Гробље свитаца
Groblje svitaca | |
---|---|
Žanr | animirana drama |
Režija | Isao Takahata |
Scenario | Isao Takahata, po romanu autora: Akijuki Nosaka |
Producent | Toru Hara |
Glavne uloge | Cutomu Tatumi Ajano Širaiši Jošiko Šinohara Akemi Jamaguči |
Muzika | Mičio Mamija |
Snimatelj | Nobuo Kojama |
Montaža | Takeši Sejama |
Producentska kuća | Toho |
Godina | 1988. |
Trajanje | 88 minuta |
Zemlja | Japan |
Jezik | japanski |
Nagrade | Blue Ribbon Award Najbolji animirani film na Međunarodnom festivalu dječjeg filma u Čikagu |
Veb-sajt | www |
IMDb veza |
Groblje svitaca (jap. 火垂るの墓, translit. Hotaru no Haka) je japanska anime drama iz 1988. koju je režirao Isao Takahata. Film govori o dvoje dece u Japanu za vreme Drugog svetskog rata. Film je generalno uživao pohvale kritičara.
Radnja[uredi | uredi izvor]
Duhovi dječaka Seite i njegove mlađe sestre Secuko pričaju o tome kako su umrli. Godina je 1945, a Japan počinje gubiti bitku u Drugom svjetskom ratu. Pri bombardovanju grada Kobea, poginula je majka četrnaestogodišnjeg Seite i njegove mlađe sestre Secuko, pa su tako oboje ostali bez staranja, jer se njihov otac bori u ratu na nekom brodu u Tihom okeanu. Seitu i Secuku prima njihova tetka, ali se ne brine mnogo o njima. Stoga djeca napuštaju njen dom i odlaze da samostalno žive u nekom napuštenom bunkeru. Glad je, međutim, njihov najveći neprijatelj, a naći hranu je gotovo nemoguće.
Film je zasnovan na istinitoj priči. Akijuki Nosaka, autor romana po kojem je snimljen ovaj film, je sam tokom Drugog svjetskog rata gladovao i izgubio sestru zbog izgladnjelosti.
Kritike[uredi | uredi izvor]
„Groblje svitaca“ je hvaljena oda pacifizmu i apel protiv mržnje i ludosti rata, koji je prikazan kao stanje koje upropaštava jednu cijelu generaciju. Radi se o jednom od najcjenjenijih i najslavnijih anime filmova 1980-ih, koji je na kritičarskom sajtu „Truli paradajzi“ (engl. Rotten Tomatoes) od kritičara dobio vrlo visoku srednju ocjenu od 8,9/10,[1] koji su ga čak upoređivali sa filmom „Šindlerova lista“, a samo ga je mali dio kritikovao zbog monotone priče i ukočene strukture. Socijalni realizam prikazan je izuzetno plastično i jednostavno: priča nema humora ili akcije i samo prati dvoje djece koja su izgubila svoje roditelje i polako umiru od gladi i za koje nema srećnog završetka, čime definitivno ruši ustaljeno mišljenje da su svi animirani filmovi namijenjeni za djecu. U ovom slučaju se radi o filmu za odrasle, dirljivom i nepretencioznom djelu sa porukama koja podstiče na razmišljanje.
Reference[uredi | uredi izvor]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Groblje svitaca na sajtu IMDb (jezik: engleski)