Dejanira

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Herakle, Dejanira i Nes, crnofiguralna hidrija, 575-550. p. n. e., Luvr
Slika Dejanire;Evelin de Morgan

Dejanira (Δηϊάνειρα ili Δῃάνειρα), čije ime znači „uništiteljka muškaraca“[1] ili „uništiteljka svog muža“[2], je u grčkoj mitologiji bila kći Alteje i kalidonskog kralja Eneja, Meleagrova sestra i Heraklova supruga. Prema drugom predanju, njen otac je bog Dionis, koji je boravio na dvoru kralja Eneja, koji je i spasao svoju kćerku od sudbine koja je zadesila njene sestre da bude preobražena u morku.[3] Kao njen otac se pominje i Deksamen.[4] On je silom hteo da je uda za Euritiona, ali ga je ubio Herakle kada je došao po mladu. U ovom slučaju, njeno ime je i Mnesimaha.[5]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Kada je Herakle sišao u Podzemlje susreo je Melegrovu sen, koja ga je savetovala da se oženi Dejanirom. Herakle ga je poslušao i otišao u Kalidon. Međutim, da bi ostvario svoju nameru, morao je da se izbori sa rivalom, rečnim bogom Ahelojem. Tek tada se oženio Dejanirom i zajedno su se uputili do reke Euena, gde je kentaur Nes prenosio putnike na drugu obalu. Kentaur je prvo preneo Dejaniru, ali kada je trebalo da se vrati po Herakla, on je na drugoj obali pokušao da siluje Heraklovu suprugu. Međutim, Herakle ga je usmrtio otrovnom strelom. Na samrti, Nes je ubedio Dejaniru da sačuva njegovu krv, za koju je tvrdio da je čudotvorni afrodizijak. Supružnici su stigli na dvor kralja Keika, u Trahin i tamo mu pomogli da pobedi Driope. U braku je Dejanira često ostajala sama, jer je Herakle stalno putovao. Sa jednog putovanja je doveo i zarobljenike iz Ehalije, između ostalih i Jolu, kćerku kralja Eurita. Uplašena zbog moguće suparnice, Dejanira je umočila Heraklovu košulju u Nesovu krv i poslala ju je mužu preko glasnika Lihe. Kada ju je obukao, otrov mu se probio kroz kožu. Videvši agoniju svog oca, Hil, rođen u braku sa Dejanirom, optužio je svoju majku, koja se zbog toga ubila zarivši nož u prsa.[3] Kao Heraklova i Dejanirina deca se pominju i Makarija[6], Glen, Onitej, Ktesip[7] i Hodit.[8]

U umetnosti[uredi | uredi izvor]

Dejanira je heroina Sofoklove tragedijeTrahinjanke“. U likovnoj umetnosti, na crnofiguralnim vazama je čest motiv bio sukob Herakla i Aheloja ili Nesa zbog Dejanire.[3]

Druge ličnosti[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ P. Walcot, "Greek Attitudes towards Women: The Mythological Evidence" Greece and Rome, 2nd Series, 31:1:43 (April 1984); at JSTOR
  2. ^ Koine. Y. (editor in chief), Kenkyusha's New English-Japanese Dictionary, 5th ed., Kenkyusha, 1980, pp. 551.
  3. ^ a b v Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
  4. ^ a b „Greek Myth Index: Deianeira”. Arhivirano iz originala 17. 08. 2010. g. Pristupljeno 22. 08. 2010. 
  5. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Dictionary; Minis to Nyctimene
  6. ^ „Greek Myth Index: Macaria”. Arhivirano iz originala 25. 09. 2010. g. Pristupljeno 22. 08. 2010. 
  7. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Heracles 1; Mates & Offspring
  8. ^ Robert Grevs. 1995. Grčki mitovi. 6. izdanje. Nolit. Beograd.
  9. ^ Diodorus Siculus, Library of History, 4.16.3 [1]
  10. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Lycaon 2; Family

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]