David Albahari
David Albahari | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 15. mart 1948. |
Mesto rođenja | Peć, NR Srbija, FNR Jugoslavija |
Datum smrti | 30. jul 2023.75 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Srbija |
Državljanstvo | |
Srednja škola | Zemunska gimnazija |
Univerzitet | Univerzitet u Beogradu |
Porodica | |
Deca | Natan Albahari |
David Albahari (Peć, 15. mart 1948 — Beograd, 30. jul 2023) bio je srpski književnik, prevodilac i akademik. Uglavnom je pisao romane i kratke priče koje su često autobiografske. Prevodio je sa engleskog jezika i bio član Srpske akademije nauka i umetnosti.[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 15. marta 1948. godine u porodici jevrejsko-srpskog porekla u Peći.[2][3] Prvu zbirku kratkih priča Porodično vreme je objavio 1973. godine. Postao je popularan u književnim krugovima četvrtom knjigom Opis smrti, za koju je dobio Andrićevu nagradu.
Godine 1991. postao je predsednik Saveza jevrejskih opština Jugoslavije, a radio je i na evakuaciji jevrejskog stanovništva iz Sarajeva. Godine 1994. preselio se s porodicom u kanadski grad Kalgari.
Bio je član je van radnog sastava Srpske akademije nauka i umetnosti pri Odeljenju jezika i književnosti od 2. novembra 2006. godine.[4]
Pisac je prilično zatvorenog, na momente čak hermetičnog izraza, autor koji zahteva ne samo veliki čitalački napor, već i punu saradnju čitaoca u izgrađivanju značenja pojedinih dela. Uprkos tome, on je tokom svog pedesetogodišnjeg postojanja u srpskoj literaturi stekao ne samo nepodeljenu naklonost kritike, već i prilično veliki broj čitalaca. Interesantna je pojava da se među ljubiteljima knjige u Srbiji teško može naći čitalac koji nema jasno izražen vrednosni stav prema Albaharijevom opusu: s jedne strane nalazi se prilično širok sloj obožavalaca njegove proze među kojima on često predstavlja pravog kultnog pisca, dok se s druge strane nalazi nešto uža grupa onih kojima izrazita složenost i naglašena artificijelnost njegovog izraza stvara prilično jak otpor.[5]
Kritika je od samog početka prihvatila Albaharijevo stvaralaštvo uz izuzetno pohvalne ocene, počev od najranijih prikaza prve zbirke, kada je Bogdan A. Popović zaključio u prikazu Porodičnog vremena da je pripovedačka polazišna pozicija „za darovitog mladog pisca... od neprocenjive vrednosti”, pa sve do skorašnjeg suda Vase Pavkovića da je samo pitanje vremena „kada će svet prepoznati velikog pisca srpskog jezika”.
Albaharijeva ostvarenja prevođena su na francuski, nemački, engleski, hebrejski, poljski, italijanski, makedonski, slovenački, albanski, slovački, mađarski itd.
Svaka nova knjiga Davida Albaharija predstavlja za našu književnost pravi događaj jer nosi u sebi ekskluzivnost povezivanja domaće literature sa svetskom književnom baštinom.[6]
Kasnih osamdesetih, Albahari je započeo prvu formalnu peticiju za legalizaciju marihuane u Jugoslaviji.
U Srbiju se vratio 2013. godine.[7] Preminuo je 30. jula 2023. posle duže borbe s Parkinsonovom bolešću. Sahranjen je 4. avgusta 2023. na Jevrejskom groblju u Beogradu.[8][9]
Nagrade[uredi | uredi izvor]
- Nagrada Saveza jevrejskih opština Jugoslavije, za pripovetku „Dobročinitelj”, 1971.
- Nagrada Saveza jevrejskih opština Jugoslavije, za pripovetku „Jahiel, 1930”, 1972.
- Nagrada Saveza jevrejskih opština Jugoslavije, za pripovetku „Moj deda, kantor u N.”, 1973.
- Andrićeva nagrada, za zbirku priča Opis smrti, 1982.
- Nagrada „Branko Ćopić”, za zbirku priča Pelerina, 1994.
- Nagrada „Stanislav Vinaver”, za zbirku priča Pelerina, 1994.
- NIN-ova nagrada, za roman Mamac, 1996.[10]
- Balkanika (književna nagrada), za roman Mamac, 1997.
- Nagrada Narodne biblioteke Srbije za najčitaniju knjigu godine, za roman Mamac, 1998.
- Nagrada grada Beograda „Despot Stefan Lazarević”, za roman Pijavice, 2005.
- Nagrada „Zlatni suncokret”, za zbirku priča Svake noći u drugom gradu, 2008.[traži se izvor]
- Nagrada „Milovan Vidaković”, 2013.
- Nagrada „Isidora Sekulić”, za roman Životinjsko carstvo, 2014.
- Nagrada „Dušan Vasiljev”, za roman Životinjsko carstvo, 2015.
- Nagrada „Todor Manojlović”, 2015.
- Nagrada „Veljkova golubica”, 2016.
- Prva nagrada na festivalu „Друга приказна” (Druga priča), Skoplje, Makedonija, 29. jul 2016.[11]
- Međunarodna nagrada za književnost „Aleksandar Tišma”, za roman Danas je sreda, 2022.[12]
Dela[uredi | uredi izvor]
Zbirke priča | Romani | Knjige eseja |
---|---|---|
|
|
|
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 28. ISBN 86-331-2075-5.
- ^ https://www.facebook.com/politikaonline. „Sahranjen književnik David Albahari na Jevrejskom groblju”. Politika Online. Pristupljeno 2023-08-05.
- ^ „„Nežan, duhovit i pun znanja": Preminuo književnik David Albahari”. BBC News na srpskom (na jeziku: srpski). 2023-07-30. Pristupljeno 2024-01-31.
- ^ „Bibliografija Davida Albaharija”. SANU. Pristupljeno 24. 9. 2019.
- ^ „Beg u stvarnost: intervju sa Davidom Albaharijem”. Vreme. Arhivirano iz originala 24. 01. 2018. g. Pristupljeno 24. 1. 2018.
- ^ Vrbavac, Jasmina (2007). Tri i po: kritike (1. izd.). Zrenjanin, Novi Sad: Agora. str. 44—45.
- ^ Albahari: Vraćam se u Beograd („Večernje novosti“, 18. april 2013)
- ^ „Preminuo član SANU David Albahari”. SANU. Pristupljeno 1. 8. 2023.
- ^ „FAMOZNO SVETISLAV BASARA: KRALJ JE UMRO”. kurir.rs (na jeziku: srpski). 2023-08-14. Pristupljeno 2023-08-14.
- ^ „Dobitnik Ninove nagrade 1996. godine”. Vesti. Pristupljeno 24. 1. 2018.
- ^ David Albahari - dobitnik na prvata nagrada „Druga prikazna“
- ^ „TRAJNI PEČAT U ISTORIJI NAŠE KULTURE: Davidu Albahariju uručena međunarodna nagrada "Aleksandar Tišma"”. NOVOSTI (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-06-24.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Dela Davida Albaharija i elektronskom obliku - iBiblioteka Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. jul 2017)
- Srpsko književno društvo-David Albahari
- „’Marihuana marš' u Beogradu‘“ (jezik: srpski)
- Intervju sa Albaharijem: human2stay.com (jezik: engleski)
- Albahari: Svet rata i svet medija (B92, 23. novembar 2011)
- Smeh i dovitljivost su najsnažnije oružje protiv straha („Politika”, 15. decembar 2020)
- David Albahari (1948-2023): druženje sa smrću (Vreme, 31. jul 2023)
- Rođeni 1948.
- Umrli 2023.
- Pećanci
- Srpski Jevreji
- Srbi u Kanadi
- Jevrejski književnici
- Srpski književnici
- Kanadski književnici
- Srpski prevodioci
- Članovi van radnog sastava SANU
- Članovi Srpskog književnog društva
- Dobitnici Andrićeve nagrade
- Dobitnici NIN-ove nagrade
- Dobitnici nagrade Zlatni suncokret
- Dobitnici nagrade Milovan Vidaković
- Dobitnici nagrade Stefan Mitrov Ljubiša
- Dobitnici nagrade Todor Manojlović
- Dobitnici nagrade Branko Ćopić
- Bivši studenti Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu
- Naturalizovani državljani Kanade
- Umrli od Parkinsonove bolesti
- Sahranjeni na Jevrejskom groblju u Beogradu