Države na Pesmi Evrovizije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

52 države su učestvovale na Pesmi Evrovizije od svog prvog izdanja 1956, dok su pobednici došli iz njih 47. Učešće je otvoreno za sve emitere koji su punopravne članice Evropske radiodifuzne unije (ERU). Kako bi neka zemlja postala članica ERU, mora da pripada Evropskom radiodifuznom prostoru ili da je članica Saveta Evrope.[1]

Mapa Evrope, severne Afrike i zapadne Azije; Evropski radiodifuzni prostor je označen crvenom bojom.
Mapa Evrope, severne Afrike i zapadne Azije; Evropski radiodifuzni prostor je označen crvenom bojom.
Učešće zemalja od 1956:
  Učešće bar jednom
  Bez učešća, iako sa pravom da učestvuje
  Učešće planirano, ali bez nastupa
  Učešće u svojstvu dela druge države, bez samostalnog učešća

Evropski radiodifuzni prostor definiše Međunarodna unija za telekomunikacije kao:

„Evropski radiodifuzni prostor” ograničava na zapadu zapadna granica Regiona 1 Internacionalne telekomunikacione Unije, na istoku meridijan 40° istočno od Griniča, i na jugu paralela na 30° s. g. š. Jermenija, Azerbejdžan. Gruzija i Ukrajina , kao i teritorije Iraka, Jordana, Turske i Sirije izvan ovih granica su deo ovog prostora.[2][3]

(Zapadna granica „Regiona 1” je linija povučena zapadno od Islanda sredinom Atlantskog okeana.[4])

Aktivni članovi ERU su emiteri čiji su programi dostupni (praktično) celoj populaciji zemlje u kojoj im je sedište i ispunjavaju dodatne uslove, poput značajne samostalne produkcije i (ispunjavane) obaveze proizvodnje programa za sve segmente društva, koji ocrtavaju prirodu nacionalnog emitera (u kontrastu sa čisto komercijalnim emiterom). Ako aktivan član želi da učestvuje, on mora ispuniti uslove iz pravilnika takmičenja, koji se sačinjava za svaku godinu; trenutno to je plaćanje ERU naknadu za učešće do zadatog roka.

Na ovaj način, prostor zemalja koje se mogu prijaviti za učešće na Pesmi Evrovizije uključuje i vanevropske države kao što su Izrael, Maroko, Tunis, Alžir, Egipat, Liban, Libija i Jordan,[5] ali od ovih zemalja do sada su učestvovali jedino Izrael (najveći broj godina od 1973) i Maroko (jednom, 1980). Liban trebalo da nastupi prvi put 2005, ali se povukao (značajno posle roka) nakon odbijanja da prenosi nastup izraelskog predstavnika. Tunis je trebalo da ima svoj debi 1977. godine i da nastupa pod rednim brojem četiri. Veruje se da Tunis ne želi da učestvuje zbog prisustva Izraela, a tunižanski javni servis (ERTT) je 2007. izjavio „da neće učestvovati u bliskoj budućnosti zbog zahteva vlade”.[6][7] Katar je izjavio zainteresovanost za učešće na Pesmi Evrovizije 2011, ali se to nije ostvarilo i nije poznato da li postoje ikakvi planovi za ulazak Katara na Pesmu Evrovizije.[8]

Australija je pozvana 2015. godine kao specijalna gošća povodom jubilarnog 60. izdanja Pesme Evrovizije iako ne pripada Evropskom radiodifuznom prostoru, ali je priključeni član i više godina prenosi takmičenje. Te godine je ERU promenila pravila tako da je dozvoljeno da pozovu pridružene članice ERU na takmičenje ako žele. Naredne godine je potvrđeno da će Australija ponovo učestvovati.[9]

Broj država koje učestvuju je polako rastao kroz godine da bi stagnirao oko 40 sredinom 2000-ih. Rekordan broj zemalja je učestvovao 2008, 2011 i 2018: 43. Zbog porasta broja država, prekvalifikacione runde i sistemi relegacija su morali da se uvedu, kako bi se dala šansa za učešće što većem broju država. 1993. je održano takmičenje Kvalifikacija za Milstrit u kom se 7 država istočne Evrope takmičilo za šansu da debituje na takmičenju.[10] Posle takmičenja 1993, uvedeno je pravilo da države koje su bile u zadnjih 6 na tabeli ne mogu da učestvuju sledeće godine.[11] 1996. je uveden sistem gde bi svi nacionalni žiriji ocenili svih 29 prijava za takmičenje koje su poslate u audio formatu, a najbolje 22 bi prošle na takmičenje. Norveška koja je bila domaćin nije morala da učestvuje u ovoj rundi.[12] Od 1997. do 2001. je korišćen sistem gde bi države sa najgorim prosekom rezultata u prethodnih 5 godina morale da naprave pauzu od takmičenja, ali neka država nije smela da bude na pauzi duže od jedne godine.[13]

Sistem relegacije iz 1994. i 1995. je ponovo korišćen između 2001. i 2003. 2004, po prvi put, održano je polufinale. 10 država sa najboljim rezultatima koje nisu članice velike četvorke bi bile automatski u finalu, kao i velika četvorka koja ima najveće finansijsko učešće u ERU. Sve ostale države bi morale da prođu polufinale. 10 država bi se kvalifikovalo iz polufinala.[14] Od 2008, uvedeno je i drugo polufinale. Od tad, u polufinalima učestvuju sve države osim države domaćice i velike četvorke (posle 2011. velike petorke) i iz svakog se kvalifikuje po 10 država.[15]

Debitovanje[uredi | uredi izvor]

Kad je koja država debitovala
Godina Zemlja debitant
1956.  Belgija,  Italija,  Luksemburg,  Nemačka,[a]  Francuska,  Holandija,   Švajcarska
1957.  Austrija,  Danska,  Ujedinjeno Kraljevstvo
1958.  Švedska
1959.  Monako
1960.  Norveška
1961.  Jugoslavija,  Finska,  Španija
1964.  Portugalija
1965.  Irska
1971.  Malta
1973.  Izrael
1974.  Grčka
1975.  Turska
1980.  Maroko
1981.  Kipar
1986.  Island
1993.  Bosna i Hercegovina,  Slovenija,  Hrvatska
1994.  Estonija,  Litvanija,  Mađarska,  Poljska,  Rumunija,  Rusija,  Slovačka
1998.  Severna Makedonija[b]
2000.  Letonija
2003.  Ukrajina
2004.  Albanija,  Andora,  Belorusija,  Srbija i Crna Gora
2005.  Bugarska,  Moldavija
2006.  Jermenija
2007.  Gruzija,  Srbija,  Crna Gora,  Češka
2008.  Azerbejdžan,  San Marino
2015.  Australija

Zemlje učesnice[uredi | uredi izvor]

  Neaktivne zemlje - Zemlje koje su učestvovale ranije, ali neće ove godine.
  Nepostojeće zemlje - Zemlje koje su učestvovale ranije, ali više ne postoje.
Država Debitovanje Poslednje učešće Broj učešća Broj pobeda Poslednje učešće u finalu
 Azerbejdžan 2008 2024 16 1
(2011)
2022
 Albanija 2004 2024 20 0 2023
 Andora 2004 2009 6 0 N/A
 Australija 2015 2024 9 0 2023
 Austrija 1957 2024 56 2
(1966, 2014)
2023
 Belgija 1956 2024 65 1
(1986)
2023
 Belorusija 2004 2019 16 0 2019
 Bosna i Hercegovina 1993 2016 19 0 2012
 Bugarska 2005 2022 14 0 2021
 Gruzija 2007 2024 16 0 2016
 Grčka 1974 2024 44 1
(2005)
2022
 Danska 1957 2024 52 3
(1963, 2000, 2013)
2019
 Estonija 1994 2024 29 1
(2001)
2023
 Izrael 1973 2024 46 4
(1978, 1979, 1998, 2018)
2023
 Irska 1965 2024 57 7
(1970, 1980, 1987, 1992, 1993, 1994, 1996)
2018
 Island 1986 2024 36 0 2022
 Italija 1956 2024 49 3
(1964, 1990, 2021)
2023
 Jermenija 2006 2024 16 0 2023
 Jugoslavija 1961 1991 26 1
(1989)
1991
 Kipar 1981 2024 40 0 2023
 Letonija 2000 2024 24 1
(2002)
2016
 Litvanija 1994 2024 24 0 2023
 Luksemburg 1956 2024 38 5
(1961, 1965, 1972, 1973, 1983)
1993
 Mađarska 1994 2019 17 0 2018
 Malta 1971 2024 36 0 2021
 Maroko 1980 1980 1 0 1980
 Moldavija 2005 2024 19 0 2023
 Monako 1959 2006 24 1
(1971)
1979
 Nemačka 1956 2024 67 2
(1982, 2010)
2023
 Norveška 1960 2024 62 3
(1985, 1995, 2009)
2023
 Poljska 1994 2024 26 0 2023
 Portugalija 1964 2024 55 1
(2017)
2023
 Rumunija 1994 2023 23 0 2022
 Rusija 1994 2021 23 1
(2008)
2021
 San Marino 2008 2024 14 0 2021
 Severna Makedonija[v] 1998 2022 21 0 2019
 Slovačka 1994 2012 7 0 1998
 Slovenija 1993 2024 29 0 2023
 Srbija 2007 2024 16 1
(2007)
2023
 Srbija i Crna Gora 1992 2005 3 0 2005
 Turska 1975 2012 34 1
(2003)
2012
 Ujedinjeno Kraljevstvo 1957 2024 66 5
(1967, 1969, 1976, 1981, 1997)
2023
 Ukrajina 2003 2024 19 3
(2004, 2016, 2022)
2023
 Finska 1961 2024 57 1
(2006)
2023
 Francuska 1956 2024 66 5
(1958, 1960, 1962, 1969, 1977)
2023
 Holandija 1956 2024 64 5
(1957, 1959, 1969, 1975, 2019)
2022
 Hrvatska 1993 2024 29 0 2023
 Crna Gora 2007 2022 12 0 2015
 Češka 2007 2024 12 0 2023
  Švajcarska 1956 2024 64 2
(1956, 1988)
2023
 Švedska 1958 2024 63 7
(1974, 1984, 1991, 1999, 2012, 2015, 2023)
2023
 Španija 1961 2024 63 2
(1968, 1969)
2023

Napomene:

  1. ^ Do ujedinjenja Nemačke 1990, učestvovala je, i u nekim godinama predstavljana kao, Zapadna Nemačka.
  2. ^ Do Prespanskog sporazuma 2018, učestvovala je kao Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija.
  3. ^ Učestvovala do 2018. kao BJR Makedonija.

Ostale zemlje[uredi | uredi izvor]

Alžir, Egipat, Jordan, Liban, Libija i Tunis imaju emitere koji su članovi i ERU i Arapske radiodifuzne unije. Iako mogu da učestvuju, veruje se da se to nije desilo zbog prisustva Izraela na takmičenju.[16] Tunis i Liban su pokušali da debituju, Tunis 1977. a Liban 2005. Obe su se povukle zbog prisustva Izraela. Tunižanski javni servis (ERTT) je 2007. izjavio „da neće učestvovati u bliskoj budućnosti zbog zahteva vlade”.[6][7] Vatikan može da učestvuje sa svojim emiterom Vatikan radio (RV) koja je jedna od članica osnivača ERU, ali ne učestvuju jer samo prenose događaje vezane za Papu i imaju stanovništvo od samo oko 900 ljudi (većina njih su sveštenici).[16][17]

Kao Australiju od 2015, ERU sme da pozove priključene članice da učestvuju.

Zemlje koje mogu ili su mogle da učestvuju, a nikad nisu
Država
 Alžir
 Vatikan
 Egipat
 Jordan
 Liban
 Libija
 Tunis
 Čehoslovačka (1991, 1992)

Učešća zemalja po decenijama[uredi | uredi izvor]

Mapa pokazuje tokom koje decenije su zemlje prvi put učestvovale.
Pobednici Pesme Evrovizije. Mapa pokazuje broj pobeda bojom označenih država.

Legenda[uredi | uredi izvor]

  Pobednik – Zemlja je pobedila na takmičenju te godine.
  Drugo mesto – Zemlja je takmičenje završila kao drugoplasirana u finalu te godine.
  Treće mesto – Zemlja je takmičenje završila kao trećeplasirana u finalu te godine.
  Ostala mesta – Zemlja je takmičenje završila između četvrtog i pretposlednjeg mesta u finalu te godine.
  Poslednje mesto – Zemlja je takmičenje završila na poslednjem mestu u finalu te godine.
  Eliminisan – Zemlja je ispala u polufinalu te godine (2004–2019; 2021–).
  Eliminisan od takmičenja – Zemlja nije prošla kvalifikacionu rundu (1993, 1996).
  Neodlučno – Zemlja je potvrdila učešće na takmičenju, ali se takmičenje još uvek nije održalo.
  Debitant – Zemlja je debitovala tokom decenije.
  Nije učestvovala – Zemlja nije učestvovala na takmičenju te godine.
  Otkazano takmičenje – Zemlja je trebala učestvovati, ali takmičenje nije održano (2020).
(/) - rezultat nije otkriven (1956).
(X) znači da je zemlja učestvovala na takmičenju te godine.

1950e[uredi | uredi izvor]

1960e[uredi | uredi izvor]

1970e[uredi | uredi izvor]

1980e[uredi | uredi izvor]

1990e[uredi | uredi izvor]

2000e[uredi | uredi izvor]

2010e[uredi | uredi izvor]

Napomene:

  1. ^ Učestvovala do 2018. kao BJR Makedonija.

2020e[uredi | uredi izvor]

Napomene:

  1. ^ Takmičenje je otkazano zbog pandemije Koronavirusa.

Istorija učešća zemalja od uvođenja dva polufinala 2008.[uredi | uredi izvor]

Legenda[uredi | uredi izvor]
  Prvo polufinale – Zemlja je učestvovala u prvom polufinalu.
  Glasa u prvom polufinalu – Zemlja se direktno plasirala u finale, ali je imala pravo glasa u prvom polufinalu.
  Drugo polufinale – Zemlja je učestvovala u drugom polufinalu.
  Glasa u drugom polufinalu – Zemlja se direktno plasirala u finale, ali je imala pravo glasa u drugom polufinalu.
  Glasa u oba polufinala – Zemlja se direktno plasirala u finale, ali je imala pravo glasa u oba polufinala.
  Nije učestvovala – Zemlja nije učestvovala na takmičenju te godine.
  Otkazano takmičenje – Zemlja je trebala učestvovati, ali takmičenje nije održano (2020).
(X) u zagradi označava redni broj nastupanja.

Istorija učešća zemalja u finalima od 2008.[uredi | uredi izvor]

Legenda[uredi | uredi izvor]
  Učesnice finala – Zemlja je učestvovala u finalu.
  Ispale u polufinalu – Zemlja se nije plasirala u finale.
  Učesnice polufinala – Zemlja koja učestvuje u polufinalu, ali se takmičenje još uvek nije održalo.
  Nije učestvovala – Zemlja nije učestvovala na takmičenju te godine.
  Otkazano takmičenje – Zemlja je trebala učestvovati, ali takmičenje nije održano (2020).

Napomene:

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „EBU – Admission”. ebu.ch. Evropska radiodifuzna unija. 27. 4. 2018. Arhivirano iz originala |archive-url= zahteva |archive-date= (pomoć). g. Pristupljeno 12. 12. 2021. 
  2. ^ „ITU-R Radio Regulations 2012–15” (PDF). International Telecommunication Union, available from the Spectrum Management Authority of Jamaica. 2012. Arhivirano iz originala (PDF) 16. 8. 2013. g. Pristupljeno 28. 6. 2019. 
  3. ^ „ITU-R Radio Regulations – Articles edition of 2004 (valid in 2004–07)” (PDF). International Telecommunication Union. 2004. Arhivirano iz originala (PDF) 10. 10. 2017. g. Pristupljeno 28. 6. 2020. 
  4. ^ Radio regulations; Article 5: Frequency allocations. (Odredbe o radiju; član 5: Alokacije frekvencija.) Međunarodna unija za telekomunikacije, verzija od 1. septembra 2005, Pristupljeno 9. 1. 2008.
  5. ^ The Eurovision Song Contest 1956 — present. (Pesma Evrovizija 1956 — danas) Bi-Bi-Si, 26. april 2007, Pristupljeno 9. 1. 2008.
  6. ^ a b Cobb, Ryan (22. 5. 2018). „Israeli Minister "to invite" Arabic nations, including Tunisia, to take part in Eurovision 2019”. ESCXtra. Arhivirano iz originala 30. 11. 2020. g. Pristupljeno 11. 7. 2019. 
  7. ^ a b Kuipers, Michael (20. 6. 2007). „Tunisia will not participate "in the forseeable future". ESCToday. Arhivirano iz originala 15. 10. 2017. g. Pristupljeno 30. 5. 2017. 
  8. ^ Repo, Juha (12. 5. 2009). „Gulf nation wants to join Eurovision” (na jeziku: engleski). ESCToday. Arhivirano iz originala 14. 7. 2015. g. Pristupljeno 12. 5. 2009. 
  9. ^ Australia to return to the Eurovision Song Contest!
  10. ^ ESCtoday.com. Eurovision Song Contest 1993 Arhivirano 12 februar 2008 na sajtu Wayback Machine. Retrieved on 2 February 2008.
  11. ^ O'Connor, John Kennedy (2005). The Eurovision Song Contest 50 Years The Official History. London: Carlton Books Limited. ISBN 1-84442-586-X.
  12. ^ ESCtoday.com. Eurovision Song Contest 1996 Arhivirano 23 januar 2008 na sajtu Wayback Machine. Retrieved on 2 February 2008.
  13. ^ Eurovision.tv. Eurovision Song Contest 1997 Arhivirano 20 januar 2008 na sajtu Wayback Machine. Retrieved on 2 February 2008.
  14. ^ BBC News (12 May 2004). Eurovision finalists chosen Arhivirano 4 mart 2014 na sajtu Wayback Machine. Retrieved on 2 February 2008.
  15. ^ European Broadcasting Union (1 October 2007). Two semi-finals Eurovision Song Contest 2008 Arhivirano 1 april 2008 na sajtu Wayback Machine. Retrieved on 2 February 2008.
  16. ^ a b Carlson, Christopher (7. 6. 2019). „Where are they?”. Eurovisionworld. Arhivirano iz originala 2. 7. 2019. g. Pristupljeno 11. 7. 2019. 
  17. ^ Werber, Cassie (23. 5. 2015). „The Vatican was asked to participate in the Eurovision Song Contest. It declined, again”. Quartz. Arhivirano iz originala 11. 7. 2019. g. Pristupljeno 11. 7. 2019.