Дах смрти

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Dah smrti
Britanski poster bioskopskog izdanja
Izvorni naslovThe Living Daylights
RežijaDžon Glen
Scenario
  • Ričard Mejbaum
  • Majkl Vilson
Producent
Temelji se naDah smrti
Ijana Fleminga
Glavne uloge
MuzikaDžon Bari
Direktor
fotografije
Alek Mils
Montaža
  • Džon Grover
  • Piter Dejvis
Producentska
kuća
Eon Productions
Distributer
Godina1987.
Trajanje131 minuta
Zemlja Ujedinjeno Kraljevstvo[1]
Jezik
Budžet40 miliona američkih dolara
Zarada191,2 miliona američkih dolara
Prethodni
Sledeći
IMDb veza

Dah smrti (engl. The Living Daylights) je špijunski film iz 1987. godine i petnaesti u seriji Džejms Bond britanskog producenta Eon Productions-a, kao prvi sa Timotijem Daltonom u glavnoj ulozi. Naslov filma je preuzet iz istoimene kratke priče Ijana Fleminga, čija radnja formira osnovu prvog čina ovog filma. Ovo je bio finalni film o Džejmsu Bondu koji je preuzeo naslov iz nekog Flemingovog dela sve do 2006. godine, kada je izdat film Kazino Rojal. Film su producirali Albert Brokoli, Majkl Vilson i Barbara Brokoli. Film je zaradio preko 191,2 milion dolara širom sveta i primio je pomešane kritike kritičara.

Radnja[uredi | uredi izvor]

U prologu, agenti 002, 004 i 007 padobranom se spuštaju na Gibraltar kako bi testirali svoje odbrambene snage. Agenta 002 odmah zarobljava SAS (Special Air Service), dok Džejms Bond i 004 počinju da se penju preko stena do baze. Dok se penju, pojavljuje se ubica i pošalje ceduljicu preko užeta na kojoj piše Smert' Shpionam, prije nego što ga je prerezao, ubivši agenta 004. Bond počinje da prati ubicu u Landroveru punom eksploziva kroz uske ulice Gibraltara, što završava padom auta preko litice. Bond uspijeva da pobegne, dok ubica gine.

Početak filma povezan je sa glavnom radnjom, gdje Bond pomaže sovjetskom prebjegu, KGB-ovom generalu Georgiju Koskovu da dođe na Zapad, štiteći ga u koncertnoj dvorani u Bratislavi, u Čehoslovačkoj. Bond primjećuje kako je snajperista koji prati Koskova prekrasna čelistkinja iz orkestra, djevojka zvana Kara Milovij. Sumnjajući da ona nije ubica, hicem joj izbija pušku iz ruku, poštedjevši joj život, dok istovremeno olakšava Koskovljev bijeg iz dvorane.

U Engleskoj, general Koskov informiše MI6 da je staru KGB-ovu politiku Smert' Shpionam − doslovno „Smrt špijunima” − ponovo oživio general Leonid Puškin. Grupa KGB-ovih agenata, predvođena ubicom Nekrosom, otima i vraća Koskova u Rusiju.

Bond kreće u Bratislavu kako bi ubio generala Puškina. Međutim, ubrzo počinje da sumnja kako je Koskov inscenirao svoju izdaju nakon što je otkrio kako je Milovijina puška bila napunjena ćorcima. Pobjegavši sa Karom Milovij u Beč, Bond se sastaje s agentom MI6-a, Sandresom, koji mu otkriva vezu između Koskova i prodavača oružja, „generala” Breda Vitakera, koji pokušava da proda KGB-u oružje visoke tehnologije.

Bond i Puškin se sastaju u Tangeru. Puškin mu otkriva kako je istraživao Koskova u vezi pronevjera vladinih sredstava. Bond i Puškin dogovaraju se kako će inscenirati Puškinovo ubistvo, što će prisiliti Vitakera i Koskova da nastave sa svojim planom; Bond „ubija” Puškina za vrijeme govora na konvenciji trgovaca u Tangeru.

Milovijeva je saznala gdje je Koskov i kontaktirala ga. On je uvjerava da je Bond agent KGB-a koji pokušava da ga ubije. Ona mu pomaže da uhvati Bonda, shvativši prekasno kako ju je Koskov prevario. Nakon što ih je Koskov zarobio, Bond i Milovijeva su odvedeni u sovjetsku vazdušnu bazu u Avganistanu. Uspijevaju da pobegnu i osloboditi osuđenog zatvorenika. Zatvorenik je Kamran Šah, vođa lokalnih mudžahedina. Bond otkriva da Vitaker i Koskov plaćaju dijamantima za veliku pošiljku opijuma i tako nabavljaju oružje za Sovjete.

Mudžahedini pomaže Bondu i Milovijevoj da uđu u bazu. Bond postavlja bombu u teretni avion koji prevozi drogu, ali ga Koskov prepoznaje. Bond otima avion, dok mudžahedini napadaju vazduhoplovnu bazu. Milovijeva se pridružuje Bondu u avionu i preuzima kontrolu dok Bond odlazi da deaktivira bombu. Međutim, u avionu se sakrio Nekros koji napada Bonda. Milovijeva slučajno otvara vrata za teret, a Bond i Nekros ispadaju iz aviona, ali se hvataju za mrežu koja drži opijum; Bond šalje Nekrosa u smrt i deaktivira bombu.

Milovijeva preleti preko Kamrana Šaha, kojeg progone Sovjeti preko mosta. Bond ubija Sovjete bombom i pomaže mudžahedinima u pobjedi.

Bond stiže u Vitakerovu rezidenciju dok ovaj igra taktičku Bitku kod Getizburga. Nakon što mu je Bond rekao kako je opijum spaljen, Vitaker odlučuje da ga ubije.

U posljednjem sukobu sa Vitakerom, Velingtonova bista pada na Vitakera, a Bond dobacuje, „Doživio je svoj Vaterlo”. KGB spasava Bondov život nakon što su agenti, predvođeni generalom Puškinom, upali i ubili Vitakerovog čuvara koji je napao Bonda. Tu je i general Koskov, a iako nije ubijen, vraćen je u Moskvu „u diplomatskoj torbi”.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Timoti Dalton Džejms Bond
Marjam D'Abo Kara Milovi
Džo Don Bejker Bred Vitaker
Art Malik Kamran Šah
Džon Ris-Dejvis general Leonid Puškin
Jerun Krabe general Georgij Koskov
Andreas Višnjevski Nekros
Kerolajn Blis gospođica Manipeni
Robert Braun M
Dezmond Levelin Kju
Džon Teri Feliks Lajter
Valter Gotel general Gogolj
Džefri Kin ser Frederik Grej

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The Living Daylights”. Lumiere. European Audiovisual Observatory. Arhivirano iz originala 27. 9. 2020. g. Pristupljeno 9. 10. 2020. 

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]