DVD

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Logotip DVD-a
Logotip DVD-a
Primerak snimljenog diska formata DVD-5. Tamnija boja (spoljni prsten) predstavlja prostor koji nije iskorišćen.

DVD (engl. DVD, skraćeno od digital versatile disc = „digitalan višenamenski disk“ ili digital video disc = „digitalan video-disk“) je optički nosač podataka i naslednik CD (engl. CD, skraćeno od Compact Disc). DVD je optički disk koji se koristi kao medijum za skladištenje visokokvalitetnog sadržaja (prevashodno filmova). DVD je izvorno bila skraćenica za digital video disc, iako neki od članova DVD Foruma tvrde da bi DVD u stvari trebalo da znači digital versatile disc („digitalan svestran disk“), kako bi se ukazalo na potencijal takvih diskova u skladištenju aplikacija koje nisu vizuelne. Međutim, članovi DVD foruma nikad nisu postigli konsenzus o nazivu, te je danas zvanična oznaka formata jednostavno DVD; slova u skraćenici zvanično nemaju značenje.[1]

DVD diskovi su izgledom i veličinom gotovo u potpunosti identični CD diskovima.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Dolazak DVD formata najavljen je u septembru 1995. godine, a njegova prva službena specifikacija je predstavljena godinu dana kasnije. O održavanju razvoja DVD-a brine se DVD Forum, koji se sastoji od 10 osnivačkih preduzeća i više od 220 dodatnih članova. Prvi DVD reproduktori i diskovi na japanskom tržištu su se pojavili u novembru 1996. godine, a u SAD su u prodaju ušli u martu 1997.

DVD uređaji u početku su bili vrlo skupi, te su stajali više od iznosa koji bi danas bio veći od 500 evra, ali u proljeće 1999. godine njihova cijena je po prvi put pala ispod 300 američkih dolara, te su se zajedno s CD diskovima počeli prodavati i u prodavnicama s mješovitom robom. Tada su činili tek malen dio prodaje u odnosu na VHS kasete, ali danas je situacija obrnuta i DVD diskovi uvjerljivo čine većinu prodaje, u nekim državama čak i više od 90%, te polako iskorjenjuju u odnosu na njih glomazne, niskokapacitetne i zastarjele VHS kasete. DVD diskove i reproduktore danas je moguće kupiti u gotovo svim većim prodavnicama, a njihove cijene su počele padati do ili čak ispod nivoa VHS uređaja i kaseta. U posljednje vrijeme postala je popularna i mogućnost kupovine filmova na DVD disku uz dnevne novine za svega dvestotinjak dinara.

Godine 2000, japanska kompanija Soni u prodaju je pustila igrački sistem Plejstejšn 2, koji je kao medijum koristio CD-ove i DVD-ove, i koji je pored mogućnosti igranja video-igara nudio i reprodukciju DVD filmova, što se u Japanu pokazalo punim pogotkom budući da je konzola tada bila znatno jeftinija od većine DVD plejera dostupnih na tom tržištu. Kao rezultat toga, mnoge prodavnice s elektronskom robom su prodavale PS2, iako se inače nisu bavile prodajom igračkih konzola. Godinu dana nakon pojavljivanja, Plejstejšn 2 je dobio odgovor od Majkrosofta, koji je na tržište uveo igračku konzolu Eksboks s mogućnošću prikazivanja DVD-ova uz ugradnju dodatne opreme.

Naslednik DVD je blu-rej disk kompanije Soni.

Vrste DVD-ova[uredi | uredi izvor]

  • DVD-ROM
    • DVD-5 ima jednostran zapis i kapacitet 4,7 gigabajta.
    • DVD-9 ima dvoslojan jednostran zapis i kapacitet 9 gigabajta.
    • DVD-10 ima obostran zapis i kapacitet 10 gigabajta.
    • DVD-18 ima dvoslojan obostran zapis i kapacitet 18 gigabajta.
  • DVD-R ima kapacitet 4,7 gigabajta, a diskovi služe za jednokratno snimanje.
  • DVD-RW ima kapacitet 4,7 gigabajta, a diskovi pružaju i mogućnost presnimavanja snimljenog materijala.
  • DVD-RA zahtijeva posebnu jedinicu za čitanje diskova sa 4,7 ili 9,4 gigabajta snimljenog materijala, a takvi diskovi su tipično smješteni u plastičnom kućištu. Diskovi sa 2,6 gigabajta kapaciteta mogu biti izvađeni iz kućišta i korišćeni u DVD-ROM jedinici. Najveći kapacitet je 9,4 gigabajta.
  • DVD+R ima jednostran jednoslojan zapis i kapacitet 4,7 gigabajta, a diskovi služe za jednokratno snimanje.
  • DVD+RW ima kapacitet 4,7 gigabajta, a diskovi pružaju i mogućnost presnimavanja, te njihov sadržaj može biti prikazan i na standardnom DVD uređaju.
  • DVD+R DL diskovi su izvedeni iz DVD+R, koriste dvoslojni zapis i služe za jednokratno snimanje do 8,5 gigabajta podataka. DVD+R DL diskovi se koriste za igre i programe za igračku konzolu Xbox 360.

Tonski formati[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „DVD Demistifikovan: Najčešće postavljana pitanja o DVD formatu.”. Arhivirano iz originala 03. 02. 2012. g. Pristupljeno 13. 12. 2006. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]