Dunavska banovina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dunavska banovina
1929.—1941.

Granice Dunavske banovine 1931.
Glavni gradNovi Sad (1929—1941)
Smederevo (1941)
Regijasrednja Evropa, Balkan
Zemlja Kraljevina Jugoslavija (1929—1941)
Srbija (1941)
Stanovništvo2.387.495 (1931)
Događaji
Statusbivša pokrajina
Vladavina
 • Oblikbanovina
Ban 
• 
Daka Popović
Istorija 
• Uspostavljeno
1929.
• Ukinuto
1941.
Prethodnik
Sledbenik
Banat, Bačka i Baranja (Kraljevina SHS)
Bačka oblast (Kraljevina SHS)
Beogradska oblast (Kraljevina SHS)
Podunavska oblast (Kraljevina SHS)
Požarevačka oblast (Kraljevina SHS)
Sremska oblast (Kraljevina SHS)
Šumadijska oblast (Kraljevina SHS)
Drinska banovina (Kraljevina SHS)
Autonomna Pokrajina Vojvodina (DF Jugoslavija)
Federativna Država Srbija (DF Jugoslavija)
Federativna Država Hrvatska (DF Jugoslavija)
Banovina Hrvatska (Kraljevina Jugoslavija)
Vukovska župa (Nezavisna Država Hrvatska)
Bačko-bodroška županija (Kraljevina Mađarska)
Baranjska županija (Kraljevina Mađarska)
Banat (Srbija)
Banovine Kraljevine Jugoslavije
Kompleks Banovine (danas zgrada Pokrajinske vlade Vojvodine) u Novom Sadu
Banovine u granicama Srbije pod nemačkom okupacijom 1941. godine

Dunavska banovina je bila upravna jedinica Kraljevine Jugoslavije uspostavljena Zakonom o nazivu i podeli Kraljevine na upravna područja od 3. oktobra 1929. godine koji je doneo kralj Aleksandar I Karađorđević. Donošenjem Septembarskog ustava 1931. godine banovina je postala upravna i samoupravna jedinica. Među devet banovina bila je najveća posle Savske banovine.

Teritorija i granice[uredi | uredi izvor]

Obuhvatala je Vojvodinu — Banat, Bačku i Baranju i veći deo Srema, zatim celu Šumadiju, Požarevačku Moravu i Stig. Od velikih gradova van Vojvodine u ovoj banovini bili su Kragujevac, Požarevac i Smederevo. Prvobitno su Šid i Sremska Mitrovica bili uključeni u Drinsku banovinu, ali su posle energičnih protesta tih srezova pripojeni Dunavskoj banovini, jer čine sastavni deo Vojvodine.

Beograd je sa Pančevom i Zemunom činio područje Uprave grada Beograda. Zato je glavni grad Dunavske banovine bio Novi Sad, a ne Beograd. Sedište banovinske administracije nalazilo se u Banskoj palati.

Kada je 26. avgusta 1939. godine došlo do sporazuma Cvetković-Maček i stvaranja Banovine Hrvatske, u nju se uključene Savska i Primorska banovina, ali i Šidski i Iločki srez koji su odvojeni od Dunavske banovine. 1941. godine, posle Aprilskog rata, raspada Kraljevine Jugoslavije i uključenja Bačke i Baranje u okupacionu zonu Mađarske, a Srema u tzv. Nezavisnu Državu Hrvatsku, krnja Dunavska banovina (Banat i Šumadija) je samo formalno postojala kao upravna jedinica Nedićeve Srbije, a njeno upravno sedište se nalazilo u Smederevu. Vlast u banovini je bila u rukama nemačke okupacione uprave i kvislinških organa vlasti. Krajem 1941. godine, banovina se ukida a njena teritorija se deli na nove administrativne jedinice — okruge.

Uprava[uredi | uredi izvor]

Na čelu banovine se nalazio ban koji je bio predstavnik kraljevske vlasti u banovini. Postavljao ga je i razrešavao kralj. Samoupravna tela su bila: Banovinsko veće i Banovinski odbor.

Politika[uredi | uredi izvor]

Formiranje banovina nije zadovoljilo one političke snage koje su tražile ne administrativnu regionalizaciju, već stvaranje federalnih jedinica od tzv. istorijskih pokrajina u koje je spadala i Vojvodina. Ali povezivanje Vojvodine sa Šumadijom nailazilo je i na povoljan prijem, pogotovo među Vojvođanima u Beogradu (Veljko Petrović, Stanoje Stanojević i dr.). Smatralo se da srpski živalj ne bi imao apsolutnu većinu da je banovinu činila samo teritorija Vojvodine.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U vreme formiranja površina Dunavske banovine bila je 31.479 km2 sa 2.387.495 stanovnika. Bilo je 56,9 % Srba i Hrvata, 18,2 % Mađara i 16,3 % Nemaca, kao i izvestan procenat Slovaka, Rumuna, Rusina, Roma i dr. Pravoslavno stanovništvo je činilo 54,9 % od ukupnog broja stanovnika, rimokatoličko 35,3 %, a evangelista je bilo 7,9 %.

Popis stanovništva Kraljevine Jugoslavije 1931.[1] (po veroispovesti)
vera broj vernika
pravoslavna
1.393.269
rimokatolička
774.691
evangelističke
167.871
ostale hrišćanske
29.660
islamska
2.660
bez konfesije
18.961
UKUPNO
2.387.295

Gradovi[uredi | uredi izvor]

Najveći gradovi u banovini bili su:

Banovi Dunavske banovine[uredi | uredi izvor]

Portret Red Ime i prezime
(Datum rođenja i smrti)
Početak mandata Kraj mandata Stranka
1. Daka Popović
(1886—1967)
1929 do 16. januara
1930
2. Radoslav Dunjić
(1871—1948)
imenovan 16. januara
1930
1930
3. Svetomir Matić
(1870—1931)
1930 1931
4. Milan Nikolić
(1877—1943)
1931 1933
5. Dobrica Matković
(1887—1973)
1933 1935
6. Milojko Vasović 1935 1935
7. Svetislav Paunović[2] 1935 1936
8. Svetislav Rajić
(1889—1941)
1936 1939
9. Jovan Radivojević
(1883—1946)
1939 1940
10. Branko Kijurina
(1891—1962)
1940 1941
11. Milorad Vlaškalin
(1890—1984)
1941 1941

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]