Dušan Golumbovski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dušan Golumbovski
Lični podaci
Datum rođenja(1941-03-15)15. mart 1941.
Mesto rođenjaBeograd,, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti3. januar 2016.(2016-01-03) (74 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija
Zanimanjeglumac
Porodica
SupružnikMirjana Popović-Golumbovski
DecaAna
Rad
Aktivni period1962–2002; 2007–2012
Bitna ulogaOzren Soldatović - Srećni ljudi i Bela lađa
Hamlet - Sedam Hamleta
voditelj - Koncert za ludi, mladi svet
Veza do IMDb-a

Dušan Golumbovski (Beograd, 15. mart 1941 — Beograd, 3. januar 2016[1]) bio je srpski glumac, voditelj,[2] pevač,[3] publicista, radnik u kulturi i dugogodišnji član Dečje radio grupe.

Prepoznatljivost pred domaćom publikom je zavredio ulogom tajkuna-antagoniste Ozrena Soldatovića u serijama Srećni ljudi i Bela lađa, te ulogom parničnog, pa potom krivičnog sudije u seriji Bolji život.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Detinjstvo[uredi | uredi izvor]

Dušan se, kao drugo dete u braku Dušice Vasiljević, poznate beogradske balerine i Dragutina Golumbovskog, razmaženog sina bogatog industrijalca - poznatog po tome što je prvi u Beogradu priuštio Bentli - rađa uoči Drugog svetskog rata, nekoliko meseci nakon smrti oca.[4] Poreklo vodi iz bogate, predratne, porodice industrijalca. Njegov predak Živan Golumbovski bio je član Masonske lože Kraljevine Jugoslavije.[5] Osam godina stariji brat Bogomir,[6] diplomirao je fizičku hemiju 1961. godine.[7]

Glumačka karijera[uredi | uredi izvor]

Na daske koje život znače staje prvi put sa deset godina, zaslugom učitelja i čistačice.[4]

Glumačku akademiju je pohađao zajedno sa Zoranom Radmilovićem, Stanislavom Pešić, Petrom Kraljem, Milošem Žutićem i Oliverom Katarina-Vučo. Sa najboljim prijateljem, Petrom Kraljem vezivala ga je zajednička ljubav prema piću.[4]

Šezdesetih godina 20. veka se, zajedno sa Slobodanom Đurićem, Ivanom Bekjarevim, Miodragom Andrićem i Dejanom Konstatinovićem, okupio oko Teatra Nacionalne Drame i drugih grupa nastalih po ideji Eve i Radomira Stevčića Ras, koje prezentovane na netradicionalan način, započevši sa organizacijom književnih večeri prerastaju u politički teatar odlikovan kritikom komunističkog sistema.[8]

Osim zapaženih rezultata u teatru, televizijskoj i filmskoj publici se predstavlja u više od pedeset ostvarenja, te snima više od sto epizodnih nastavaka poznatih serija,[9] beležeći poseban uspeh u serijama scenariste Siniše Pavića.

Rad i delo[uredi | uredi izvor]

Zajedno sa Banetom Cvetkovićem, 1967. godine čini prvi voditeljski par TV emisije značajne za formiranje Ju rokenrol scene "Koncert za mladi ludi svet" [2] Nikole Karaklajića, u kojoj nastaju prvi muzički spotovi domaćih rok grupa. [10] Istodobno, u duetu sa Edi Dekengom, muzičarem poreklom iz Konga, predstavlja svoje pevačke kvalitete. Krajem devedesetih godina vrši dužnost upravnika „Pozorišta T“ u Beogradu, do njegovog odlaska u stečaj.[11] U publicističkom stvaralaštvu zalaže se za međusobnu toleranciju i uzajamnu solidarnost, te se osim problematikom pozorišta, bavi i pitanjem širih društvenih odnosa, pružajući kritički osvrt na hijerarhiju, institucije i kulturu.[12]

Privatan život[uredi | uredi izvor]

Supruga Mirjana Popović-Golumbovski, istaknuti novinar i feljtonista, nosilac Nagrade za životno delo „Slobodan Glumac”, povodom tri decenije uređivačkog rada TV strane i TV dodatka Večernjih novosti.[13]Ćerka Ana, diplomac katedre za filmsku i TV montažu Akademije umetnosti u Beogradu[14]

Dugogodišnju borbu sa alkoholizmom dobija 1999. godine, nakon pretrpljenog moždanog udara, pod pritiskom zdravstvenih razloga.[4] Po odlasku u penziju 2002. godine, tumači isključivo lik Ozrena Soldatovića, koji smatra svojom posebnom obavezom.

Preminuo je u Beogradu 3. januara 2016. godine u svojoj sedamdeset i četvrtoj godini.[15]

Filmografija[uredi | uredi izvor]

God. Naziv Uloga
1960.-te
1961. Ne ubij Mladi zarobljeni partizan
1962. Zvižduk u osam novinar
1964. Mesje Boden ide na posao
1964. Nešto o čemu se može govoriti
1964. Vrtlog Mladen
1965. Brodolom mladog Tomasa
1965. Hiljadu zašto?
1966. Roj Stojan
1966. Štićenik
1966. San doušnik
1967. Jelena Ćetković
1967. Sedam Hamleta Hamlet
1967. Smoki
1967. Visočka hronika Otinrik
1968. Švabica
1968. Sajam na svoj način
1968. Možda spava
1970.-te
1971. Ceo život za godinu dana
1972. Čovek koji je bacio atomsku bombu na Hirošimu
1972. Breme
1976. Na putu izdaje
1978. Povratak otpisanih (TV serija) nemački vojnik
1980.-te
1982. Operacija Teodor
1982. Španac (serija) radio-spiker
1984. Banjica (TV serija) Fridrih Jung
1985. Sudbina umetnika - Đura Jakšić (TV) Tužilac 2
1985. Geneza
1985. Kvo vadis? Faon
1986. Neozbiljni Branislav Nušić psihijatar
1986. Veštica Saveli Gajkin
1986. Odlazak ratnika, povratak maršala
1987. I to se zove sreća predstavnik iz inostranstva
1987-1988. Bolji život sudija
1988. Vuk Karadžić
1988. Šta radiš večeras Šef restorana
1988. Tesna koža 3 islednik
1988. Balkan ekspres 2
1989. Mister Dolar (TV) gospodin bez skrupula
1989. Balkan ekspres 2 (serija)
1990.-te
1991. Bolji život 2 sudija
1992. Prvi put s ocem na jutrenje apotekar Olbreht
1994. Teatar u Srba
1993-1994. Srećni ljudi Ozren Soldatović
1995. Kraj dinastije Obrenović grof Pavle Mansurov
1995-1996. Srećni ljudi 2 Ozren Soldatović
1996. Srećni ljudi: Novogodišnji specijal Ozren Soldatović
1997. Gore dole Zojkić
2000.-te
1998-2002. Porodično blago dr Nikolić
2003. Najbolje godine
2005. Idealne veze majstor Mile
2007-2012. Bela lađa Ozren Soldatović

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Umro glumac Dušan Golumbovski („Večernje novosti“, 4. januar 2016)
  2. ^ a b [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. avgust 2009), Fatalni Ringišpil, Aleksandar Žikić, 1999
  3. ^ [2], Dušan Golumbovski i Edi Dekeng, RTB, 1967
  4. ^ a b v g [3] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. april 2010), Dušan Golumbovski - Alkohol je moja tužna prošlost, Ispovest, 2010
  5. ^ Nenezić 1987
  6. ^ [4][mrtva veza], Dušan Golumbovski - Negativac mekog srca, 2010
  7. ^ [5] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. januar 2012), Diplomci fakulteta za fizičku hemiju, 1948-2006
  8. ^ [6],The Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. mart 2014) transformation of the intercultural theatre system, Dragana Čolić Biljanovski, 2005
  9. ^ [7], IMDB - Glumački profil, 2011
  10. ^ [8], In memoriam Nikola Karaklajić, 2009
  11. ^ [9], Teatar T pred stečajem, 1997
  12. ^ [10], Dušan Golumbovski - Nevesela vremena, 1997
  13. ^ [11], Uspeh po tradiciji, 2007
  14. ^ [12], Profesionalni angažman diplomiranih studenata filmske i TV montaže, 2008
  15. ^ [13], Umro glumac Dušan Golumbovski], 2016

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]