Dobrejance

Koordinate: 42° 39′ 28″ S; 21° 52′ 10″ I / 42.657666° S; 21.8695° I / 42.657666; 21.8695
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Dobrejance
Osnovna škola u Dobrejancu
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugPčinjski
GradVranje
Gradska opštinaVranje
Stanovništvo
 — 2011.84
Geografske karakteristike
Koordinate42° 39′ 28″ S; 21° 52′ 10″ I / 42.657666° S; 21.8695° I / 42.657666; 21.8695
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina722 m
Dobrejance na karti Srbije
Dobrejance
Dobrejance
Dobrejance na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj17507
Pozivni broj017
Registarska oznakaVR

Dobrejance ili Dobrijance je naselje u Poljanici, grad Vranje u Pčinjskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 84 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 102 stanovnika).

Opis sela[uredi | uredi izvor]

Dobrejance se nalazi u južnom delu Poljanice , između sela: Sikirje na istoku, Uševce, Stance i Roždace na severu i Drenovac na jugu, a na zapadu se proteže do vrha Orlova čuka (1274 m). Razmešteno je najvećim delom sa leve strane Veternice, oko Samobučke doline i na mestima Dobrejanski rid, Cerovi rid, Jabukovo, Jejak i Lazarov kladanac, a samo manjim delom sa desne strane ove reke. Razbijenog je tipa i nema izraženih mahala.

Od centra Vlasa udanjeno je oko 6 km. U istočni deo sela stiže se asfaltnim putem Vranje - Mijovce, a u zapadni (planinski) deo iz Vlasa, preko Stanca, ili slabijim putevima iz pravca Drenovca.

Selo je skoro u celini pokriveno bukovom šumom, ima osobine tipičnog planinskog sela. Zemlja je slabog kvaliteta, nepodobna za ratarstvo. Stanovništvo se ipak izdržava ekstenzivnom poljoprivredom, sa naglaskom na stočarstvo i voćarstvo. Pored toga, razvijena je goroseča. Bogato je zdravom planinskom vodom, a najpoznatiji kladenci su Bajramov, Zećirov, Nurin i Ibišov.

O nastanku sela malo se zna. Do dolaska Arnauta u ove krajeve, u Dobrejancu su živeli Srbi, od kojih su poznati Dabarci i Kovandžici, i neki Grk koji se kasnije poturčio. O tome da su selo osnovali Srbi govore ostaci, zidine, tri stare crkve. Jedno crkvište je u dolini Veternice, neposredno pored puta Drenovac - Uševce, a drugo u vrh sela, kod mesta Jabukovac. Dolaskom Arnauta, Dabarci su se iselili u Vranje a Kovandžici u obližnje selo Smiljević. Ovo selo 1861. godine pominje Han (Johan Georg fon Han) kao Dobrjanze – na levoj obali Veterenice, kao veliko i veoma raštrkano albansko selo. Do 1878. godine u njemu je bilo 16 albanskih kuća da bi se, za vreme oslobađanja 1878. godine, Albanci iselili iz Dobrejanca i selo je ponovo naseljeno Srbima. Aćimovići su doselili iz Ostrovice , Stevanovići i Pavlovići iz Drenovca, Antići (Ćurkovčani) i Šopci iz Sekirja, Stevanovići i Đorđijinci iz Uševca, Ristići iz Lesnice u Pčinji, Stojkovići iz Belanovca, Guzezini iz Drenovca.

U selu je osnovna četvorogodišnja škola. Seoska slava (litije, krste) je na Gorešnjak, 26. jula

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Dobrejance živi 74 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 51,8 godina (53,0 kod muškaraca i 50,8 kod žena). U naselju ima 29 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,90.

Ovo naselje je u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 218
1953. 219
1961. 205
1971. 194
1981. 152
1991. 102 102
2002. 84 84
2011. 58
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[2]
Srbi
  
84 100,0%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  2. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  3. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Galerija slika[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Rista T. Nikolić, Poljanica i Klisura, izdanje 1905. godine, pp. 185. (Srpski etnografski zbornik, Beograd, knjiga IV, Srpska kraljevska akademija).

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]