Daktili

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Daktili (grč. Δάκτυλοι) u grčkoj mitologiji jesu frigijski demoni velike snage. Potiču s planine Ida koja se nalazi iznad Troje. Pripisivao im se pronalazak i obrada gvožđa. Posle su povezani s kultom boginja Ree i Kibele.

Legenda kaže da, dok je Rea rađala Zevsa, zarila je prste u zemlju da bi olakšala bolove i da su se u tom času stvorili daktili — pet ženskih, od njene leve ruke i pet muških od njene desne ruke.

Smatralo se da su oni živeli na planini Ida u Frigiji mnogo pre Zevsovog rođenja, a neki izvori kažu da ih je rodila nimfa u pećini Dikte, nedaleko od Oakse. Daktili muškarci bili su kovači i prvi pronašli gvožđe nedaleko od brda Berekinta a njihove sestre, koje su nastanile Samotraki izazvale su veliko divljenje svojom čarobnom moći da opčine i prokunu, i naučile Orfeja misterijama Velike Boginje.

Drugi izvori kažu da su muški Daktili bili Zevsovi kureti, koji su čuvali njegovi kolevku na Kritu, a potom otišli u Elidu i podigli hram kako bi umilostivi Krona. Akmon, Damnamenej i Kelmid su tri titule za tri najstarija Daktila, neki kažu da je Kelmid bio pretvoren u gvožđe zato što je uvredio Reu.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Robert Grevs, Grčki mitovi, familet, Beograd, str. 168.