Gamet

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Gameti su polne ćelije koje se stvaraju putem mejoze te sadrže haploidan broj hromozoma. Ljudi i većina sisara koriste XY sistem određivanja pola u kojem normalna jajna ćelija može da nosi samo H hromozom, dok spermatozoid može da nosi ili H ili Y hromozom, ili nijedan, u ređim slučajevima. Ako zigot ima dva H hromozoma razvijaće se u žensko biće, ako ima X i Y hromozom, razviće se u muško.[1]

Podela[uredi | uredi izvor]

Kod jednoćelijskih životinja, protozoa, gameti mogu biti:

  • izogameti, koji su međusobno isti; proces njihovog spajanja naziva se izogamija;
  • anizogameti se međusobno razlikuju i morfološki i po ponašanju (po veličini i izgledu):
    1. mikrogameti su sitniji, pokretni (imaju bičeve, muški gameti slični spermatozoidima višećelijskih životinja;
    2. makrogameti su krupni i liče na jajne ćelije višećelijskih životinja.

Proces spajanja anizogameta naziva se anizogamija.

Kod višećelijskih životinja obrazuju se dve vrste gameta:

Jajne ćelije(ženski gameti) stvaraju se u ovarijumima(jajnicima), spermatozoidi(muški gameti) stvaraju se u testisima(semenicima). Kaka se ovarijumi i testisi razvijaju u različitim jedinkama - ženkama, odnosno mužjacima to je polni dimorfizam. Kod malog broja jedinki oba tipa polnih organa stvaraju se u jednoj jedinki(kišna glista, mekušci, metilja, pantljičara) to je hermafroditizam odnosno dvopolnost. Iako se u jednom telu stvaraju oba pola oplođenje je najčešće između dve jedinke.

  • Jajne ćelije su obično krupne i nepokretne, a spermatozoidi sitni i pokretni.

Evolucija gameta[uredi | uredi izvor]

Opšte je prihvaćeno da je izogamija stanje predaka iz kojeg je evoluirala anisogamija, iako njena evolucija nije ostavila fosilne zapise.[2] Oogamija je takođe evoluirala od izogamije preko anizogamije.[3] Gotovo uvek postoje samo dva tipa gameta, a sve analize pokazuju da su srednje veličine gameta eliminisane zbog selekcije.[4] Polne ćelije srednje veličine nemaju iste prednosti kao male ili velike;[5] one su lošije od malih u pokretljivosti i broju, a lošije od velikih u snabdevanju.[6]

Različitost[uredi | uredi izvor]

Za razliku od gamete, diploidna somatska ćelija pojedinca sadrži jednu kopiju seta hromozoma iz sperme i jednu kopiju seta hromozoma iz jajne ćelije. Shodno tome, ćelije potomstva imaju gene potencijalno sposobne da izraze karakteristike i oca i majke, zavisno od toga da li su dominantne ili recesivne. Hromozomi gameta nisu tačni duplikati nijednog od skupova hromozoma koji se nalaze u diploidnim hromozomima, već mešavina ova dva.[7]

Određivanje pola kod sisara i ptica[uredi | uredi izvor]

Spermatozoid ulazi u jajnu ćeliju.

Ljudi i većina sisara koriste XY sistem određivanja pola u kojem normalna jajna ćelija može da nosi samo H hromozom, dok spermatozoid može da nosi ili H ili Y hromozom, ili nijedan, u ređim slučajevima. Ako zigot ima dva H hromozoma razvijaće se u žensko biće, ako ima X i Y hromozom, razviće se u muško.[1]

Za ptice, ženska jajna ćelija određuje pol potomstva, preko ZW sistema za određivanje pola.[8]

Biljke[uredi | uredi izvor]

Biljke koje se seksualno razmnožavaju takođe proizvode gamete. Međutim, pošto biljke imaju životni ciklus koji uključuje smenjivanje diploidnih i haploidnih generacija, postoje neke razlike. Biljke koriste mejozu za proizvodnju spora koje se razvijaju u višećelijske haploidne gametofite koji proizvode gamete mitozom. Spermatozoidi se formiraju u organu poznatom kao anteridijum, a jajne ćelije u organu u obliku bočice zvanom arhegonijum. U cvetnim biljkama, ženski gametofit se proizvodi unutar jajne ćelije unutar jajnika cveta. Kada sazre, haploidni gametofit proizvodi ženske gamete koje su spremne za oplodnju. Muški gametofit se proizvodi unutar polenovog zrna unutar prašnika. Kada se polenovo zrno spusti na zrelu stigmu cveta, ono klija i formira polenovu cev koja raste niz stil u jajnik cveta, a zatim u jajnu stabljiku. Polen zatim proizvodi spermu mitozom i oslobađa ih za oplodnju.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Phelan, Jay (2009-04-30). What Is Life? A Guide to Biology W/Prep-U (na jeziku: engleski). Macmillan. ISBN 978-1-4292-2318-8. 
  2. ^ Pitnick, Scott S.; Hosken, Dave J.; Birkhead, Tim R. (2008-11-21). Sperm Biology: An Evolutionary Perspective (na jeziku: engleski). Academic Press. ISBN 978-0-08-091987-4. 
  3. ^ Kumar, Awasthi & Ashok. Textbook of Algae (na jeziku: engleski). Vikas Publishing House. ISBN 978-93-259-9022-7. 
  4. ^ Stearns, S. C. (2013-11-21). The Evolution of Sex and its Consequences (na jeziku: engleski). Birkhäuser. ISBN 978-3-0348-6273-8. 
  5. ^ Campbell, Anne (2013-05-16). A Mind Of Her Own: The evolutionary psychology of women (na jeziku: engleski). Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-164701-7. 
  6. ^ Bachtrog, Doris; Mank, Judith E.; Peichel, Catherine L.; Kirkpatrick, Mark; Otto, Sarah P.; Ashman, Tia-Lynn; Hahn, Matthew W.; Kitano, Jun; Mayrose, Itay (2014-01-07). „Sex Determination: Why So Many Ways of Doing It?”. PLOS Biology (na jeziku: engleski). 12 (7): e1001899. ISSN 1545-7885. PMC 4077654Slobodan pristup. PMID 24983465. doi:10.1371/journal.pbio.1001899. 
  7. ^ „Mitosis, Meiosis, and Inheritance | Learn Science at Scitable”. www.nature.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-11-08. 
  8. ^ Phelan, Jay (2009-04-30). What Is Life? A Guide to Biology W/Prep-U (na jeziku: engleski). Macmillan. ISBN 978-1-4292-2318-8. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]