Drentski ptičar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Drentski ptičar
Drentski ptičar

Zemlja porekla
Holandija
Klasifikacija
FCI: Grupa 7 Sekcija 1 #224
UKC: Gun Dog Breeds
Odgajivački standardi (spoljne poveznice)
FCI, UKC (još nije usvojen standard)

Drentski ptičar je izvrstan, višenamjenski pas koji vodi porijeklo od španijela i setera. Nastao je u holandskoj pokrajini Drent, ali se o njemu malo zna i u matičnoj zemlji. Trenutno je priznata rasa samo u FCI.

Osnovno[uredi | uredi izvor]

  • Mužjak
    • Visina 57 - 63 cm
    • Težina oko 23 kg
  • Ženka
    • Visina 55 - 60 cm
    • Težina oko 23 kg

Spoljašnjost[uredi | uredi izvor]

Dobro proporcionalan pas, čije tijelo izgleda snažno i takođe sposobno da razvije potrebnu brzinu lovačkog psa. Teže je konstitucije od malog minsterlendera, slične dugodlakom njemačkom ptičaru; razlikuje se od ovog drugog, uglavnom u glavi koja je kraća. Anfas je zatupastiji i stanjuje se ka tankim usnama, što u ukupnoj slici glavu čini manje teškom nego što je glava dugodlakog njemačkog ptičara. Tijelo je blago duže od visine u grebenu, pa djeluje blago izduženo. Dlaka, koja nije stvarno duga na telu, izgleda duže, zbog dobre odlakanosti ušiju, repa, ponekad bogatija dlaka na vratu i grudima, zastavice na ušima, prednjim i zadnjim nogama i bogata perjanica na repu.

Temperament[uredi | uredi izvor]

Prirodno poslužan, privržen i inteligentan, dragocjen prijatelj u lovu i visoko vrijedan kućni pas.

Zdravlje[uredi | uredi izvor]

Istorija[uredi | uredi izvor]

U 16. vijeku rasa je nastala od izumrelog starog španijela (takođe je nazivan Spanjoelen), koji je došao iz Španije, preko Francuske u Holandiju. Najčešći naziv koji je imao u Holandiji bio je „pas za jarebice“. U pokrajini Drent, ovaj je pas naročito držan u čistoj rasi i nije bio miješan sa drugim rasama, kao što je to činjeno u ostalim dijelovima Holandije. Petnaestog maja 1943. godine je i zvanično priznat od strane Holanskog Kinološkog Saveza. Rasa je najstodnija malom misterlenderu i francuskom epanjelu. Petog juna 1948. godine je osnovan i klub rase drenskog ptičara pod nazivom De Drentsche Patrijs hond.

Karakteristike rase[uredi | uredi izvor]

Glava[uredi | uredi izvor]

Lobanja je veoma široka i samo blago zaobljena. Duž središnje linije je jedva primetna brazda prema plitkom stopu, koji je na polovini rastojanja ka umjereno izraženoj potiljnoj kvrgi.

Nos[uredi | uredi izvor]

Dobro izražen, braon. Nozdrve su široko otvorene.

Njuška[uredi | uredi izvor]

Klinastog je oblika, zatupasta na vrhu, bez ikakvog znaka odsječenosti ispod očiju. Nosni greben je širok i nikada udubljen ili ispupčen (vrlo blago zaobljenje je dozvoljeno ali je rimski nos za zamjeranje).

Usne[uredi | uredi izvor]

Tanke i suve.

Vilice/zubi[uredi | uredi izvor]

Zubi su jaki i dobro raspoređeni u makazastom zagrizu.

Obrazi[uredi | uredi izvor]

Umjereno izraženi.

Oči[uredi | uredi izvor]

Široko su postavljene, dobro zaštićene, nikada buljave ili duboko usađene. Srednje su veličine, ovalnog oblika. Prijateljskog izraza kakav ima inteligentni lovački pas. Poželjna boja je ćilibarna, nikada crna ili svijetla boja kao kod ptice grabljivice, kapci čvrsto naležući.

Uši[uredi | uredi izvor]

Nisu teške. Visoko usađene, ravne, padaju zatvoreno uz glavu, bez ikakvih nabora. Povučene unaprijed pružaju se tri prsta od vrha nosa. Široke su u korijenu, zatupasto se završavaju, ali više špicasto nego kod dugodlakog njemačkog ptičara. Spoljna strana ušiju pokrivena je obilnom talasastom dlakom, ne kovrdžavom, rubovi sa bogatim zastavicama.

Vrat[uredi | uredi izvor]

Snažan, srednje dužine, bolje kratak nego dug, pruža se u ravnoj liniji između glave i tijela. Duži vrat od poželjnog, daje više elegantan utisak, ali i nedostatak snage, što nije prihvatljivo. Podgušnjak ili višak kože na guši nije tipičan za suvog, elegantnog psa i stoga je takođe nedopustiv.

Gornja linija[uredi | uredi izvor]

Ravna linija od umjereno dugog vrata, do ravnih leđa i slabina, završava se blago padajućim sapima.

Leđa[uredi | uredi izvor]

Snažna, srednje duga, ne prekratka, daju zajedno sa doborim uglovima prednjeg i zadnjeg dijela, utisak izduženosti.

Slabine[uredi | uredi izvor]

Snažno mišićave.

Sapi[uredi | uredi izvor]

Široke i dugačke, blago padajuće.

Grudi[uredi | uredi izvor]

Duboke, pružaju se do laktova, bolje široke u frontu. Uzan front koji se ne pruža do laktova je krajnje nepoželjan. Dugačak rebarni koš, sa takođe dobro razvijenim zadnjim rebrima. Dobro zaobljena zadnja rebra. Rebra nikada nisu ravna, niti bačvasta.

Donja linija[uredi | uredi izvor]

Samo blago podignuta.

Rep[uredi | uredi izvor]

Nije kupiran. Bolje visoko usađen. Dopire do skočnog zgloba. Prva polovina nošena opušteno, a ostatak je blago zavijen nagore. U kretanju dio repa je nošen horizontalno, a ostatak blago nagore savijen. Karakteristika rase je da kada traži u lovu, okreće rep u krug, naročito kada pas, podiže nanjušenu divljač. Nikada zavijen ka leđima. Sa izuzetkom samog početka, bogata odlakanost se smanjuje ka vrhu repa.

Plećke/nadlaktice[uredi | uredi izvor]

Plećke i nadlaktice duge, čine dobre uglove, kao i između nadlaktice i podlaktice. Plećke dobro iskošene, gledano sa fronta, dobro naležu na tijelo, dajući jasan, ugledan utisak prednjem dijelu.

Laktovi[uredi | uredi izvor]

Zatvoreni uz tijelo, nikada okrenuti unutra ili napolje, što bi ometalo kretanje.

Nadlaktica[uredi | uredi izvor]

Ravna i dobro mišićava.

Šaplje[uredi | uredi izvor]

Jako, sa dobrim kostima.

Došaplje[uredi | uredi izvor]

Nikada okrenuto unutra ili napolje, blago padajuće, elastično kao opruga.

Šape[uredi | uredi izvor]

Okrugle ili ovalne, sa zaobljenim, zbijenim, jakim prstima i čvrstim jastučićima.

Zadnji dio[uredi | uredi izvor]

Dobro razvijen, širok i dobro mišićav.

Butina/potkoljenica[uredi | uredi izvor]

Karlica, butina i potkoljenica dobro uglovane. Gledano od pozadi zadnje noge nisu postavljene usko ili široko, stoje potpuno vertikalno.

Skočni zglobovi[uredi | uredi izvor]

Dobro spušteni.

Šape[uredi | uredi izvor]

Iste kao prednje

Kretanje[uredi | uredi izvor]

Dobar iskorak, balansiran sa dobrim ispruženjem i potiskom, nikada usko ili široko, bez ikakvog ljuljanja u stranu, laktovi i skočni zglobovi nikada izvrnuti, uključujući i kretanje nogu u jednoj liniji (single tracking).

Dlaka[uredi | uredi izvor]

Gusta, dobro pokriva tijelo, nije kovrdžava. Nije pretjerano duga, ali odaje utisak dužine na različitim mjestima. Na vratu i prsima, gdje neke druge rase imaju grivu (okovratnik), dlaka je duža, na ušima je duga talasasta dlaka. Uši, zadnja strana prednjih i zadnjih nogu, zadnja strana butina i rep sa zastavicama. Šape gusto odlakane između prstiju.

Boja[uredi | uredi izvor]

Bijela sa braon ili oranž oznakama, trobojna (sa plamenom) je dozvoljena, pjegav ili ne. Manje željen, ali prihvatljiv je dlačni pokrivač ovih boja.

Savet odgajivača[uredi | uredi izvor]

Ovoj rasi je potrebno dosta prostora i vježbi, kao i dosta četkanja.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]