Детлићи (породица)

zvuk udaraca detlića o drvo
Detlići
	mlada zelena žuna; zvuk udaraca detlića o drvo (pomoć·info)
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Animalia
Tip:	Chordata
Klasa:	Aves
Potklasa:	Neornithes
Nadred:	Neoaves
Red:	Piciformes
Podred:	Pici
Porodica:	Picidae; Vigors, 1825
Potporodice
	Jynginae – vijoglave; Nesoctitinae – žunjice; Picinae – pravi detlići; Picumninae – mali detlići

Detlići^[1] (lat. Picidae) su porodica ptica iz istoimenog reda i podreda (Piciformes, Pici). Porodica obuhvata oko 30 rodova, sa preko 200 vrsta.

Rasprostranjenost i stanište[uredi | uredi izvor]

Većina vrsta nastanjuje šumska staništa. Naseljavaju skoro celu planetu, izuzev pojedinih polarnih oblasti, u Australiji, Madagaskaru i određenim ostrvima u Okeaniji.

Opis[uredi | uredi izvor]

Veličine su do 60 centimetara. Obično su jarko obojene crnim, belim, crvenim ili zelenim šarama. Kljun im je ravan i zašiljen. Noge su im kratke, a dva prsta se usmeravaju prema napred, a dva prema nazad. Nekoliko vrsta detlića ima krestu.

Detlići su usamljene ptice. Najveći deo vremena provode penjući se po drveću i tražeći insekte. Koriste zašiljeni kljun da buše drvo u potrazi za hranom. Dugačkim jezikom vade plen, insekte i njihove larve iz rupa izbušenih u drveću.

Sa izuzetkom detlića koji se gnezde u rupama i udubljenjima na tlu, ostali dube gnezda u stablima.

Sistematika i evoluciona istorija[uredi | uredi izvor]

Picidae su samo jedna od devet živih porodica iz reda Piciformes. Za druge članove ove grupe, kao što su jakamari, puhovke, barbeti, tukani i medovođe, tradicionalno se smatralo da su blisko povezani sa porodicom detlića (pravi detlići, pikuleti, vertiške i sapsači). Klada Pici (detlići, barbeti, tukani i medovođe) je dobro podržana i deli zigodaktilno stopalo sa Galbuli (puhovke i jakamari). Nedavno je nekoliko analiza DNK sekvence potvrdilo da su Pici i Galbuli sestrinske grupe.^[2]

Ime Picidae za porodicu uveo je engleski zoolog Vilijam Elford Lič u vodiču za sadržaj Britanskog muzeja objavljenom 1820. godine.^[3]^[4] Filogenija je ažurirana u skladu sa novim saznanjima o obrascima konvergencije i evolucionoj istoriji.^[5]^[6] Odnos rodova Picinae je u velikoj meri razjašnjen, a utvrđeno je da je antilski pikulet preživeli izdanak protodetlića. Genetska analiza podržava monofiliju roda Picidae, za koji se smatra da potiče iz Starog sveta, mada je geografsko poreklo ovog roda nejasno. Podfamilija Picumninae je vraćana kao parafiletska.^[5] Morfološki i bihejvioralni karakteri, pored DNK dokaza, ističu rod Hemicircus kao sestrinsku grupu svih preostalih pravih detlića, pored sestrinske veze između plemena pravih detlića Dendropicini i Malarpicini.^[7]

Praistorijski predstavnici postojećih rodova Picidae smatraju se člancima roda. Zagonetna forma zasnovana na korakoidu, pronađena u pliocenskim naslagama Nju Providensa na Bahamima, opisana je kao Bathoceleus hyphalus i verovatno je takođe detlić.^[8]

Sledeći kladogram je zasnovan na sveobuhvatnoj molekularnoj filogenetskoj studiji detlića objavljenoj 2017. zajedno sa spiskom vrsta ptica koju održavaju Frenk Gil, Pamela Rasmusen i Dejvid Donsker u ime Međunarodnog ornitološkog komiteta (MOK). Kubanski zeleni detlić iz monotipskog roda Xiphidiopicus nije uključen u studiju.^[9]^[10] Relativni položaji Picumninae, Sasiinae i Picinae u kladogramu su neizvesni. U studiji iz 2017. rezultati su zavisili od toga koja je od dve različite statističke procedure korišćena za analizu podataka o sekvenci DNK. Jedna metoda je otkrila da je Sasiinae sestrinski takson sa Picinae (kao što je prikazano u nastavku), a druga metoda je otkrila da je Sasiinae sestrinski sa kladom koja sadrži Picumninae i Picinae.^[9]

Picidae

Jynginae

Jynx – 2 vrste

Picumninae

Picumnus – 26 vrsta

Sasiinae

	Verreauxia

	Sasia – 2 vrste

Picinae

Nesoctitini	Nesoctites

Hemicirini	Hemicircus – 2 vrste

Picini

	Micropternus

	Meiglyptes – 3 vrste

	Gecinulus – 3 vrste

	Dinopium – 5 vrsta

Picus – 14 vrsta

Chrysophlegma – 3 vrste

Pardipicus – 2 vrste

	Geocolaptes

	Campethera – 11 vrsta

	Mulleripicus – 4 vrste

	Dryocopus – 6 vrsta

Celeus – 13 vrsta

	Piculus – 7 vrsta

	Colaptes – 14 vrsta

Campephilini

Campephilus – 11 vrsta

Blythipicus – 2 vrste

	Reinwardtipicus

	Chrysocolaptes – 9 vrsta

Melanerpini

	Sphyrapicus – 4 vrste

	Melanerpes – 24 vrste

	Picoides – 3 vrste

	Yungipicus – 7 vrsta

Dendrocoptes – 4 vrste

	Chloropicus – 3 vrste

	Dendropicos – 12 vrsta

Dendrocopos – 12 vrsta

Dryobates – 5 vrsta

	Leuconotopicus – 6 vrsta

	Veniliornis – 14 vrsta

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

^ „Pravilnik o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva - Prilog VII Strogo zaštićene divlje vrste na teritoriji Republike Srbije”. pravno-informacioni-sistem.rs.
^ Johansson US, Ericson GP (2003). „Molecular support for a sister group relationship between Pici and Galbulae (Piciformes sensu Wetmore 1960)” (PDF). Journal of Avian Biology. 34 (2): 185—197. doi:10.1034/j.1600-048X.2003.03103.x.
^ Leach WE (1820). „Eleventh Room”. Synopsis of the Contents of the British Museum. 17 (17th izd.). London: British Museum. str. 68. Although the name of the author is not specified in the document, Leach was the keeper of zoology at the time.
^ Bock WJ (1994). History and Nomenclature of Avian Family-Group Names. Bulletin of the American Museum of Natural History. Number 222. New York: American Museum of Natural History. str. 146, 192. hdl:2246/830.
^ ^a ^b Benz BW, Robbins MB, Peterson AT (avgust 2006). „Evolutionary history of woodpeckers and allies (Aves: Picidae): placing key taxa on the phylogenetic tree”. Molecular Phylogenetics and Evolution. 40 (2): 389—99. PMID 16635580. doi:10.1016/j.ympev.2006.02.021. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
^ Moore WS, Weibel AC, Agius A (2006). „Mitochondrial DNA phylogeny of the woodpecker genus Veniliornis (Picidae, Picinae) and related genera implies convergent evolution of plumage patterns” (PDF). Biological Journal of the Linnean Society. 87 (4): 611—624. doi:10.1111/j.1095-8312.2006.00586.x . Arhivirano iz originala (PDF) 29. 09. 2011. g. Pristupljeno 06. 06. 2012.
^ Manegold A, Töpfer T (2013). „The systematic position of Hemicircus and the stepwise evolution of adaptations for drilling, tapping and climbing up in true woodpeckers (Picinae, Picidae)”. Journal of Zoological Systematics and Evolutionary Research. 51 (1): 72—82. doi:10.1111/jzs.12000 .
^ Cracraft J, Morony Jr JJ (1969). „A new Pliocene woodpecker, with comments on the fossil Picidae” (PDF). American Museum Novitates (2400): 1—8.
^ ^a ^b Shakya, S.B.; Fuchs, J.; Pons, J.-M.; Sheldon, F.H. (2017). „Tapping the woodpecker tree for evolutionary insight”. Molecular Phylogenetics and Evolution. 116: 182—191. PMID 28890006. doi:10.1016/j.ympev.2017.09.005.
^ Gill, Frank; Donsker, David; Rasmussen, Pamela, ur. (januar 2023). „Woodpeckers”. IOC World Bird List Version 13.1. International Ornithologists' Union. Pristupljeno 19. 2. 2023. CS1 održavanje: Format datuma (veza)

Literatura[uredi | uredi izvor]

Gorman, Gerard (2004): Woodpeckers of Europe: A Study of the European Picidae. Bruce Coleman, UK. ISBN 978-1-872842-05-9..
Gorman, Gerard (2011): The Black Woodpecker: A monograph on Dryocopus martius. Lynx Edicions, Barcelona. ISBN 978-84-96553-79-8..
Grimaldi, David A. & Case, Gerard Ramon (1995): A feather in amber from the Upper Cretaceous of New Jersey. American Museum Novitates 3126: 1-6. PDF fulltext
Koenig, W.D. & Haydock, J. (1999): Oaks, acorns, and the geographical ecology of acorn woodpeckers. Journal of Biogeography 26(1): 159-165. Koenig, Walter D.; Haydock, Joseph (1999). „Oaks, acorns, and the geographical ecology of acorn woodpeckers”. Journal of Biogeography. 26: 159—165. S2CID 5068060. doi:10.1046/j.1365-2699.1999.00256.x. (HTML abstract)
Lemaître, Jérôme; Villard, Marc-André (2005). „Foraging patterns of pileated woodpeckers in a managed Acadian forest: A resource selection function”. Canadian Journal of Forest Research. 35 (10): 2387—2393. doi:10.1139/x05-148.
Michalek, Klaus; Winkler, Hans (2001). „Parental Care and Parentage in Monogamous Great Spotted Woodpeckers (Picoides Major) and Middle Spotted Woodpeckers (Picoides Medius)”. Behaviour. 138 (10): 1259—1285. doi:10.1163/15685390152822210.
Stark, R.D.; Dodenhoff, D.J. & Johnson, E.V. (1998): A quantitative analysis of woodpecker drumming. Condor 100(2): 350-356. DjVu fulltext PDF fulltext
Villard, Pascal; Cuisin, Jacques (2004). „How do Woodpeckers Extract Grubs with Their Tongues? A Study of the Guadeloupe Woodpecker (Melanerpes Herminieri) in the French West Indies”. The Auk. 121 (2): 509. ISSN 0004-8038. S2CID 86781719. doi:10.1642/0004-8038(2004)121[0509:HDWEGW]2.0.CO;2.
Webb, David Matthew; Moore, William S. (2005). „A phylogenetic analysis of woodpeckers and their allies using 12S, Cyt b, and COI nucleotide sequences (Class Aves; order Piciformes)”. Molecular Phylogenetics and Evolution. 36 (2): 233—248. PMID 15869887. doi:10.1016/j.ympev.2005.03.015. PDF fulltext Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. februar 2012)
Wiebe, K.L. & Swift, T.L. (2001): Clutch size relative to tree cavity size in northern flickers. J. Avian Biol. 32(2): 167. Wiebe, Karen L.; Swift, Trisha L. (2001). „Clutch size relative to tree cavity size in Northern Flickers”. Journal of Avian Biology. 32 (2): 167—173. doi:10.1034/j.1600-048X.2001.320210.x. (HTML abstract)
Wiktander, U.; Olsson, O. & Nilsson, S.F. (2000): Parental care and social mating system in the lesser spotted woodpecker Dendrocopos minor. J. Avian Biol. 31(4): 447. Wiktander, Ulf; Olsson, Ola; Nilsson, Sven G. (2000). „Parental care and social mating system in the Lesser Spotted Woodpecker Dendrocopos minor”. Journal of Avian Biology. 31 (4): 447—456. doi:10.1034/j.1600-048X.2000.310003.x. (HTML abstract)
Yom-Tov, Y. & Ar, A. (1993): Incubation and fledging durations of woodpeckers. Condor 95(2): 282-287. DjVu fulltext PDF fulltext
Mihalj, Mikeš (2001). Velika enciklopedija životinja. ISBN 978-86-489-0303-7.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Pileated woodpecker Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. jun 2018)
Woodpecker

[1] „Pravilnik o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva - Prilog VII Strogo zaštićene divlje vrste na teritoriji Republike Srbije”. pravno-informacioni-sistem.rs.

[Johansson-2] Johansson US, Ericson GP (2003). „Molecular support for a sister group relationship between Pici and Galbulae (Piciformes sensu Wetmore 1960)” (PDF). Journal of Avian Biology. 34 (2): 185—197. doi:10.1034/j.1600-048X.2003.03103.x.

[3] Leach WE (1820). „Eleventh Room”. Synopsis of the Contents of the British Museum. 17 (17th izd.). London: British Museum. str. 68. Although the name of the author is not specified in the document, Leach was the keeper of zoology at the time.

[4] Bock WJ (1994). History and Nomenclature of Avian Family-Group Names. Bulletin of the American Museum of Natural History. Number 222. New York: American Museum of Natural History. str. 146, 192. hdl:2246/830.

[Benz-5] Benz BW, Robbins MB, Peterson AT (avgust 2006). „Evolutionary history of woodpeckers and allies (Aves: Picidae): placing key taxa on the phylogenetic tree”. Molecular Phylogenetics and Evolution. 40 (2): 389—99. PMID 16635580. doi:10.1016/j.ympev.2006.02.021. CS1 održavanje: Format datuma (veza)

[Moore-6] Moore WS, Weibel AC, Agius A (2006). „Mitochondrial DNA phylogeny of the woodpecker genus Veniliornis (Picidae, Picinae) and related genera implies convergent evolution of plumage patterns” (PDF). Biological Journal of the Linnean Society. 87 (4): 611—624. doi:10.1111/j.1095-8312.2006.00586.x . Arhivirano iz originala (PDF) 29. 09. 2011. g. Pristupljeno 06. 06. 2012.

[mane-7] Manegold A, Töpfer T (2013). „The systematic position of Hemicircus and the stepwise evolution of adaptations for drilling, tapping and climbing up in true woodpeckers (Picinae, Picidae)”. Journal of Zoological Systematics and Evolutionary Research. 51 (1): 72—82. doi:10.1111/jzs.12000 .

[Cracraft-8] Cracraft J, Morony Jr JJ (1969). „A new Pliocene woodpecker, with comments on the fossil Picidae” (PDF). American Museum Novitates (2400): 1—8.

[shakya-9] Shakya, S.B.; Fuchs, J.; Pons, J.-M.; Sheldon, F.H. (2017). „Tapping the woodpecker tree for evolutionary insight”. Molecular Phylogenetics and Evolution. 116: 182—191. PMID 28890006. doi:10.1016/j.ympev.2017.09.005.

[ioc-10] Gill, Frank; Donsker, David; Rasmussen, Pamela, ur. (januar 2023). „Woodpeckers”. IOC World Bird List Version 13.1. International Ornithologists' Union. Pristupljeno 19. 2. 2023. CS1 održavanje: Format datuma (veza)

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

Normativna kontrola
Državne	Francuska BnF podaci Nemačka Izrael Sjedinjene Države Japan Češka
Ostale	Enciklopedija Britanika