Dijalekatski kontinuum

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Dijalekatski kontinuum predstavlja područje gde između susednih dijalekata postoji razumevanje, ali udaljavanjem od tog područja gomilaju se razlike, tako da se govornici dijalekata na suprotnim krajevima dijalekatskog kontinuuma ne razumeju. To mogu biti i zasebni jezici i dijalekti jednog jezika.

Primeri[uredi | uredi izvor]

Primer dijalekatskog kontinuuma je srpskohrvatski kontinuum koji se, opet, može smatrati delom južnoslovenskog dijalekatskog kontinuuma. Naime, slovenački jezik i severozapadni hrvatski dijalekti (kajkavsko narečje) pokazuju veliki broj zajedničkih osobina koje ih odvajaju od istočnih hrvatskih dijalekata koji su, sa druge strane, bliski zapadnim bosanskim i srpskim dijalektima, dok torlačko narečje pokazuje brojne sličnosti sa bugarskim i makedonskim jezikom.

Drugi primeri dijalekatskih kontinuuma su skandinavski kontinuum (sastavljen od danskog, norveškog i švedskog jezika), urdu-hindi kontinuum i kontinuum između turkijskih jezika; može se reći i da dijalekti nemačkog jezika formiraju jedan dijalekatski kontinuum (visokonemački, srednjonemački i niskonemački).