Donja Jajina

Koordinate: 42° 58′ 07″ S; 21° 56′ 19″ I / 42.968666° S; 21.938666° I / 42.968666; 21.938666
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Donja Jajina
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugJablanički
GradLeskovac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 1.277
Geografske karakteristike
Koordinate42° 58′ 07″ S; 21° 56′ 19″ I / 42.968666° S; 21.938666° I / 42.968666; 21.938666
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina233 m
Donja Jajina na karti Srbije
Donja Jajina
Donja Jajina
Donja Jajina na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj016
Registarska oznakaLE

Donja Jajina (Donje Jajno) je naseljeno mesto grada Leskovca u Jablaničkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 1277 stanovnika.

Naselje je udaljeno 2,5 km od centra Leskovca i svrstava ga u red prigradskog naselja. U naselju je 2011. godine završena nova četvorogodišnja škola. Naselje ima vodovodnu mrežu koja je urađena 2005. godine. Isključivo zbog blizine grada postoji i telefonska mreža i nova centrala koja je osposobljena za ADSL. Zbog blizine grada ljudi su sve do početka rata u SFRJ i malo kasnije (do 2000) godine masovno radili u fabrikama i preduzećima u Leskovcu.

Donja Jajina je poznata i po Jajnskim barama. Postoji nekoliko bara. U dvema barama još uvek dolaze pecaroši jer ima riba ali vremenom je sve manje jer se više ne poribljuje. Dve bare su popunjene građevinskim šutom. Inače nije potpuno pouzdan nijedan validan podatak o nastanku ovih bara, po nekim turskim zapisima bare i Donja Jajina se prvi put pominju navodno u 15. veku, po novijim i verovatno sigurnijim podacima je preduzeće „Pobeda“ iz Leskovca odvlačilo glinu za proizvodnju građevinskog materijala. Za vreme NATO agresije 1999. na SRJ naselje je pretrpelo velika oštećenja jer se u neposrednoj blizini nalaze dva vojna objekta. Za vreme zadnjeg bombardovanja na jedan od objekata bačena su čak 43 projektila ali srećom osim materijalne štete niko nije poginuo.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Po kazivanju nekih Jajnčana, među kojima je i Vukadin Janjić iz roda Janjića, predeo na kome se zaselilo Donje Jajno, bio je pun bara sa bistrom vodom. Bare su bile obrasle ševarom i drugim barskim biljkama i naseljene mnogobrojnim vrstama barskih ptica, koje su se u ševarištu gnezdile, pa je na svim stranama bilo mnogo ptičjih jaja. Ljudi su lovili ptice i skupljali njihova jaja: „išli u (po) jaja". Tako se i mesto prozvalo Jajno. Aleksa Trajković, iz Velikog Trnjana, za svoje vreme i sredinu veoma obrazovan i promućuran čovek, objašnjavao je ime ovog sela po nazivu drveća koje je rado raslo na obalama Veternice, po jovi-jaji. Tog drveća danas ima mnogo u vučanskom ataru, naročito u koritu Vučanke iznad sela sve do Dev-kazana. Aleksa Trajković je tvrdio kako je on na svojim njivama pored Veternice i u ataru Velikor Trnjana nalazio ugljenisana stabla jaje. Po tom drveću, po jajama, nazvano je i selo Jajno (i Donje i Gornje). Jovan Marinković, rodom iz G. Jajna, tvrdi da u Pedaroškoj školi u Nišu, čiji je slušalac bio, postoji Leksikon sa nazivima svih mesta i objašnjenjem kako je koje mesto dobilo ime, pa tvrdi da je u toj knjizi zabeleženo da se Jajno prozvalo po čuvenom generalu Mehmeda II Jaja-paši, čije je leno ovaj kraj bio u prvom periodu turske vlasti.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Hidrografija[uredi | uredi izvor]

Pored sela Donjeg Jajna teče reka Veternica. Sem toga, na krajnjem jugu sela, protiče Sušica koja se nedaleko odavde uliva u Veternicu. Može se peću da selo Donje Jajno leži između ovih dveju reka. Na celoj teritoriji sela su i izdanske vode blizu, pa svaka kuća ima bunar u svome dvorištu za svoje potrebe.

Zemlja[uredi | uredi izvor]

Atar ovog sela obuhvata 690 hektara, od čega pada na obradivu zemlju 532 hektara. Od njega samo Strojkovce ima više obradive zemlje i to samo za 23 hektara. S drure strane, selo Donje Jajno nema šumu, pa ono predstavnja jedino seosko naselje u Porečju bez šume. Zemljište nosi ove nazive: Stara reka, Anište, Škretino, Cerak, Mečkina dolina, Trnice, Pejino branište, Čardačište, Asanovica, Selište, Goleme njive, Kavgalije, Vrcine njive, Drćevačko polje, Sušičko polje, Arapovica (Arapova dolina), Crveni breg, Mala Sušica, Gornje livade, Goleme livade, Kovanluk. Selo je podeljeno u 5 mahala: Drćevac (tako se vodi i u generalštabnim kartama kao samostalno naselje), Donja mahala ili Staro selo, Gornja mahala ili Kovanluk, Božjaci i Sušica.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Selo Donje Jajno se ne pominje u srpskim crednjevekovnim spomenicima. Ako bi bila tačna tvrdnja da je ovaj kraj bio leno Jaja-paše, onda se selo zaselilo u doba Turaka, ali ne pre kraja 15. veka. Lokaliteti Selište govore da je u blizini današnjeg sela D. Jajno bilo drugih seoskih naselja, a možda se i samo selo D. Jajno, ko zna iz kojih razloga, tokom vremena premeštalo. Pred kraj turske ovo selo je bilo gospodarsko (imalo je 3 gospodara). Jedan se zvao Asan, na koga se sačuvao trag u lokalitetu Asanovo, drugi Sulja. Ime trećeg gospodara se u narodu nije sačuvalo. Sva trojica su živeli u Leskovcu, a u D. Jajnu su imali svoje čardake, o čemu svedoče lokaliteti „Čardašište" i „Turski bunar". Posle oslobođenja selo je plaćalo agrarni dug. Han je zabeležio da je Donje Jajno 1858. godine imalo deset kuća, a Milan Đ. Milićević da je posle oslobođenja brojilo 38 poreskih glava.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Donja Jajina živi 1052 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 39,1 godina (38,2 kod muškaraca i 40,0 kod žena). U naselju ima 376 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,56.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika isključivo zahvaljujući blizini Leskovca a i doseljenom stanovništvu iz brdsko-planinskih predela.

Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 739
1953. 800
1961. 897
1971. 1.187
1981. 1.264
1991. 1.333 1.316
2002. 1.338 1.371
2011. 1.277
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[2]
Srbi
  
1.321 98,72%
Makedonci
  
8 0,59%
Romi
  
4 0,29%
Hrvati
  
1 0,07%
nepoznato
  
4 0,29%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Kroz selo prolazi „Gornji put" koji ide duž celog Porečja i spaja ova sela sa Leskovcem: Donje Jajno, Gornje Jajno, Palikuću, Bunuški Čifluk, zatim Todorovce, Miroševce, onda Vinu, pa potom selo Barje. Od Barja se odvajao krak preko orugličkog rida i išao na Kopiljak, a odatle za Gnjilane. U narodu se ovaj put zove još i Arnautski put, jer su njime, za vreme Turaka, Arbanasi, naseljeni u poljaničkim selima i selima Veterničke klisure, dolazili u Leskovac. U početku sela Donjeg Jajna iz pravca Leskovca, od ovog puta se odvaja put koji vodi kroz Sušicu, pa je selo Donje Jajno i na raskršću ova dva puta.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  2. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  3. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]