Gideon (Biblija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gideon. Ruska ikona 18. vek

Gideon, ili Gedeon (hebr. גִּדְעוֹן je bio starozavetni patrijarh i sudija Izrailja. O njegovom životu svedoči Knjiga o Sudijama, Stari zavet (P:6-8).[1] Pominje se i u Poslanici Jevrejima u Novom zavetu, kao primer čoveka vere.

Gideon je sin Joašov, iz Manasejevog plemena.

Zbog moralnog posrnuća i političkih podela Jevreja, Midijci i drugi „sinovi Istoka“ su ih, po Božijem dopuštenju, napadali iz godine u godinu, palili im polja, krali stoku i pljačkali blago. Izrailj je u velikoj meri osiromašio. Nakon sedam godina, iz ovih muka Izrailjce spasava Gideon - „hrabri ratnik“, kao što mu i ime govori. Njegova dva starija brata poginula su u borbi protiv neprijatelja Izrailja. Pošto poziva narod na molitvu, Gideon, sa malom grupom ratnika izvodi uspešan noćni napad na Midijce. Slava Gideonove pobede proširila se širom zemlje i zahvalni narod mu je ponudio nasledno kraljevsko dostojanstvo. On je odbio tu moć, želeći da služi Bogu. Zemlja je pod njegovom upravom napredovala četrdeset godina. Doživeo je duboku starost, ostavljajući za sobom oko 70 sinova. Njegov sin je Avimeleh.

Gideon, je poznat i kao „protivnik Baala“ jer je uništio mnoge žrtvenike, na kojima su prinošene žrtve u čast paganskih božanstava.

Pravoslavna crkva proslavlja Gideona 26. septembra (po julijanskom kalendaru) odnosno 9. oktobra po gregorijanskom. Takođe ga pominje zajedno sa drugim pravednicima Staroga zaveta u nedelju Svetih Otaca (nedelja pre Božića).

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 110. ISBN 86-331-2112-3.