Drago Marušič
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
drago marušič | ||||
---|---|---|---|---|
Lični podaci | ||||
Datum rođenja | 10. decembar 1884. | |||
Mesto rođenja | Opatje selo, Austrougarska | |||
Datum smrti | 30. septembar 1964.79 god.) ( | |||
Mesto smrti | Gorica, Italija | |||
Profesija | pravnik, političar | |||
Delovanje | ||||
Učešće u ratovima | Prvi svetski rat Aprilski rat Narodnooslobodilačka borba | |||
Čin | major JNA u rezervi | |||
2. ban Dravske banovine | ||||
Period | 4. decembar 1930 — 8. februar 1935. | |||
Prethodnik | Dušan Sernec | |||
Naslednik | Dinko Puc | |||
Ministar u egzilu (Ministar saobraćaja i Ministar pravde, a od 6.10.1944. još i Ministar prosvete) | ||||
Period | 7. jul 1944. — 7. mart 1945. | |||
Ministar pošte, telegrafa i telefona | ||||
Period | 7. mart 1945. — 1948. | |||
Odlikovanja |
|
Drago Marušič (Opatje selo, 10. decembar 1884 — Gorica, 30. septembar 1964), slovenački pravnik i jugoslovenski političar.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 1884. godine u Opatjem Selu. Gimnaziju je završio u Gorici, a diplomirao pravo 1911. godine u Pragu. Posle toga je bio advokatski pripravnik u Gorici i sekretar Slovenačke nacionalne stranke za Gorišku.
Avgusta 1914. pobegao je iz austrijske vojske u Rusiju, a 1915. prešao je kao dobrovoljac u Srbiju. Kao član Jugoslovenskog odbora, prešao je 1916. sa Krfa u Rim, a 1917. u SAD gde je osnovao Slovenački nacionalni savez.
Učestvovao je u mirovnoj konferenciji u Parizu, a do 1922. bio je generalni sekretar jugoslovenske delegacije u Reparacionoj komisiji. Zatim je bio advokat u Ljubljani, glavni sekretar Samostalne seljačke stranke i predsednik Saveza slovenačkih zadruga.
Projugoslovenski orijentisan, od decembra 1930. do februara 1935. bio je ban Dravske banovine, a zatim do juna 1935. ministar u vladi Bogoljuba Jevtića. nakon petomajskih izbora 1935. bio je izabran za narodnog poslanika u Skupštini.
Aprila 1941. bio je jedan od organizatora Soško-istarske legije u odbrani Jugoslavije i dobrovoljac u Aprilskom ratu. Leta 1941. postao je član Vrhovnog plenuma Oslobodilačkog fronta Slovenije.
Februara 1942. italijanski vojnici su ga uhapsili, zatvorili u Padovi i zatim internirali. Nakon kapitulacije Italije 1943. pušten je iz zatovra i došao u slovenačko primorje, gde je postao član Pokrajinskog odbora OF i SNOV.
Posle sporazuma Tito-Šubašić bio je imenovan za ministra jugoslovenske vlade u Londonu, zatim u vladi DF Jugoslavije. Zatim je do 1948. godine bio ministar PTT u vladi FNRJ.
Bio je član AVNOJ-a, savezni narodni poslanik, član Glavnog odbora SSRN Slovenije i predsednik Crvenog krsta Slovenije.
Umro je 1964. godine u Gorici.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem i Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim zracima.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Enciklopedija Jugoslavije (knjiga šesta). „Leksikografski zavod FNRJ“, Zagreb 1965. godina.
- Enciklopedija Slovenije, „Mladinska knjiga“, Ljubljana, 1993. godina.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Rođeni 1884.
- Umrli 1964.
- Slovenci
- Slovenački pravnici
- Austrougarski vojnici u Prvom svetskom ratu
- Srpski vojnici u Prvom svetskom ratu
- Političari iz Kraljevine Jugoslavije
- Banovi Dravske banovine
- Ministri Kraljevine Jugoslavije
- Poslanici Skupštine Kraljevine Jugoslavije
- Jugoslovenski partizani
- Većnici AVNOJ-a
- Oficiri JNA u rezervi
- Ministri SFR Jugoslavije
- Poslanici Skupštine SFRJ
- Društveno-politički radnici SFRJ
- Društveno-politički radnici SR Slovenije
- Nosioci Partizanske spomenice 1941.