Grahovsko polje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Grahovsko polje je malo kraško polje u jugozapadnom delu Crne Gore, nedaleko od granice sa Bosnom i Hercegovinom severoistočno od Orjena. Zahvata površinu od 6,4 km², pruža se na dužini od 7 kilometara i široko je 1,5 kilometar. Nadmorska visina polja je 695-780 metara. Otvoreno je prema Risanskom zalivu, od kojeg je udaljeno 6,5 km. Sevroistočno od polja je prostrana kraška zaravan Katunskog krša i Banjana, a prema zapadu se uzdiže Orjen (1894 m) i njegovi ogranci.

Polje je formirano u krečnjacima kredne starosti, na granici sa dolomitima, a dno mu je pokriveno fluvioglacijalnim nanosima Orjensje glacijacije, prosečne debljine 10 metara. Grahovsko polje spada u grupu periodski plavljenih kraških polja, stoga su ovde dobro razvijene privredne grane poput ratarstva i stočarstva.

Njime teče Grahovska reka, na kojoj je podignuto veštačko jezero za vavodnjavanje. Ima srednju januarsku temperaturu 2°C, a julsku 23°C. Godišnja količina padavina je 2895 mm. Njive zapremaju 50% površine polja, a ostalo su livade.

Na severnom obodu polja nalaze se izvori Grabovice, Grahovske reke i Čeline. U polju se nalazi i arheološko nalazište - nekropola Petkovići i naselje Grahovo.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Grahovsko polje je malo kraško polje u jugozapadnom delu Crne Gore, nedaleko od granice sa Bosnom i Hercegovinom severoistočno od Orjena. Zahvata površinu od 6,4 km², pruža se na dužini od 7 kilometara i široko je 1,5 kilometar. Nadmorska visina polja je 695-780 metara. Otvoreno je prema Risanskom zalivu, od kojeg je udaljeno 6,5 km. Sevroistočno od polja je prostrana kraška zaravan Katunskog krša i Banjana, a prema zapadu se uzdiže Orjen (1894 m) i njegovi ogranci.

Polje je formirano u krečnjacima kredne starosti, na granici sa dolomitima, a dno mu je pokriveno fluvioglacijalnim nanosima Orjensje glacijacije, prosečne debljine 10 metara. Grahovsko polje spada u grupu periodski plavljenih kraških polja, stoga su ovde dobro razvijene privredne grane poput ratarstva i stočarstva.

Njime teče Grahovska reka, na kojoj je podignuto veštačko jezero za vavodnjavanje. Ima srednju januarsku temperaturu 2°C, a julsku 23°C. Godišnja količina padavina je 2895 mm. Njive zapremaju 50% površine polja, a ostalo su livade.

Na severnom obodu polja nalaze se izvori Grabovice, Grahovske reke i Čeline. U polju se nalazi i arheološko nalazište - nekropola Petkovići i naselje Grahovo.

U prošlosti su granice prema jugu i istoku bile različite. Region su naseljavali Riđani, pleme-rod koji se asimilovao ili doselio do kraja 17. veka. Planinski venci, planine Njegoš i planina Somina čine prirodnu granicu na severu. Brekovac, Bratogošti i Tisovac prostiru se do Trebišnjice i Bilećkog jezera od sjeverozapadne do jugozapadne granice. Južna i istočna granica Banjana ide preko brdovitog terena, bez većih prirodnih barijera. Regiju Grahova određuju sljedeća naselja koja su bila u sastavu Opštine koja je ukinuta 1960. godine, Naselja su Balosave, Bare, Broćanac, Vilusi, Grahovac, Grahovo, Dolovi, Zagora, Zaslap, Jabuke, Nudo, Podbužer, Riječani. i Spila. [1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prvi pisani pomen Grahova je 1687. godine. Grahovsko polje pominje vojvoda po imenu Ilija Balotić, čime će on i njegovi sunarodnici Vojvode iz susednih plemena rasteretiti grad i obezbediti mu 400 ljudi, od čega 200. bili sposobni da se bore u ratu. Još jedan njegov spis zaključuje da je iz plemena Drobnjaka, i da bi samo od njih doneo dodatnih 500 duša. Pleme Banjana nalazilo se po selima Grahovo i Grahovac. Ilija Balotić je rekao da će osloboditi grad Grahovo i da će u svakom trenutku imati na raspolaganju 100 ljudi protiv Turaka u slučaju upada na selo. Od 1858. godine Grahovo je u sastavu Crne Gore. U Regiji živi porodica Daković koja se titulirala kao grahovski knezovi, a prvi se pominje Jakov Daković. Iako ima malo podataka o njegovoj ličnoj biografiji, učestvovao je u bitkama protiv Osmanskog carstva, a poginuo je 1853. godine. Kraj je bio domaćin 2 bitke tokom Crnogorsko-osmanskih ratova, a mnogi Grahovci su učestvovali u bici na Vučjem Dolu. Tokom 20. vijeka, mnogi ljudi iz porodice Kovačevića u Nudom, odgajani su u komunističkoj porodici koja se najviše oružala u borbi protiv okupatora, a najznačajniji je bio Sava Kovačević.

Kultura[uredi | uredi izvor]

U vreme od 19. do 20. veka, u čast Grahovske bitke i Grahovačke bitke, napisano je Rođenje slobode-Grahovo.

 ,,Na tomeđi, na pogonu       

              pleme nam se namjerilo;

              zlo svakoje nas dohvaća

              i na nas se okomilo.

              Vojasaka padalište

              Grahovo je bilo naše;

              krst i mjesec na licu mu

              zelenom se zavađaše.

               Ka Kosovo orošeno

               krvlju devet Jugovića,

               Grahovo se natopilo

               krvlju - deset Petrovića.

               Muke, patnje, pogibije

               od zemana Ali-paše

               neumorno - a uporno

               svetile su ruke naše.

               Ma Grahovac sve završi,

               naš Grahovac čudo novo;

               on osveti zlo i pokor,

               što se sluči na Kosovo."

          (Kralj Nikola, ,,Grahovsko kolo" 1913.g) [2]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Rodić D. i Pavlović M. (1994): Geografija Jugoslavije 1, Savremena administracija, Beograd

;

  • tekst dr Branka Radojčića, univ. prof., Nastavniči fakultet Nikšić u Encikoplefiji jugoslavije JLZ „Miroslav Krleža“ Zagreb 1986. tom 4 (E—HRV) str.545.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mlađen Vučetić (2020-10-20). Grahovo U Vrijeme Rata 1941 1945. 
  2. ^ „Grahovo - rađanje slobode (1836-1858.)”. Grahovo - rađanje slobode (1836-1858.). Pristupljeno 2022-03-21.