Detektor metala

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Detektor metala je uređaj koji koristi elektromagnetnu indukciju za otkrivanje metalnih predmeta.

Primena[uredi | uredi izvor]

Glavna primena ovakvog uređaja je pri razminiranju (detekciji nagaznih mina), za pronalaženje oružja kao što su noževi i pištolji, zatim u vazduhoplovstvu, geofizici, arheologiji i sl. Detektori metala se isto tako koriste za otkrivanje stranih tela u hrani, kao i u građevinarstvu i pronalaženju žica unutar zidova.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Detektori metala su razvijeni u Drugom svetskom ratu kao minoistraživači koji rade na principu elektromagnetske detekcije metala i kojima se pronalaze mine zakopane u zemljištu. Razvijeni su u vreme kada je većina mina imala telo i upaljač od metala, pa su se lako pronalazile. Vremenom su se razvijale plastične mine sa vrlo malo metalnih delova, pa ih ovom vrstom minoistraživača nije moguće pronaći. Razvojem hemijskih upaljača, ni najmanji delovi upaljača nisu morali da budu metalni.

Princip rada[uredi | uredi izvor]

Većina detektora metala sadrži predajni i prijemni kalem. Predajni kalem formira primarno magnetno polje koje se prostire kroz zemlju i metalan objekat zakopan u njoj. Vremenski promenljivo primarno magnetsko polje indukuje vrtložne struje u metalnom objektu u zemlji, i te struje formiraju sekundarno magnetsko polje koje detektuje prijemni kalem. Operater se obaveštava o prisustvu metalnog objekta zvučnim signalom koji se dobija konverzijom napona na prijemnom kalemu. Detektori metala otkrivaju i veliki broj drugih metalnih predmeta, kojih ima naročito u zoni borbenih dejstva i zemljištu koje je bilo izloženo streljačkoj i artiljerijskoj vatri (zrna, metalna parčad eksplodiranih projektila, čaure, ali i konzerve, metalni čepovi, vijci). Broj lažnih signala uvek je vrlo veliki.

Prilikom operacija razminiranja puteva u Mozambiku (januar 1993. – mart 1994. godine), na 180km pregledanih puteva pronađeno je samo šest mina i 60 000 drugih metalnih predmeta koji su morali da budu izvađeni iz zemlje i ispitani[2]. Uopšte, uzima seda na svaku nađenu minu dolazi 100 – 200 lažnih signala. I pored toga detektori metala se koriste, posebno u otkrivanju početka minskih prepreka. Takođe, oni nisu podložni greškama od uticaja vlažnog zemljišta i drugih vremenom uzrokovanih promenljivih uticaja.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kako odabrati detektor metala?
  2. ^ Jacqueline MacDonald, J.R. Lockwood, John McFee, Thomas Altshuler, Thomas Broach, Lawrence Carin, Russell Harmon, Carey Rappaport, Waymond Scott, Richard Weaver (2003) : Alternatives for landmine detection. Santa Monica : Science and Technology Police Institute

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]