Mitropolija dabrobosanska

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mitropolija dabrobosanska
Srpska pravoslavna crkva
250p
Osnovni podaci
SjedišteSarajevo, Sokolac
Država Bosna i Hercegovina
Osnovana13. vijek
Broj namjesništava5
Broj manastira14
Zvanični veb-sajt
Arhijerej
ArhijerejHrizostom (Jević)
Čin arhijerejamitropolit
Titula arhijerejaarhiepiskop sarajevski, mitropolit dabrobosanski i egzarh sve Dalmacije
250p
Srpska patrijaršija u 16. i 17. veku

Mitropolija dabrobosanska je eparhija Srpske pravoslavne crkve. Nadležni arhijerej je mitropolit Hrizostom (Jević), a sjedište mitropolije se nalazi u Sarajevu i Sokocu.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Dabarsku eparhiju je 1219. godine ustanovio Sveti Sava.[1]

Arhijerejska namjesništva[uredi | uredi izvor]

Do 2019. godine mitropolija je bila podijeljena na 4 arhijerejska namjesništava, ali odlukom Svetog arhijerejskog sabora od 15. odnosno 16. maja 2019. godine izvršena arondacija eparhije zvorničko-tuzlanske u korist mitropolije dabrobosanske. Naime, na zajednički prijedlog episkopa zvorničko-tuzlanskog Fotija i mitropolita dabrobosanskog Hrizostoma Sveti arhijerejski sabor je donio odluku da cjelovito arhijerejsko namjesništvo srebreničko-podrinnjsko, te parohija olovska iz arhijerejskog namjesništva tuzlanskog u eparhiji zvorničko-tuzlanskoj pripadne mitropoliji dabro-bosanskoj.[2] Nakon te odluke mitropolija dabrobosanska broji 5 arhijerejskih namjesništava, a to su:

  • Arhijerejsko namjesništvo goraško-višegradsko
  • Arhijerejsko namjesništvo sarajevsko
  • Arhijerejsko namjesništvo srebreničko-podrinjsko
  • Arhijerejsko namjesništvo travničko-zeničko
  • Arhijerejsko namjesništvo fočansko

Manastiri[uredi | uredi izvor]

Manastir Dobrun
Bogorodica Čajnička
Manastir Sase

Odlukom Svetog arhijerejskog sabora od 15. odnosno 16. maja 2019. godine kada je izvršena arondacija eparhije zvorničko-tuzlanske u korist mitropolije dabro-bosanske i 4 manastira i 1 metoh manastira (Karno, Knežina, Pjenovac, Sase i Toplica) iz arhijerejskog namjesništva srebreničko-podrinnjskog pripala su mitropoliji dabrobosanskoj.[2]

  1. Bogorodica Čajnička,
  2. Vozuća,
  3. Gornja Lijeska,
  4. Građenik[3],
  5. Dobrun,
  6. Dobrunska Rijeka,
  7. Donje Vardište,
  8. Karno,
  9. Knežina,
  10. Ozerkovići,
  11. Pjenovac,
  12. Sase
  13. Sokolica,
  14. Toplica (metoh manastira Karno).

Episkopi[uredi | uredi izvor]

Od osnivanja do pada pod tursku vladavinu (1219—1463)[uredi | uredi izvor]

  • Hristifor (XIII vijek)
  • Joanikije (prije 1292)
  • ?
  • ?
  • ?
  • ?
  • Isaija I (1281—1286-1291)
  • Jovan I (XIII vijek, 1293—1307?)
  • Metodije (kraj XIII vijeka; 1322?)
  • Nikola I (1284—1292)
  • Jovan II (poslije 1286)
  • Spiridon (između 1286 i 1292)
  • Jovan III (poslije 1286)
  • Isaija II (kraj XIII vijeka)
  • Gavrilo (XIII vijek)
  • Jovan IV (1301—1317)
  • Nikolaj II (početak XIV vijeka)
  • Nikolaj III (prije 1328-oko 1330; 1329?)
  • Velimir Vladimirović (1463)[4]
  • Marko (oko 1532)

Od obnove do ponovnog ukidanja Pećke patrijaršije (1557—1766)[uredi | uredi izvor]

  • Varlaam (oko 1557)
  • Simeon (oko 1573)
  • Josif (prije 1575)
  • Gavrilo Avramović (prije 1578—1588)
  • Petronije (1578—1589)
  • Aksentije (1589—1601)
  • Teodor (1601—1619)
  • Makarije (oko 1620)
  • Isaija (1622—1627—1635)
  • Gavrilo Predojević (do 1638)
  • Isaija II (1640—1655)
  • Longin (1656—1668)
  • Melentije (1668)
  • Hristofor (1668—1681)
Atanasije Ljubojević (1681—1688)
  • Visarion II (1690—1708)
  • Isaija III (1708—1709)
Mojsije Petrović (1709—1713)

Od ukidanja Pećke patrijaršije do Berlinskog kongresa (1766—1878)[uredi | uredi izvor]

  • Danilo (oko 1769)
  • Kirilo (1776—1779)
  • Pajsije (1779—1794; —1802)
  • Kalinik (1806—1816)
  • Evgenije (1808?)
  • Venijamin (1816—1835)
  • Amvrosije Papageorgopulos (1835—1841)
  • Ignjatije I (1841—1851)
  • Prokopije Vizant (1851—1856)
  • Dionisije I (1856—1860)
  • Ignjatije II (1860—1868)

Dionisije II Ilijević (1868—1871)

  • Pajsije (1871—1873)
  • Antim (1873—1880)

Od Berlinskog kongresa do uspostavljanja Srpske patrijaršije (1878—1920)[uredi | uredi izvor]

Sava Kosanović (1881—1885)
Georgije Nikolajević (1885—1896)
Nikolaj Mandić (1896—1907)
Evgenije Letica (1908—1920)

Od uspostavljanja Srpske patrijaršije[uredi | uredi izvor]

Petar Zimonjić (1920—1941), 1941. ubijen, 1998. je proglašen za sveštenomučenika,
Nektarije Krulj (1951—1966)
Vladislav Mitrović (1967—1992)
Nikolaj Mrđa (1992—2015)
Hrizostom Jević (2017—)

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]