Gordijan III

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gordijan III
Gordijan III
Lični podaci
Puno imeMarko Antonije Gordijan Pije
Datum rođenja(225-01-20)20. januar 225.
Mesto rođenjaCircesium, Rimsko carstvo
Datum smrti11. februar 244.(244-02-11) (19 god.)
Mesto smrtiZaita,
Porodica
SupružnikSabina Trankvila
RoditeljiAntonija Gordijana
Rimski car
Period29. jul 238 - 11. februar 244.
PrethodnikMaksimin Tračanin
NaslednikFilip Arabljanin

Marko Antonije Gordijan Pije (rođen 20. januara 225. - umro 11. februara 244. godine), poznat kao Gordijan III, bio je rimski car od 238. do prve polovine 244. godine. Gordijan je bio sin Antonije Gordijane,[1] ćerke Gordijana I[1] i sestre Gordijana II i Juniusa Balbusa, koji je umro pre 238.[2]

Nakon smrti cara Aleksandra Severa u Moguntacijumu (savremeni Majnc),[3] Maksimin Tračanin je proglašen za cara,[4] uprkos protivljenju senata, i većine naroda. Deda i ujak Gordijana III, Gordijan I i Gordijan II proglasili su se za careve u Africi.[5] Upravnik Numidije, Kapelin, koji je podržavao Maksimina, ugušio je pokret dvojice Gordijana. Stariji Gordijan je umro.

U međuvremenu, senat je izabrao za careve Pupijena i Balbina.[6] Ovi senatori nisu imali podršku u narodu. Ipak, pobedili su Maksimina Tračanina, uglavnom zato što je ovoga vojska napustila. Zajednička vladavina Pupijena i Balbina bila je obeležena ustancima, pa i velikim požarom koji je izbio u Rimu juna 238. godine. Konačno dvojicu careva je ubila pretorijanska garda. Za cara je onda proglašen Gordijan III, na koga su računali još Pupijen i Balbin, davši mu titulu cezara.[7] U prvim godinama njegove vlasti, došlo je do ustanka u Africi pod vođstvom Sabinijana.

Novac iskovan u čast ženidbe Gordijana sa Sabinom Trankvilinom

Kako je Gordijan III bio samo dečak, pravu vlast su preuzele neke plemićke familije i senat.[8] 241. Gordijan se oženio Sabinom Trankvilom, ćerkom pretorijanskog prefekta Timesiteja.[9] On je ubrzo postao de facto vladar Rimskog carstva.[10]

Kada su Persijanci pod Šapurom I napali Mesopotamiju mladi car je krenuo na Istok. Persijanci su odbačeni preko Eufrata i pobeđeni 243. godine.[11] Ali, onda je njegov tast umro pod nerazjašnjenim okolnostima. Bez Timesteja sigurnost cara je dovedena u pitanje.

Filip Arabljanin postao je novi pretorijanski prefekt i ratni pohod je nastavljen. Početkom 244. Persijanci su krenuli u protivnapad i kod Faludže porazili Rimljane.[12] Gordijan III je poginuo: to se dogodilo između 13. januara i pre 14. marta te godine. Nasledio ga je Filip Arabljanin, za koga se ponekad misli da je organizovao ubistvo Gordijana III.

Gordijan je kasnije bio veoma poštovan među Rimljanima. Posle smrti je deifikovan,[13] kako bi se izbegle narodni ustanci.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b D’Amato 2020, str. 54.
  2. ^ Townsend 1934, str. 63.
  3. ^ Drinkwater 2007, str. 28.
  4. ^ Drinkwater 2007, str. 29.
  5. ^ Raven 1993, str. 142.
  6. ^ Drinkwater 2007, str. 31–32.
  7. ^ Drinkwater 2007, str. 32.
  8. ^ Potter 2004, str. 171.
  9. ^ Townsend 1934, str. 84.
  10. ^ Mennen 2011, str. 34.
  11. ^ Tucker 2010, str. 147.
  12. ^ Brosius 2006, str. 144.
  13. ^ Potter 2004, str. 238.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Boin, Douglas (2018). A Social and Cultural History of Late Antiquity. Wiley. ISBN 978-111-907-681-0. 
  • Brosius, Maria (2006). The Persians. Routledge. 
  • Cooley, Alison E. (2012). The Cambridge Manual of Latin Epigraphy. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-84026-2. 
  • D’Amato, Raffaele (2020). Roman Standards & Standard-Bearers (2): AD 192–500. Osprey Publishing. 
  • Dodgeon, Michael H.; Lieu, Samuel N. C., ur. (1991). The Roman Eastern Frontier and the Persian Wars (AD 226–363): A Documentary History, Part 1. Taylor & Francis. 
  • Drinkwater, John (2007). „Maximinus to Diocletian and the 'Crisis'”. Ur.: Bowman, Alan K.; Garnsey, Peter; Cameron, Averil. The Cambridge Ancient History: The crisis of Empire, A.D. 193–337. XII (2nd izd.). Cambridge University Press. 
  • Edwell, Peter (2020). Rome and Persia at War: Imperial Competition and Contact, 193–363 CE. Taylor & Francis. ISBN 9781317061267. 
  • Mennen, Inge (2011). Power and Status in the Roman Empire, AD 193-284. Brill. 
  • Potter, David S. (2004). The Roman Empire at Bay, AD 180–395. Routledge. 
  • Raven, Susan (1993). Rome in Africa (3rd izd.). Routledge. 
  • Shahbazi, Shapur (2017). „ŠĀPUR I”. Encyclopaedia Iranica. Pristupljeno 24. 2. 2020. 
  • Townsend, Prescott Winson (1934). The Administration of Gordian III. Yale University Press. 
  • Tucker, Spencer C., ur. (2010). „241-244:Southwest Asia”. A Global Chronology of Conflict: From the Ancient World to the Modern Middle East. ABC-CLIO. 
  • Varner, Eric R. (2004). Monumenta Graeca et Romana: Mutilation and Transformation : Damnatio Memoriae and Roman Iperial Portraiture. Brill. 
  • Wilhite, David E. (2007). Tertullian the African: An Anthropological Reading of Tertullian's Context and Identities. Walter de Gruyter GmbH & Co. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Rimski car