Dofen

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Grb dofena Francuske

Dofen od Francuske (franc. Dauphin de France), tačnije, Dofen od Vijenua (franc. Dauphin de Viennois) (na srpskom, delfin), bila je titula koja se davala prestolonaslednicima francuskog prestola od 1350. do 1791. i od 1824. do 1830.[1]

Grb grofa od Vijene

Gi VIII, grof od Vijenua, imao je delfina na svom grbu po kome je dobio nadimak Dofen to jest, Delfin. Titula dofena od Vijenua je bila nasledna u njegovoj porodici do 1349. godine, kada je Umber II prodao svoj posed Dofine (franc. Dauphiné) kralju Filipu VI, pod uslovom da naslednik Francuske preuzme titulu dofina. Prestolonaslednikova supruga se nazivala dofina (franc. Dauphine).

Grb Fransoa II, kao dofena Francuske i kralja Škotske

Prvi francuski princ koji je poneo titulu dofena je bio Šarl V. Titula je otprilike isto što i titula princa od Velsa u Ujedinjenom Kraljevstvu ili princa od Asturije u Španiji. Dofen od Francuske na svom grbu ujedinjuje grb Dofena - delfine - i francuske ljiljane. Ukoliko je dofen takođe prestolonaslednik nekog drugog prestola, grbu se dodaju odgovarajuće obeležja, kao što je na primer, grb Fransoa, sina Fransoa I koji je bio takođe i vojvoda od Bretanje; ili Fransoa II, koji dok je bio dofen, takođe bio i kralj Škotske putem braka.

Dofine je u početku bio lično vladao Dofenom, koji je pravno pripadao Svetom rimskom carstvu. Dozvolivši upravu provincije francuskim prestolonaslednicima, carevi Svetog rimskog carstva su postavili uslov da provincija ne može nikada postati deo Francuske. Zbog toga Dofine je prolazio kroz burne periode anarhije u 14. i 15. veku, s obzirom da su dofeni obično bili maloletni, ili zauzeti drugim stvarima.

Provincija Dofine je konačno postala deo Francuske pod Lujem XI. Dok je bio delfin, odbio je poslušnost svom ocu, Šarlu VII, i ostao duže u Dofine nego što mu je to otac odredio, i vodio je politiku koja je bila povoljnija za sam Dofine nego za Francusku. Na primer, oženio se Šarlotom od Savoje protiv volje svog oca. Savoja je bila tradicionalni saveznik Dofine, i Luj je želeo da potvrdi taj savez i time izbaci pljačkaše iz provncije. Luja su 1456. godine izbacili Šarlovi vojnici iz Dofine, a u provinciji je opet zavladalo bezvlašće. Nakon stupanja na presto 1461, Luj je pripojio Dofine Francuskoj.

Za razliku od engleske titule princa od Velsa koja se dodeljuje i dan danas voljom monarha i nije automatsko pravo po rođenju, titula dofena je više nalik na špansku titulu princa od Asturije jer se dodeljuje automatski po rođenju u direkntoj naslednoj liniji sukcesije kraljeva Francuske koji automatski postaje kralj po smrti prethodnog monarha.

Titula je ukinuta Ustavom iz 1791. godine, kada je Francuska postala ustavna monarhija. Prestolonaslednik (tada dofen Luj-Šarl) je postao Kraljevski princ. Titula je restaurirana pod Burbonskom restauracijom Luja XVIII, iako nije bilo novog dofena sve do njegove smrti. Kada je na presto stupio njegov brat, Šarl X, a njegov sin, Luj-Antoan, vojvoda od Anguleme, automatski je postao dofen Francuske. Međutim, s padom Burbonske dinastije, titula je opet prestala da se koristi, a prestolonaslednici su se opet zvali kraljevskim prinčevima. Nakon smrti Anrija V od Francuske, Karlos, vojvoda od Madrida, naslednik legitimističkog pretendenta na francuski presto, i pretendenta na španski presto, Huana od Burbona i Braganze, vojvode od Montisona, koristio je ovu titulu kao svi drugi španski pretendenti od tada.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „dauphin | French political history”. Pristupljeno 2016-09-03. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]