Drobeta-Turnu Severin

Koordinate: 44° 37′ 56″ S; 22° 39′ 06″ I / 44.63211° S; 22.65154° I / 44.63211; 22.65154
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Drobeta-Turnu Severin
Drobeta-Turnu Severin
Vodotoranj - simbol grada
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Rumunija
OkrugMehedinci
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2021.79.865 [1]
 — gustina1.338,22 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate44° 37′ 56″ S; 22° 39′ 06″ I / 44.63211° S; 22.65154° I / 44.63211; 22.65154
Površina59,68 km2
Drobeta-Turnu Severin na karti Rumunije
Drobeta-Turnu Severin
Drobeta-Turnu Severin
Drobeta-Turnu Severin na karti Rumunije
Poštanski broj220004–220256
Veb-sajt
www.drobetaturnuseverin.ro

Drobeta-Turnu Severin (rum. Drobeta-Turnu Severin) je grad i sedište okruga Mehedinci u Rumuniji. Nalazi se na krajnjem jugozapadnom delu zemlje, u istorijskoj pokrajini Vlaška. Prema poslednjem popisu iz 2021. godine u gradu je živelo 79.865 stanovnika.[1]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Grad Drobeta-Turnu Severin nalazi se u krajnje zapadnom delu istorijske pokrajine Vlaške, u njenom zapadnom delu, poznatom kao Oltenija. Drobeta-Turnu Severin je smeštena na obali Dunava, na njegovom izlasku iz Đerdapa, a koji je ovde pogranična reka sa Srbijom. Naspram grada se nalazi srpski grad Kladovo. U pozadini grada nalaze se krajnja pobrđa Karpata, a južno od grada pruža se Vlaška nizija, tj. njen najzapadniji deo.

Drobeta-Turnu Severin se prostire se na površini od 59,68 km².[2]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Demografija
1966.1977.1992.2002.2011.2021.
45.39776.686115.259104.03592.61779.865

Drobeta-Turnu Severin je, prema broju stanovnika, 23. najveći grad u Rumuniji. Prema popisu iz 2021. godine, grad je imao 79.865 stanovnika što je manje za 12.752 stanovnika (-13,77%) u odnosu na prethodni popis iz 2011. kada je bilo 92.617 stanovnika. Matični Rumuni čine većinu gradskog stanovništva, a od manjina jedino su značajno prisutni Romi.

Etnički sastav prema popisu iz 2021.‍[3]
Rumuni
  
66.219 82,91%
Romi
  
299 0,37%
Srbi
  
30 0,04%
Mađari
  
25 0,03%
Nemci
  
17 0,02%
Italijani
  
12 0,02%
Grci
  
10 0,01%
Turci
  
7 0,01%
Česi
  
6 0,01%
Bugari
  
6 0,01%
Ostali
  
47 0,06%
Nepoznato
  
13.187 16,51%

Naselja[uredi | uredi izvor]

Grad Drobeta-Turnu Severin pored samog naselja Drobeta-Turnu Severin obuhvata i naselja Gura Vaji, Dudašu Skelej i Skela Kladovej.

Naselje Rumunski naziv Br. st. (2002)[4] Br. st. (2011) [5] Br. st. (2021)[1]
Gura Vaji Gura Văii 1.652 1.783 1.440
Drobeta-Turnu Severin Drobeta-Turnu Severin 96.859 84.876 73.097
Dudašu Skelej Dudașu Schelei 588 569 475
Skela Kladovej Schela Cladovei 5.458 5.389 4.853
Grad Drobeta-Turnu Severin Municipiul Drobeta-Turnu Severin 104.557 92.617 79.865

Privreda[uredi | uredi izvor]

Svoj strateški i privredni značaj ovaj grad dobija tek posle izgradnje srpsko-rumunske hidrocentrale Đerdap 1972. godine. Kao posledica toga, Drobeta Turnu Severin je postao energetsko središte Rumunije, u kojem se nalaze sedišta nacionalnih energetskih kompanija (ako izuzmemo Bukurešt kao glavni grad). Osim energetike, Drobeta Turnu Severin je poznata i po brodogradilištu, mašinskoj industriji.

Prošlost[uredi | uredi izvor]

Ostaci starorimskog utvrđenja.

Mesto je dobilo ime Turn po "tornju",[6] koji je još u vreme Rimljana čuvao prelaz preko Dunava. Ta kula je krajem 19. veka bila u dosta opalom stanju. Po jednom izvoru, pomenuti stari "kaštel" je gradio rimski imperator Septimije Sever.[7] Postojao je u vreme Trajana monumentalni rimski kameni most, koji je preko Dunava povezivao Severin i Kladovo. Turci su 1426. godine u svom ratnom pohodu napali na gradić Turn Severin. Pominje se 1449. godine trgovačko mesto na Dunavu "Severin", tokom mirovnog pregovora između srpskog despota Đurđa Brankovića i turskog sultana.[8]

Godine 1916. grad je bio sedište Mehedinskog okruga, sa okružnim načelnikom (prefektom) i okružnim sudom. To je važno trgovačko pogranično pristanište na Dunavu i na željezničkoj pruzi Verciorova-Bukurešt. Tu se na pristaništu odvija veliki promet žita, petroleja, živine i drugih poljoprivrednih proizvoda. Postoje pored osnovnih i gimnazija i zanatlijska škola. Radi veliko brodogradilište.

Pred Drugi svetski rat radilo se o građenju mosta preko Dunava, koji bi povezao Srbiju i Rumuniju, tačnije Turn Severin i Kladovo.[9]

Srbi u gradu i okolini[uredi | uredi izvor]

Srbi su oduvek živeli u tom pograničnom mestu na Dunavu. Jedan dopisnik primećuje 1892. godine da je mala ali vesela rumunska varoš na Dunavu, "koja kipi srpskim stanovništvom".[10]

Za vreme rusko-turskog rata početkom 1854. godine tu su se upisivali dobrovoljci Bugari, Srbi i Grci da učestvuju na strani Rusa.[11] Kada je 1867. godine srpska delegacija predvođena knjazom Mihajlom putovala u Carigrad, tu ih je na obali dočekala delegacija najviđenijih Srba iz mesta. Pretplatnik omladinskog lista "Mlada Srbadija", bio je 1870. godine meštanin Luka Netović.[12] Dužnik za pretplatu Zmajevom humorističkom listu "Starmali", bio je 1879. godine izvesni Manojlo Tekelija iz tog gradića. Osnovnu školu je u Severinu pohađao budući srpski slikar Rista Vukanović.[13]

U Turn Severinu je živeo i radio Kokotović, Srbin rodom iz Kladova. Bio je tu glavni skupljač pretplate za radikalski list "Samouprava" iz Beograda. Kod njega je 1883. godine odseo vođ radikala Nikola Pašić, tokom političkog izgnanstva.[14]

Emigrant iz Srbije Radivoje Martinović je 1888. godine u gradu na Dunavu otvorio bakalnicu i krčmu u kojoj su se skupljali srpski radnici i sirotinja. Tu su svraćali i drugi politički izgnanici (protivnici Obrenovića), od kojih je jedan - Bogosavljević ostavio 15 pištolja zbog čega ih je policija uhapsila pa prognala. Reč je u stvari o anarhisti Marku Dimitrijeviću Zecu, bivšem žandarmu koji je predvodio grupu Srba zaverenika u Rumuniji.[15] Iste 1889. godine novine su pisale o Milošu Nikoliću trgovcu iz tog mesta. On je 12. oktobra položio u depozit načelstva okruga Krajinskog u Srbiji svoj novac. Namenio je 12.000 dinara za podizanje crkve u srpskom selu Jasenici.[16] Škola nije bila podignuta ni 1908. godine, iako je pokrenuta velika akcija.[17]

Predsednik Srpsko-slovenske opštine u mestu bio je 1888. godine K. Milosavljević.[18] Savindan 1890. godine svečano je proslavila "Srpsko-slovenska škola" u Turn Severinu. Bilo je to kao i prethodne godine 14. januara (po starom) u prostorijama školskim u ulici "Strada Libertate 16". Dostojanstven program činilo je šest tačaka; krenulo se od "kratkog bogosluženja", a završilo sa "posluživanjem koljivom".[19] Te godine je za učitelja u srpskoj školi izabran poznati srpski pesnik Vojislav Ilić iz Beograda. Proveo je jednu školsku 1890/1891. godine učeći decu iz tamošnje srpske kolonije. Pisao je o svom poslu u Severinu, prijatelju književniku Branislavu Nušiću.[20]

Srpsko-slovenska školska opština u Turn Severinu dobila je preko svojih izaslanika Joce Stefanovića i Tase Ivkovića upravnika njene škole, skupljen prilog. Skupljeno je po raznim mestima Bačke i Banata ukupno 746 f. da bi se ta škola održala.[21] Bila je ta škola jedna od srpskih u Rumuniji 1900. godine. Na Savindan te godine bilo je mnogo Srba na svečanosti. Pevalo se "Uskliknimo" i držale deklamacije đačke, dok su govor održali srpski učitelj i rumunska učiteljica. Najzaslužniji za organizaciju svetkovine bio je predsednik crkvene opštine Andrija Stojanović "koji se očinski starao", da sve bude u najboljem redu. Kolač je rezao rumunski sveštenik sa kumom slave pomenutim Stojanovićem. Zabava večernja nije bila organizovana je pevačko društvo nema horovođu, ali se do uveče gostilo uz naručenu muziku. Skupljeno je tokom tog dana 140 f. koji će ući u Fond za srpsku školu u Turn Severenu.[22]

U mestu je u leto 1909. godine počela gradnja školskog doma za srpsku decu. Rad je počela tamošnja srpska pravoslavna crkvena opština nakon 25 godina čekanja. Tu u to vreme živi nekoliko stotina srpskih porodica, iz svih krajeva srpstva. Spisak priložnika ostao je uklesan na zidnoj spomen-ploči.[23]

Novembra 1918. godine srpske trupe su zauzele i Turn Severin, i istakli srpsku zastavu. To mesto je po Bukureštanskom ugovoru pripadalo Mađarskoj državi, a ona je tada izgubila rat.[24] Živeo je u Turn Severinu 1922. godine trgovac Kosta Pljaković.

Grad Drobeta-Turnu Severin predstavlja središte kulturnog života za rumunske Srbe naseljene u okrugu Mehedinci, čije je grad upravno središte. U ovom okrugu Srbi čine apsolutnu većinu u samo jednoj maloj opštini, Svinici (88,67%), a u manjem broju ih ima u Oršavi i samom gradu Drobeti Turnu Severinu.

Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „RPL 2021: Populația rezidentă pe sexe, pe județe, municipii, orașe, comune și sate”. recensamantromania.ro. Pristupljeno 30. 01. 2024. 
  2. ^ „Volumul datelor imobilelor gestionate la nivel de UAT: Septembrie 2018”. data.gov.ro. ANCPI. 17. 12. 2018. Pristupljeno 30. 01. 2024. 
  3. ^ „RPL 2021: Populaţia rezidentă după etnie, pe județe, municipii, orașe și comune”. recensamantromania.ro. Pristupljeno 30. 01. 2024. 
  4. ^ „Recensământul Populației și al Locuințelor 2002 - populația unităților administrative pe etnii”. Kulturális Innovációs Alapítvány. Arhivirano iz originala 14. 10. 2013. g. Pristupljeno 23. 02. 2023. 
  5. ^ „Populaţia stabilă pe judeţe, municipii, oraşe şi localităti componenete la RPL_2011”. recensamantromania.ro. Pristupljeno 23. 02. 2023. 
  6. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1892. godine
  7. ^ "Beogradske novine", Beograd 1916. godine
  8. ^ "Stražilovo", Novi Sad 1892. godine
  9. ^ "Pravda", Beograd 1933-1938. godine
  10. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1. decembar 1892. godine
  11. ^ "Srbski dnevnik", Novi Sad 1854. godine
  12. ^ "Zastava", Novi Sad 1870. godine
  13. ^ "Srpsko kolo", Beograd 1942. godine
  14. ^ "Politika", Beograd 1927. godine.
  15. ^ "Zastava", Novi Sad 1889. godine
  16. ^ "Dabro-bosanski istočnik", Sarajevo 1889. godine
  17. ^ "Carigradski glasnik", Carigrad 1908. godine
  18. ^ "Zastava", Novi Sad 1888. godine
  19. ^ "Zastava", Novi Sad 1890. godine
  20. ^ "Politika", Beograd 19. april 1929. godine
  21. ^ "Zastava", Novi Sad 1896. godine
  22. ^ "Zastava", Novi Sad 1900. godine
  23. ^ "Školski glasnik", Novi Sad 1909. godine
  24. ^ "Večernje novosti", Beograd 23. novembar 1918. godine

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]