Donald Tusk

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Donald Tusk
Donald Tusk
Lični podaci
Datum rođenja(1957-04-22)22. april 1957.(66 god.)
Mesto rođenjaGdanjsk, NR Poljska
NarodnostPoljяk, Kašuba
ReligijaKatolik
ProfesijaIstoričar
Porodica
SupružnikMalgožata Tusk
Politička karijera
Politička
stranka
Građanska platforma
Trenutna funkcija
Funkciju obavlja od 13. decembra 2023.
PrethodnikMateuš Moravjecki
1. decembar 2019 — 1. jun 2022.
PrethodnikJozef Dol
NaslednikManfred Veber
Predsednik Evropskog saveta
1. decembar 2014 — 1. decembar 2019.
PrethodnikHerman van Rompej
NaslednikŠarl Mišel
16. novembar 2007 — 22. septembar 2014.
PrethodnikJaroslav Kačinjski
NaslednikEva Kopač
1. jun 2003 — 8. novembar 2014.
PrethodnikMaćej Plažinski
NaslednikEva Kopač

Potpis

Donald Franćišek Tusk (polj. Donald Franciszek Tusk, izgovor: /'dɔnalt franˈtɕiʃɛk ˈtusk/; Gdanjsk, 22. april 1957) poljski je političar kašupskog porekla koji je premijer Poljske od 13. decembra 2023. godine.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Donald Tusk je rođen 22. aprila 1957. godine u Gdanjsku. Njegov otac je radio kao železnički stolar, a majka kao sekretarica u bolnici. Otac je umro kada je Donald Tusk imao 14 godina.

Godine 1976. počeo je da studira istoriju na Univerzitetu u Gdanjsku, gde se uključio u ilegalne aktivnosti protiv komunističkog režima. Preduzeo je, između ostalih, saradnje sa slobodnim sindikatima, upoznao se i sa Lehom Valensom, budućim liderom Solidarnosti.[2]

Politička karijera[uredi | uredi izvor]

1980. godine je pokrenuo Nezavisnu studentsku asocijaciju (NSA), koja je postala deo pokreta Solidarnost. Postao je predsednik Solidarnosti na svom radnom mestu i novinar sindikalnog nedeljnika.

Nakon što je general Vojčeh Jaruzelski proglasio vanredno stanje u decembru 1981. neko vreme se skrivao. Kasnije je radio kao prodavac hleba, a od 1984. do 1989. zarađivao je za život fizičkim radom: specijalizovao se za visinske radove koristeći opremu za penjanje.

U to vreme je bio aktivan u podzemnoj Solidarnosti. Posle hapšenja, ubrzo se vratio na slobodu po amnestiji za političke zatvorenike koju je najavio Vojčeh Jaruzelski.

Godine 1983. osnovao je ilegalni mesečnik "Politički revija" (Przegląd polityczny), promovišući ekonomski liberalizam, ideje i principe liberalne demokratije. Oko časopisa je osnovan neformalni analitički centar koji je podržavao Leha Valensu. Kada se komunizam srušio, članovi centra – „Gdanjski liberali“ – formirali su vladu posle prvih slobodnih predsedničkih izbora u Poljskoj.

Istovremeno su osnovali prvu pro-preduzetničku i proevropsku stranku u Poljskoj: Liberalno-demokratski kongres, a Donald Tusk je postao njen lider. On je takođe bio odgovoran za demonopolizaciju i privatizaciju grupe za štampu koju je ranije kontrolisala komunistička država.

Tokom 1990-ih, Donald Tusk je bio poslanik u parlamentu i bio je, između ostalih funkcija, zamenik predsednika Senata.

U istom periodu objavio je seriju knjiga o istoriji Gdanjska. Neki od njih su postali bestseleri.

Godine 2001. suosnovao je novu centrističku stranku: Građansku platformu, a 2003. postao je njen lider.

Godine 2005. kandidovao se na predsedničkim izborima. Iako je u prvom krugu dobio najviše glasova u drugom krugu ga je porazio kandidat partije Pravo i pravda Leh Kačinjski.

2007. godine, posle velike kampanje, pobeđuje na izborima i postaje premijer. Na toj funkciji je bio 7 godina, što ga čini premijerom Poljske i prvim reizabranim premijerom sa najdužim stažom. Tokom tih 7 godina Poljska je zadržala privredni rast-tokom krize, privreda je porasla za skoro 20%, što je rekord u Evropi.

Donald Tusk je 2014. godine izabran za predsednika Evropskog saveta, a 2017. ponovo je izabran na drugi mandat u trajanju od 2,5 godine. Mandat mu je istekao 30. novembra 2019. godine.

Bio je predsednik Evropskog saveta od 2014. do 2019. godine.[3] Takođe, bio je predsednik Evropske narodne stranke.

Aktuelni je predsednik građanske platforme i viđen je kao glavni protivkandidat aktuelnoj vlasti u Poljskoj na izborima koji treba da se održe tokom 2023. godine.

Na izborima 2023. njegova Građanska koalicija osvojila je 157 mesta u Sejmu i postala drugi najveći blok u Domu. Ostale opozicione stranke osvojile su između sebe dovoljno mesta da formiraju koalicionu većinu sa Građanskom koalicijom, čime je okončana osmogodišnja vlada stranke Pravo i pravda. Nakon neuspeha premijera Mateuša Moravjeckog da obezbedi glasanje o poverenju 11. decembra, Sejm je izabrao Tuska za premijera po treći put. Njegov kabinet je položio zakletvu 13. decembra.


Odlikovanja[uredi | uredi izvor]

Orden sunca Perua 2008.
Kraljevski norveški orden zasluga 2012.
Orden krsta zemlje Marije 2014.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Biography of Donald Tusk”. www.consilium.europa.eu (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-01-30. 
  2. ^ „Donald Tusk”. Platforma Obywatelska (na jeziku: poljski). Pristupljeno 2023-04-28. 
  3. ^ „Donald Tusk | Biography & Facts | Britannica”. www.britannica.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-01-30. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mediji vezani za članak Donald Tusk na Vikimedijinoj ostavi
Novosti vezane za članak Donald Tusk na Vikinovostima