Drago Marušič

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
drago marušič
Drago Marušič 1930-ih
Lični podaci
Datum rođenja(1884-12-10)10. decembar 1884.
Mesto rođenjaOpatje selo, Austrougarska
Datum smrti30. septembar 1964.(1964-09-30) (79 god.)
Mesto smrtiGorica, Italija
Profesijapravnik, političar
Delovanje
Učešće u ratovimaPrvi svetski rat
Aprilski rat
Narodnooslobodilačka borba
Činmajor JNA u rezervi
2. ban Dravske banovine
Period4. decembar 19308. februar 1935.
PrethodnikDušan Sernec
NaslednikDinko Puc
Ministar u egzilu
(Ministar saobraćaja i Ministar pravde,
a od 6.10.1944. još i Ministar prosvete)
Period7. jul 1944. — 7. mart 1945.
Ministar pošte, telegrafa i telefona
Period7. mart 1945. — 1948.

Odlikovanja
Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem Partizanska spomenica 1941.

Drago Marušič (Opatje selo, 10. decembar 1884Gorica, 30. septembar 1964), slovenački pravnik i jugoslovenski političar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1884. godine u Opatjem Selu. Gimnaziju je završio u Gorici, a diplomirao pravo 1911. godine u Pragu. Posle toga je bio advokatski pripravnik u Gorici i sekretar Slovenačke nacionalne stranke za Gorišku.

Avgusta 1914. pobegao je iz austrijske vojske u Rusiju, a 1915. prešao je kao dobrovoljac u Srbiju. Kao član Jugoslovenskog odbora, prešao je 1916. sa Krfa u Rim, a 1917. u SAD gde je osnovao Slovenački nacionalni savez.

Učestvovao je u mirovnoj konferenciji u Parizu, a do 1922. bio je generalni sekretar jugoslovenske delegacije u Reparacionoj komisiji. Zatim je bio advokat u Ljubljani, glavni sekretar Samostalne seljačke stranke i predsednik Saveza slovenačkih zadruga.

Projugoslovenski orijentisan, od decembra 1930. do februara 1935. bio je ban Dravske banovine, a zatim do juna 1935. ministar u vladi Bogoljuba Jevtića. nakon petomajskih izbora 1935. bio je izabran za narodnog poslanika u Skupštini.

Aprila 1941. bio je jedan od organizatora Soško-istarske legije u odbrani Jugoslavije i dobrovoljac u Aprilskom ratu. Leta 1941. postao je član Vrhovnog plenuma Oslobodilačkog fronta Slovenije.

Februara 1942. italijanski vojnici su ga uhapsili, zatvorili u Padovi i zatim internirali. Nakon kapitulacije Italije 1943. pušten je iz zatovra i došao u slovenačko primorje, gde je postao član Pokrajinskog odbora OF i SNOV.

Posle sporazuma Tito-Šubašić bio je imenovan za ministra jugoslovenske vlade u Londonu, zatim u vladi DF Jugoslavije. Zatim je do 1948. godine bio ministar PTT u vladi FNRJ.

Bio je član AVNOJ-a, savezni narodni poslanik, član Glavnog odbora SSRN Slovenije i predsednik Crvenog krsta Slovenije.

Umro je 1964. godine u Gorici.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem i Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim zracima.

Literatura[uredi | uredi izvor]


Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]