za odgovor u slučaju prirodne katastrofe ili bi se mogao koristiti za pronalaženje močvara koje treba zaštititi od zagađenja. GIS se često koristi i za potrebe marketinškog istraživanja, geologiji ali i u svim oblastima koje koriste podatke vezane za karte.

Sadržaj

[uredi] Istorija razvoja

Pre 35,000 godina na zidovima u pećinama Laska u Francuskoj kromanjonski lovci su nacrtali slike životinja koje su ulovili. Pridružene životinjskim crtežima su i staze za koje se pretpostavlja da prikazuju puteve migracije. Ti rani zapisi sledili su dvoelementnu strukturu modernog geografskog informacionog sistema: grafička datoteka povezana je s atributnom bazom podataka.

U 18. veku primenile su se savremene geodetske tehnike za topografsko kartiranje uz ranije verzije tematskog kartiranja, npr. za naučne podatke ili podatke popisa stanovništva.

Rani 20. vek doživeo je razvoj "fotografske litografije" u kojoj su karte bile odvojene u slojeve. Razvoj računarskog hardvera podstaknutog istraživanjem nuklearnog oružja vodio je primenama računarskog "kartiranja" opšte namene u ranim 1960-im.

Godine 1967. razvoj prvog pravog svetskog operacionog GISa u Otavi, Ontario podstaknulo je federalno Ministarstvo energije, rudarstva i resursa. Razvio ga je Rodžer Tomlinson, a nazvan je "Kanadskim GIS-om" (Canadian GIS; CGIS) i koristio se za skladištenje, analiziranje i rukovanje podacima prikupljenim za Kanadski zemljišni inventar (Canadian Land Inventory; CLI)—inicijativa za određivanje sposobnosti zemlje u ruralnoj Kanadi kartiranjem informacija o tlu, poljoprivredi, rekreaciji, divljini, vodenim pticama, šumarstvu i upotrebi zemljišta u razmeri 1:250,000. Takođe, dodan je klasifikacioni faktor procene kako bi omogućio analizu.

CGIS je bio prvi svetski "sistem" kao i poboljšanje nad primenama "kartiranja" pošto je dozvoljavao mogućnosti preklapanja, merenja, digitalizovanja/skeniranja, a podržavao je nacionalni koordinatni sistem koji se proširio kontinentom, kodirane linije poput "lukova" imale su pravu ugrađenu topologiju, te je pamtio osobine i lokacijske informacije u odvojenim datotekama. Njegov osnivač, geograf Rodžer Tomlinson, postao je poznat kao "otac GIS-a".

CGIS, koji je trajao do 1990-ih, izgradio je najveću digitalnu bazu podataka o zemljišnim resursima u Kanadi. Razvio se kao glavni bazni sistem za podršku federalnog i provincijskog planiranja i upravljanja resursima. Njegova snaga je bila u analizi kompleksnih skupova podataka širom kontinenta. CGIS nikad nije bio dostupan u komercijalnom obliku. Njegov početni razvoj i uspeh podstakao je različite komercijalne primene kartiranja koje su prodavale firme kao naprimer Intergraph. Razvoj mikroračunarskog hardvera proširili su prodavači poput ESRI-ja, MapInfo-a i CARIS-a kako bi uspešno uneli mnoga obeležja CGIS-a, povezujući pristup

  1. generacije na odvajanje prostornih i atributnih informacija s pristupom
  2. generacije na organizovanje atributnih podataka u strukture baza podataka.

Rast industrije tokom 1980-ih i 1990-ih ubrzan je rastućom upotrebom GIS-a na UNIX-ovim radnim stanicama ali i personalnim računarima. Do kraja 20. veka brzi rast u različitim sistemima učvrstio se i standardizovao na relativno malo platformi pa su korisnici počeli izvoziti koncept gledanja GIS podataka preko Interneta, tražeći oblikovanje podataka i prenosne standarde.

[uredi] Komponente GIS i osnovni pojmovi

GIS se sastoji od četiri interaktivne komponente: podsistem za unos koji vrši konverziju karata (mapa )i drugih prostornih podataka u digitalni oblik (vrši se tzv. digitalizacija podataka); podsistem za skladištenje i pozivanje podataka; podsistem za analizu; i izlazni podsistem za izradu karata, tabela i za pružanje odgovora na postavljene upite.

[uredi] Literatura

  • Berry, J.K. (1993) Beyond Mapping: Concepts, Algorithms and Issues in GIS. Fort Collins, CO: GIS World Books.
  • Bolstad, P. (2005) GIS Fundamentals: A first text on Geographic Information Systems, Second Edition. White Bear Lake, MN: Eider Press, 543 pp.
  • Burrough, P.A. and McDonnell, R.A. (1998) Principles of geographical information systems. Oxford University Press, Oxford, 327 pp.
  • Chang, K.S. (2005) Introduction to Geographic Information System, 3rd Edition. McGraw Hill.
  • Heywood, I., Cornelius, S., and Carver, S. (2006) An Introduction to Geographical Information Systems. Prentice Hall. 3rd edition.
  • Longley, P.A., Goodchild, M.F., Maguire, D.J. and Rhind, D.W. (2005) Geographic Information Systems and Science. Chichester: Wiley. 2nd edition.
  • Maguire, D.J., Goodchild M.F., Rhind D.W. (1997) "Geographic Information Systems: principles, and applications" Longman Scientific and Technical, Harlow.
  • Thurston, J., Poiker, T.K. and J. Patrick Moore. (2003) Integrated Geospatial Technologies: A Guide to GPS, GIS, and Data Logging. Hoboken, New Jersey: Wiley.
  • Tomlinson, R.F., (2005) Thinking About GIS: Geographic Information System Planning for Managers. ESRI Press. 328 pp.
  • Wise, S. (2002) GIS Basics. London: Taylor & Francis.
  • Worboys, Michael, and Matt Duckham. (2004) GIS: a computing perspective. Boca Raton: CRC Press.
  • Wheatley, David and Gillings, Mark (2002) Spatial Technology and Archaeology. The Archaeological Application of GIS. London, New York, Taylor & Francis.

[uredi] Spoljašnje veze

[uredi] Vidi još