Dardanci

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ilirska plemena

Dardanci ili Dardani (antgrč. Δαρδάνιοι [Dardánioi], Δάρδανοι [Dárdanoi]; lat. Dardani), su bili izuzetno moćan ilirsko-trački narod, veoma blizak Tribalima, srodni sa Dačanima i Mezima. Po legendi, Dardanci su bili osnivači Troje (vidi: Dardan (grad) [ru]) i saveznici Trojanaca u Trojanskom ratu.

Otac Eneje, prema legendi osnivač rimske slave i veličine, poreklom je Dardanac, kao i njegov rod gens Iulia, iz kojeg je proizašao i Gaj Julije Cezar poočim Oktavijana Avgusta. Stoga u kultu rimskih careva posebno mesto zauzima Afrodita-Venera (koja je i julijska zvezda). Poznato je da je Dardanac Eneja prema legendi sin boginje Afrodite.[1]

Živeli su u staro doba u velikom delu današnje južne Srbije, zatim Makedonije, Kosova i Metohije

Dardanska kraljevina[uredi | uredi izvor]

Dardanska oblast pružala se otprilike od Knjaževca do Velesa i od Šar-planine do Bugarske. Dardance su pokorili Rimljani verovatno krajem 1 veka p. n. e.[1]

Dardanija je bila bogata rudama. Dardanci su bili dobro obučeni ratnici. Susedni narodi, Makedonci, a posle Rimljani, mnogo su propatili od njihovih upada sa Skordiscima.

200 i 197. p. n. e., poplavili su severni deo države makedonskog kralja Filipa III.

Naselja[uredi | uredi izvor]

Važniji i veći gradovi Dardanaca su bili Ulpiana (Priština) Therranda (Prizren) Vicianum (Vučitrn) Skopi (Skoplje) Damastioni (blizu Ohridskog jezera). Naissus (Niš) je kasnije postao najvažniji grad i sedište rimske provincije Mezije.[2]

Rimska Dardanija[uredi | uredi izvor]

97. p. n. e. Dardance su porazili Rimljani.

84. p. n. e. borio se protiv njih slavni rimski vojvoda i državnik Sula.

75 i 62. p. n. e. vođeni su ratovi između njih i Rimljana.

58 i kasnije, više puta, oni su poplavili Makedoniju.

Do kraja 3 veka posle Hrista dardanska oblast zvala se Dardanija, ali nije činila zasebnu provinciju, već je bila deo provincije Mezije (posle Gornje Mezije). Niš, Skoplje i Lipljan nalazili su se u to doba u Dardaniji. Krajem 3 veka posle Hrista Dardanija je postala posebna provincija, ali joj je oblast bila malo uža, jer je Niš pripao Dakiji (mediteranskoj, unutrašnjoj).[2]

Pod rimskom vlašću, oni su gospodarima davali izvrsne vojnike. U njihovoj zemlji vađene su i rude (gvožđe, srebro i olovo), a za vlade cara Trajana i Hadrijana kovan je rudarski novac.

Vizantijska Dardanija[uredi | uredi izvor]

U vreme Vizantijske uprave, postojala je vizantijska provincija Dardanija koja je obuhvatala delove današnje južne Srbije i delove Severne Makedonije. Dardanci su u ovo vreme već bili romanizovani i pretopljeni u stanovništvo kasnije poznato pod imenom Vlasi. Dolaskom Slovena, Sloveni i Vlasi će privremeno koegzistirati na nekadašnjem području Dardanaca, da bi se ovi Vlasi tokom vremena konačno pretopili u Slovene, odnosno u pretke današnjih Srba i Makedonaca.

Iako današnji kosovski Albanci svojataju Dardance kao svoje etničke i političke prethodnike, ne postoje dokazi koji bi ih doveli u direktnu vezu sa Dardancima. Srednjovekovni izvori pominju na Kosovu i Metohiji romanizovane potomke balkanskih starosedelaca, dok su današnji Albanci potomci drugog, neromanizovanog ogranka Ilira, koji se na Kosovo i Metohiju doselio kasnije sa područja današnje Albanije.[3]

Običaji Dardanaca[uredi | uredi izvor]

Prema jednom starom piscu, Dardanci su živeli vrlo primitivnim životom, nisu znali za čistotu, jer su se kupali svega tri put u životu, i živeli su u zemunicama, pokrivenim đubretom. U isto vreme priča se, da su bili veoma muzikalni i da su voleli flautu i instrumente sa žicom (vidi gusle). Kaže se, dalje, da su bili surovi i vrlo otporni. Bavili su se stočarstvom, i čuven je bio dardanski sir. Spominju se i grubi dardanski štofovi. Od njihovog jezika poznata su nam samo imena dveju biljaka.

Dardanski vladari[uredi | uredi izvor]

  • Bardilej, osnivač Dardanije i prvi kralj
  • Longarus, kralj (3. vek p. n. e.)
  • Bato, kralj (3-2. vek p. n. e.)
  • Monunius, kralj (2. vek p. n. e.)
  • Etuta, kraljica (2. vek p. n. e.)

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]