Dubravka Stojanović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dubravka Stojanović
Lični podaci
Puno imeDubravka Stojanović
Datum rođenja(1963-02-15)15. februar 1963.(61 god.)
Mesto rođenjaBeograd, FNRJ
ObrazovanjeUniverzitet u Beogradu

Dubravka Stojanović (Beograd, 15. februar 1963) je jugoslovenska i srpska istoričarka i univerzitetska profesorka.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je u Beogradu 1963, a detinjstvo i mladost je provela u Šibeniku, u Jadriji odakle potiče hrvatska porodica Barbača po majčinoj liniji.[1] Diplomirala je na Odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu 1987. godine.[2] Na istom odeljenju magistrirala je 1992. godine sa temom „Srpska socijaldemokratska partija i ratni program Srbije 1912−1918". Radila je u Institutu za noviju istoriju Srbije.[3] Doktorirala je 2001. godine, na istom odeljenju, sa temom „Evropski demokratski uzori kod srpske političke i intelektualne elite 1903−1914". Od te godine radi kao docent na Odeljenju za istoriju, katedra za Opštu savremenu istoriju. Izabrana je u zvanje vanrednog profesora 2008. godine a od 2016. je u statusu redovnog profesora.[4]

Učestvovala je na mnogim naučnim skupovima u zemlji i inostranstvu. Sa Milanom Ristovićem i Miroslavom Jovanovićem uređuje Godišnjak za društvenu istoriju. Bila je članica redakcija zbornika „Srbija u modernizacijskim procesima 20. veka“ (1994), „Srbija u modernizacijskim procesima 19. i 20. veka“ (1996) i „Srbija u modernizacijskim procesima. Uloga elita“ (2003). Bila je koordinator kurseva na Ženskim i Mirovnim studijama, kao i u Alternativnoj obrazovnoj mreži. Bavi se pitanjem demokratije u Srbiji i na Balkanu krajem 19. i početkom 20. veka, interpretacijama istorije u novim srpskim udžbenicima (potpredsednica je Balkanskog komiteta za obrazovanje u oblasti istorije), društvenom istorijom, procesima modernizacije, istorijom žena u Srbiji.[5][6]

Za knjigu Srbija i demokratija: 1903−1914 dobila je Nagradu grada Beograda za društvene i humanističke nauke za 2003. godinu. Godine 2011. Centar za mir i razvoj demokratije dodelio joj je Nagradu za mir, za mirovni angažman započet 1993. godine, tokom rata na prostoru bivše Jugoslavije.[7] Godine 2012. dobila je nagradu "Osvajanje slobode" koju dodeljuje Fond "Maja Maršićević Tasić“.[8]

Slobodan Antonić je kritikovao njene naučne zaključke vezane za ulogu srpskih kvislinških snaga tokom Holokausta u okupiranoj Srbiji. On smatra da zaključci Dubravke Stojanović spadaju u domen istorijskog revizionizma.[9]

Tokom 2020. zalagala se protiv toga da ulica u Zemunu bude imenovana po atentatoru ustaškog poglavnika, Blagoju Jovoviću, zbog čega je bila meta kritika dela javnosti.[10][11]

Stojanovićeva je komentarisale proteste pojedinaca zbog umanjivanja broja stradalih Srba tokom genocida u DSR odnosno logoru Jasenovac te isticanja da je realno govoriti o 100 ili 120 hiljada ubijenih ljudi. Ona je tim povodom kazala da onaj kome je malo, može da dodaje.[12]

Objavljuje tekstove za Peščanik.[13]

Odabrana dela[uredi | uredi izvor]

  • Iskušavanje načela. Srpska socijaldemokratska partija i ratni program Srbije 1912-1918, Beograd, 1994.
  • Srbija i demokratija 1904—1914, Beograd, 2003.
  • Kaldrma i asfalt. Urbanizacija i evropeizacija Beograda 1890—1914, Beograd, 2008.
  • Ulje na vodi. Ogledi iz istorije sadašnjosti Srbije, Beograd, 2010.
  • Noga u vratima. Prilozi za političku biografiju Biblioteke XX vek, Beograd, 2011.
  • Iza zavese: Ogledi iz društvene istorije Srbije 1890-1914, Beograd 2013.
  • Rađanje globalnog sveta 1880–2015, Beograd, 2015.[14]
  • Populism the Serbian Way, Peščanik, Beograd, 2017.[15]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Polušibenčanka Dubravka Stojanović na FALIŠ-u". Šibenik News
  2. ^ „Prof. dr Dubravka Stojanović - Tokovi Istorije”. tokovi.istorije.rs. Pristupljeno 2021-11-11. 
  3. ^ Welle (www.dw.com), Deutsche. Balkan ima sindrom Petra Pana – strah od odrastanja“ | DW | 22.11.2020”. DW.COM (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-11-11. 
  4. ^ „YU Historija... ::: Dobro dosli ... Autori”. yuhistorija.com. Pristupljeno 2021-11-11. 
  5. ^ Udruženje za društvenu istoriju Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. фебруар 2014), Приступљено 31. 3. 2013.
  6. ^ Lupiga. „INTERVJU – DUBRAVKA STOJANOVIĆ: „Drže nas zaleđene u stanju mržnje koja nam ne dozvoljava da krenemo dalje. Lupiga (на језику: хрватски). Приступљено 2021-11-11. 
  7. ^ Дубравки Стојановић уручена Награда за мир : Вести култура и забава : ПОЛИТИКА, Приступљено 31. 3. 2013.
  8. ^ B92 - Vesti - Dubravki Stojanović uručena nagrada, Приступљено 31. 3. 2013.
  9. ^ „S. Antonić: Kad revizionisti brane istoriju - Novi Standard”. Нови Стандард (на језику: српски). 2020-06-23. Приступљено 2021-03-06. 
  10. ^ „Stojanović: Opasno je kada Beograd staje iza vrednosti koje demonstrira Vesić”. N1 (на језику: српски). 2020-07-30. Приступљено 2021-11-11. 
  11. ^ „Istoričari se podelili oko atentatora na Pavelića - Društvo - Dnevni list Danas” (на језику: српски). 2020-07-30CEST14:34:49+02:00. Приступљено 2021-11-11.  Проверите вредност парамет(а)ра за датум: |date= (помоћ)
  12. ^ „Убијање историје”. Печат - Лист слободне Србије (на језику: српски). 2021-11-04. Приступљено 2021-11-11. 
  13. ^ „Dubravka Stojanović”. Peščanik (на језику: енглески). Приступљено 2021-11-11. 
  14. ^ Udruženje za društvenu istoriju Архивирано на сајту Wayback Machine (22. februar 2014), Pristupljeno 13. 10. 2015.
  15. ^ Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Populism the Serbian Way :: COBISS+”. plus.sr.cobiss.net (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 11. 11. 2021. g. Pristupljeno 2021-11-11. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]