Donja Vrežina

Koordinate: 43° 19′ 26″ S; 21° 57′ 01″ I / 43.324° S; 21.950333° I / 43.324; 21.950333
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Donja Vrežina
Zalazak Sunca u Donjoj Vrežini
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugNišavski
GradNiš
Gradska opštinaPantelej
Stanovništvo
 — 2011.Rast 6758 [1]
Geografske karakteristike
Koordinate43° 19′ 26″ S; 21° 57′ 01″ I / 43.324° S; 21.950333° I / 43.324; 21.950333
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina214 m
Donja Vrežina na karti Srbije
Donja Vrežina
Donja Vrežina
Donja Vrežina na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj018
Registarska oznakaNI

Donja Vrežina je naseljeno mesto gradske opštine Pantelej na području grada Niša u Nišavskom upravnom okrugu. Nalazi se na oko 5 km istočno od centra grada, na području ušća Matejevačkog i Breničkog potoka u Nišavu. Prema popisu iz 2011. bilo je 6758[1] stanovnika (prema popisu iz 2002. bilo je 4088 stanovnika). U naselju se nalazi izdvojeno odeljenje osnovne škole „Miroslav Antić”.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Atar naselja Donja Vrežina kao i susednih sela bili su naseljeni još u praistoriji. Praistoriski nalazi otkriveni su na potezu Čardak i na području istočno od manastira (sada crkva Uspenja Presvete Bogorodice) i Rimske česme, a u naselju su otkriveni i antički nalazi. Antičko naselje, kao i današnje, nalazilo se na obalama reke Nišave. Po svom položaju antička Vrežina je bila najbliže naselje (preko reke Nišave) naselju Medijana (lat. Mediana). Medijana je za vreme Rimskog carstva bila luksuzno predgrađe kasnoantičkog grada i vojnog logora Nais (lat. Naissus), gde je pored reke Nišave bio sagrađen velelepni carski letnjikovac cara Konstantina Velikog, koji je rođen u rimskom gradu Naisu, tj. današnjem Nišu.

Prema popisu iz 1498. godine, selo je imalo 32 kuće, 8 neoženjenih, 5 udovičkih kuća, 2 muslimanske kuće i dažbine u iznosu 5.332 aspre. Pripadala je kao spahiluk Hizir-agi iz Pirota, a jednu vodenicu sa dva kamena držao je u svom vlasništvu vakuf pokojnog Sulejman-paše iz Niša.

Prema turskom popisu nahije Niš iz 1516. godine, mesto je bilo jedno od 111 sela nahije i nosilo je naziv Donja Vrezina, a imalo je 35 kuća, 4 udovička domaćinstva, 3 samačka domaćinstva, 2 muslimana.[2]

Godine 1841, tokom Niške bune, selo je delimično spaljeno.

Oslobođenje od Turaka dočekano je sa oko 40 domova nakon čega je selo počelo da doživljava svoj uspon zahvaljujući dobroj zemlji i blizini Niša. Godine 1895. selo je imalo 44 domaćinstva i 328 stanovnika, a 1930. godine 69 domaćinstava i 434 stanovnika.

Najintenzivniji razvoj ostvaruje se nakon Drugog svetskog rata kada 1960-70. godina postaje prigradsko naselje Niša. Danas se zvanično vodi kao deo grada.

Map

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Donja Vrežina živi 5485 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 38,9 godina (38,5 kod muškaraca i 39,3 kod žena)[3]. U naselju ima 2163 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,12[4].

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika. Po rezultatima popisa stanovništva iz 2011. godine, Donja Vrežina ima 6758 stanovnika i 2163 domaćinstva.

Grafik promene broja stanovnika
Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 552
1953. 600
1961. 818
1971. 1.355
1981. 2.270
1991. 2.696 2.659
2002. 4.088 4.144
2011. 6.758
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[5]
Srbi
  
3.924 95,98%
Romi
  
31 0,75%
Bugari
  
11 0,26%
Jugosloveni
  
7 0,17%
Crnogorci
  
6 0,14%
Makedonci
  
6 0,14%
Hrvati
  
4 0,09%
Nemci
  
1 0,02%
Albanci
  
1 0,02%
nepoznato
  
21 0,51%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Do naselja se može doći gradskom linijom Bubanj—Donja Vrežina, kao i prigradskim linijama PAS Niš—Vrelo (linija br. 16), PAS NIŠ—Oreovac (linija br. 17) i PAS NIŠ—Gornja Vrežina (linija br. 17L). Sve pomenute linije imaju po više stajališta u naselju.

Donja Vrežina, Knjaževačka ulica

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Knjiga 20”. Uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002. i 2011. — podaci po naseljima. (PDF). popis2011.stat.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2014. ISBN 978-86-6161-109-4. 
  2. ^ „Istorijski arhiv Niš: „DETALjNI POPIS NAHIJE NIŠ IZ 1516. GODINE. Arhivirano iz originala 15. 03. 2012. g. Pristupljeno 15. 07. 2010. 
  3. ^ a b „Knjiga 2”. Starost i pol (PDF). popis2011.stat.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2012. ISBN 978-86-6161-028-8. 
  4. ^ „Knjiga 10”. Domaćinstva prema broju članova (PDF). popis2011.stat.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2013. ISBN 978-86-6161-066-0. 
  5. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Enciklopedija Niša: Priroda, prostor, stanovništvo; izdanje Gradina - Niš, 1995. g. pp. 20-21.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]