Grodnjenska oblast
Grodnjenska oblast | |
---|---|
Država | Belorusija |
Glavni grad | Grodno |
Površina | 25,000[1] km2 |
Stanovništvo | 2009. |
— broj st. | 1.072.000[2] |
— gustina st. | 42,9 st./km2 |
Zvanični veb-sajt |
Grodnjenska oblast (blr. Гродзенская вобласць, rus. Гро́дненская о́бласть) administrativna je jedinica u zapadnom delu Republike Belorusije i sa površinom od 25.000 km² najmanja je među 6 beloruskih oblasti. Osnovana je 20. septembra 1944. kao administrativna jedinica tadašnje Beloruske SSR. Smeštena je između Litvanije na severu, Poljske na zapadu, Minske oblasti na istoku i Brestske oblasti na jugu.
Administrativni centar, a ujedno i najveći grad oblasti je Grodno, a veći gradovi su još Lida, Slonim i Vavkavisk.
Prema podacima popisa stanovništva iz 2009. na teritoriji oblasti živelo je ukupno 1.072.000 stanovnika ili u proseku 42,9 st/km².
U istočnom delu oblasti nalazi se Mirski zamak iz XVI veka koji se nalazi na Uneskovoj listi svetske baštine u Belorusiji.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Grodnjenska oblast smeštena je u zapadnom delu Republike Belorusije i ograničena je teritorijom Brestske oblasti na jugu, Minske oblasti na istoku, dok na severoistoku deli svega nekoliko kilometara usku granicu sa Vitepskom oblašću. Na severu je granica sa Litvanijom (okruzi Alitus i Vilnjus), dok je na zapadu Poljska (Vojvodstvo Podlasko). Sa površinom od 25.000 km² najmanja je od 6 beloruskih oblasti.
Grodnjenska oblast leži u zoni blago zatalasanog reljefa prosečnih nadmorskih visina između 130 i 190 metara. Centralni deo oblasti obuhvata područje Njemenske nizija u kom se nalazi i najniža tačka u zemlji na nadmorskoj visini od 80 metara. U severnom i severoistočnom delu nalaze se Lidska ravnica (nadmorske visine do 170 m) i nešto više Ašmjansko pobrđe (visine do 320 m). Krajnji severoistok je u zoni niže Naračansko-Viljeske nizije. Južni i istočni delovi su nešto viši i tu je reljef predstavljen u vidu morenskih pobrđa i tu se nalazi najviša tačka oblasti Zamkavska gora sa visinom od 323 metra (Navagrudsko pobrđe).
Gotovo celokupno područje oblasti pripada basenu reke Njemen (sa pritokama Zapadna Berezina, Gavja, Ditva, Lebjada, Kotra, Uša, Ščara i Vilija). U severozapadnom delu oblasti svoj tok počinje reka Narev, desna pritoka Visle. Avgustovskim kanalom su povezane reke Visla i Njemen. Najvažnija jezera su Belo, Svitjaz, Svir i Višnevsko.
Klima je umerenokontinentalna sa dosta dugim i umereno toplim letima i nešto blažim i kraćim zimama zahvaljujući blizini morske akvatorije. Prosečna januarska temperatura kreće se između -6,6 °C (Karelički i Navagrudski rejon) do -5 °C na jugozapadu. Julske temperature u proseku se kreću između 17 °C i 18,2 °C. Prosečna godišnja suma padavina je od 520 do 640 mm (u oblasti oko Navagrudka do 706 mm) i oko 70% se izluči u periodu april-oktobar. Vegetativni period traje od 189 do 200 dana. Pod šumama je oko 14,4% teritorije, dok je oko 6,6% pod močvarama.
Jedan deo nacionalnog parka Bjalovješka šuma obuhvata područje na krajnjem jugu oblasti.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Područje Grodnjenske oblasti bilo je naseljeno još tokom poznog paleolita. Tokom srednjeg veka područje je bilo naseljeno drevnim slovenskim i baltičkim plemenima. Početkom XII veka značajni delovi oblasti oko reke Njemen ulaze u sastav Kijevskog Rusa. U to vreme osnivaju se i prvi veći gradovi poput Grodna (1128), Navagrudaka (1212), Slonima (1251), Vavkaviska (1005) i Lide (1323).
Početkom XIII i tokom XIV veka cela oblast dolazi pod vlast Velike Kneževine Litvanije čija je prva prestonica bio Navagrudak. U dvorcu Krevo u Smargonskom rejonu je 1385. sklopljena Krevska unija o ujedinjenju Poljske i Litvanije u Poljsko-litvansku uniju (poznatu i kao Reč Pospoplita). Kod mesta Grinvalda se 1410. odigrala velika bitka protiv Tevtonskih vitezova.
Posle raspada Unije oblast 1793. postaje sastavnim delom Ruske Imperije i dolazi do osnivanja Grodnjenske gubernije, koja je za kratko vreme postala jedan od ekonomski najrazvijenijih regiona Imperije.
Odredbama Mira iz Rige 1921. sva teritorija savremene Grodnjenske oblasti je uključena u sastav Poljske u čijim granicama je ostala sve do 1939. kada postaje delom tada Beloruske SSR.
Grodnjenska oblast formirana je 20. septembra 1944. sa administrativnim centrom u gradu Grodnu. U sadašnjim granicama je od 1954. godine.
Administrativna podela[uredi | uredi izvor]
Oblast je administrativno podeljena na jedan grad oblasne subordinacije (Grodno - ujedno i administrativni centar oblasti) i na 17 rejona.
Rejon | Osnovan | Administrativni centar |
Površina km²[3] |
Stanovnika popis 2009.[4] |
---|---|---|---|---|
Astravečki rejon | . | Astravec | 1.569 | 27.300 |
Ašmjanski rejon | . | Ašmjani | 1.200 | 38.500 |
Berastavički rejon | . | Velika Berastavica | 743 | 20.000 |
Vavkavski rejon | . | Vavkavisk | 1.192 | 82.200 |
Voranavski rejon | . | Voranava | 1.500 | 38.000 |
Grodnjenski rejon | . | Grodno | 2.700 | 58.600 |
Dzjatlavski rejon | . | Dzjatlava | 1.500 | 34.300 |
Zeljvanski rejon | . | Zeljva | 870 | 22.000 |
Ivjevski rejon | . | Ivje | 1.900 | 37.800 |
Karelički rejon | . | Kareliči | 1.100 | 28.000 |
Lidski rejon | . | Lida | 1.600 | 140.000 |
Mastovski rejon | . | Masti | 1.300 | 41.000 |
Navagrudski rejon | . | Navagrudak | 1.700 | 54.000 |
Svislački rejon | . | Svislač | 1.400 | 22.700 |
Slonimski rejon | . | Slonim | 1.500 | 72.000 |
Smargonjski rejon | . | Smargonj | 1.500 | 58.200 |
Ščučinski rejon | . | Ščučin | 1.900 | 54.400 |
Demografija[uredi | uredi izvor]
Prema podacima popisa stanovništva iz 2009. na području Grodnjenske obasti živelo je oko 1.072.000 stanovnika,[2] ili u proseku 42,9 st/km². Od tog broja oko 70% je živelo u gradovima, a ostatak u seoskim naseljima.
Po nacionalnom sastavu najviše je Belorusa (66,7%), Poljaka (21,5%), Rusa (8,2%) i Ukrajinaca (1,4%).
Narod | Popis 1959. | Popis 1970. | Popis 1979. | Popis 1989. | Popis 1999. | Popis 2009.[5] |
---|---|---|---|---|---|---|
Belorusi | 646.718 | 729.381 | 698.420 | 702.208 | 738.216 | 715.249 |
Poljaci | 332.430 | 276.507 | 299.250 | 300.836 | 294.090 | 230.810 |
Rusi | 72.250 | 86.145 | 99.597 | 124.250 | 119.200 | 87.451 |
Ukrajinci | 12.004 | 16.230 | 18.677 | 23.401 | 21.166 | 14.983 |
Litvanci | .... | 4.224 | 3.427 | 3.087 | 2.964 | 2.153 |
Tatari | 2.075 | 2.086 | 2.177 | 2.462 | 2.161 | 1.710 |
Jermeni | .... | 193 | 191 | 461 | 1.049 | 905 |
Azeri | .... | 142 | 194 | 526 | 581 | 678 |
Jevreji | 3.744 | 3.199 | 2.653 | 2.208 | 938 | 537 |
Romi | .... | 226 | 330 | 376 | 452 | 372 |
Nemci | .... | 171 | 276 | 435 | 669 | 329 |
Moldavci | .... | 151 | 274 | 471 | 415 | 319 |
Gruzini | .... | 169 | 167 | 224 | 285 | 264 |
Ukupno | 1.076.789 | 1.120.395 | 1.127.465 | 1.163.608 | 1.185.178 | 1.072.381 |
Na teritoriji oblasti postoji ukupno 15 naseljenih mesta sa administrativnim statusom grada i 16 naseljenih mesta sa statusom varošice. Jedini grad sa više od 100 hiljada stanovnika je Grodno.
Naseljena mesta sa više od 7.000 stanovnika stanje 1. januara 2009. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Znamenitosti[uredi | uredi izvor]
U istočnom delu oblasti kod varoši Mir nalazi se Mirski zamak iz XVI veka koji se nalazi na Uneskovoj listi svetske baštine u Belorusiji.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Nacionalni katastar Belorusije[mrtva veza]
- ^ a b O demografičeskoй situacii za яnvarь-dekabrь 2010 g.Nacыяnalьnы statыstыčnы kamіtэt Rэspublіkі Belarusь, 26 studzenя 2011
- ^ «Gosudarstvennый zemelьnый kadastr Respubliki Belarusь» Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. mart 2016) (po sostoяniю na 1 яnvarя 2011 g.)
- ^ «O demografičeskoй situacii za яnvarь-aprelь 2011 g.» (po sostoяniю na 1 maя 2011 g.)
- ^ https://web.archive.org/web/20101030225812/http://belstat.gov.by/homep/ru/perepic/2009/vihod_tables/5.8-4.pdf