Gaj (pravnik)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gajev bareljef na Predstavničkom domu Sjedinjenih Američkih Država

Gaj, (lat. Gaius), je poznati rimski pravnik iz II veka, pisac prvog udžbenika rimskog prava i član takozvanog Senata mrtvih (pored Papinijana, Paula, Modestina i Ulpijana).

O njegovom životu se malo toga zna (ne zna mu se čak puno ime ni poreklo). Autor je dela Institucije (lat. Instuticiones) zahvaljujući kojem se danas najviše i najpotpunije uči kako je izgledalo Rimsko pravo.

Verovatno je bio profesor prava, ali nije imao ius publice respondendi (pravo da javno daje odgovore). Prvi je uveo tzv. princip triparticije (lat. personae-res-actiones)) koji i dan-danas predstavlja osnovu izlaganja materije u građanskim zakonicima i udžbenicima.

On je to izrazio rečenicom: „Sve pravo kojim se služimo odnosi se ili na lica ili a stvari ili na tužbe“. Još jedno njegovo značajno delo zove se pravo svakodnevnog života (lat. Res cottidianae).

Delovi Gajevih Institucija sadržani su kasnije u zborniku varvarskog prava poznatom po imenu Alarikov brevijar, a prva tri komentara Institucija prepričana su u takozvanim Gajevim epitomama (lat. Epitome Gai).

Dugogodišnji profesor rimskog prava na Pravnom fakultetu u Beogradu Obrad Stanojević, napisao je knjigu naslovljenu Naš Gaj (lat. Gaius noster), aludirajući na moguće poreklo njegovog imena (latinski gaudere- obradovati).

Vidi još[uredi | uredi izvor]