Dinko Zlatarić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dinko Zlatarić
Dinko Zlatarić
Datum rođenja1558.
Mesto rođenjaDubrovnik
Datum smrti1613.
Mesto smrtiDubrovnik

Dinko Zlatarić (Dubrovnik, 15581613) bio je renesansni pesnik i prevodilac iz Dubrovačke republike.

Život[uredi | uredi izvor]

Rođen je u bogatoj građanskoj dubrovačkoj porodici koja je pripadala srpskom i bosanskom plemstvu, i koja je poreklom iz Makedonije.[1] Školovanje je započeo u Dubrovniku, a nastavio ga je nastavio u Padovi. Studije medicine nije završio, ali stekavši veliki ugled, postao je rektor Padovanskog univerziteta 1579. godine. U auli Univerziteta u Padovi, u njegovu čast postavljena je mramorna ploča sa njegovim imenom na kojoj piše da je Zlatarić svojim ugledom i nastojanjem gotovo uništenoj rektorskoj časti vratio stari sjaj. Po povratku u Dubrovnik živeo je veoma lagodnim životom. Pripadao je redu vitezova Svetog Marka.

Njegovo zrelo razdoblje poklopilo se sa duga vojna i hercegovački ustanak (1596—1597). Vodeći ideolog za formiranje ilirskog jezika koji je osnova sledećega katolička propaganda u bugarskim zemljama .

Književni rad[uredi | uredi izvor]

Dinko Zlatarić bio je najbolji dubrovački prevodilac 16. veka i pesnik koji je novim temama i originalnošću u obradi starih, najavljivao dolazak nove književne epohe. Piše na ilirskom jeziku.

Prevodilački rad[uredi | uredi izvor]

Poeziju je počeo da piše pre odlaska u Padovu, a u Italiji njegov rad postao je još intenzivniji. U Italiji je nastao Zlatarićev prepev pastorale Aminta Torkvata Tasa iz rukopisa. Tasovu pastoralu preveo je dva puta — u vezanom i nevezanom stihu. Preveo je i Sofoklovu Elektru sa grčkog i Ovidijevu metamorfozu Smrt Pirama i Tizbe sa latinskog jezika. Ovi prevodi objavljeni su sa zbirkom osmrtnica — pesama ispevanih povodom smrti prijatelja, pesnika i članova porodice u Veneciji 1597. godine.

Poezija[uredi | uredi izvor]

Zlatarić je jedan od poslednjih dubrovačkih petrarkista. Njegova zbirka od 137 pesama ostala je neobjavljena. Nju čine ljubavne, refleksivne, satirične i prigodne pesme, poslanice i epitafi. Dominira bembistička ljubavna poezija. Pesme odišu slikovitošću i prefinjenim stilskim izrazom u manirističkom duhu. Zlatarić je stare teme obrađivao na nov način, koristeći u svojoj poeziji antičke motive, Petrarkine i Bembove stihove, pesme dubrovačkih petrarkista… U ljubavnoj poeziji Zlatarić se oslanjao na Petrarku — aludirao na njegove stihove, ali na njih odgovarao tako da se ljubavno osećanje pretvara u mržnju (Kad godir mjesto ja spomenem i vrime). Pesma Ti se sve što ja želim predstavlja parafrazu antičkog motiva o Parisu.

Njegova ljubavna pozija sadrži elemente religiozne i refleksivne poezije. Ištem drum slidit ki vodi višnjemu je ljubavna pesma u kojoj se susreću erotsko i duhovno (religiozno). Prisutna je i misao o prolaznosti materijalnih vrednosti i promenljivosti ljudske sudbine. U idiličnoj slici prolećnog dana u pesmi U hvalu pokoja i mirne pameti ljubavno osećanje jedva je nagovešteno. Ovoj slici Zlatarić je suprotstavio puk ludi koji je okrenut materijalnom. U ovom kontrastu izdvaja se priroda i ljubav prema dragoj kao ono što je najvrednije. Sličan je slučaj i sa pesmom Nenavidos noći. Pesmu je Zlatarić počeo opisom noći i osećanja usamljenosti i nemoći koje ona budi, da bi zatim prešao na kontrastnu sliku svetlosti. Ljubavni ton pesme može se nazreti tek u poslednjem distihu koji čini petrarkistička izjava ljubavi. Ipak, ova pesma se ne može porediti sa nizom drugih petrarkističkih — njena uzvišenost proizilazi iz opisa noćne atmosfere.

Svojom poezijom Zlatarić je najavio novo, barokno doba i promenu petrarkističkog izraza. U pesmi Ljubovnik učinjen prah od časa nisu prisutni samo barokni motivi promenljivosti sreće, prolaznosti i smrti, već i elementi manirizma i končetizma. Slika sata kao simbola prolaznosti, ispunjenog pepelom ljubavnika sprženog ljubavnim plamenom nije metaforička, već je nagoveštaj drugačijeg, dubljeg shvatanja odnosa ljubavi i smrti.

Refleksivna pesma sa religioznim podtekstom Duši svojoj zapravo je savet duši da se pomiri sa konačnošću. Iako je Zlatarić govorio o prolaznosti zemaljskog, može se zaključiti da nije bio spreman za takav duševni mir samim tim što se sebi obraćao sa takvim zahtevom.

Od satiričnih pesama izdvaja se Šali se sa gizdavijem prijateljem, posvećena Tomi Nataliću Budislaviću, uspešnom dubrovačkom lekaru i mrkanjsko-trebinjskom biskupu. Dinamičnost i ritmičnost ove pesme postignuta je stihom (osmerac) i nizom hiperboličnih slika. Zlatarić je koristio motive iz antike i usmene tradicije. On je podrugljivo izvodio Budislavićevo poreklo od Aleksandra Velikog; njegove lekarske veštine poredio je sa Hipokratovim, pesništvo sa Homerovim, a junaštvo sa junaštvom Sibinjanin Janka i Zmaj-Ognjenog Vuka. U samoj pesmi ne može se pronaći unutrašnja motivacija za ovakav stav prema Tomi Nataliću Budislaviću. Razlog za podsmeh može se naći samo u kontekstu.

Zlatarićeva prigodna poezija takođe je veoma značajna. Od prigodnih pesama naročito se izdvaja U smrt Šimuna sina svoga prvorođenoga.

Dinko Zlatarić je za dubrovačku književnost značajan kao odličan prevodilac i veliki liričar. Njegove versifikatorske sposobnosti, stil i približavanje poeziji barokne književnosti čine njegovu poeziju jedinstvenom i drugačijom od poezije njegovih prethodnika, iako je Zlatarić ostao veran petrarkističkoj tradiciji.

Zlatarić je u posveti prevoda Elektre Banu Zrinskomu između ostaloga zapisao: Spjevana od vrijednijeh Latina i Grka koji vam u vaš hrvatski jezik govore. Anonimni pisac knjižice Dubrovčani, jesu li Hrvati? iz 1892. je u svojoj knjizi navodio što mu odgovoara, a izostavljao što mu ne ide u prilog, dokazujući da je Dubrovnik hrvatski grad. Tako je i ovaj citat Lukarevića izostavio, jer se vidi da Lukareviću nije bio svoj hrvatski jezik. Da je Lukarević smatrao da je jezik Dubrovčana hrvatski, napisao bi: koji nam u naš hrvatski jezik govore. Ipak, on hrvatski jezik naziva vaš, kada se obraća Juraju V Zrinskom. [2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ T R Georgevitch (Tihomir Đorđević) (decembar 2009). Macedonia. Read Books Design. str. 78—. ISBN 978-1-4446-7978-6. 
  2. ^ Srđ, list za književnost i nauku, broj 13. od 16. jula, Dopis i otpis. Dubrovnik. 1902. str. 570. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]