Duško Trifunović
Duško Trifunović | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 13. septembar 1933. |
Mesto rođenja | Sijekovac kod Broda, Kraljevina Jugoslavija |
Datum smrti | 28. januar 2006.72 god.) ( |
Mesto smrti | Novi Sad, Srbija i Crna Gora |
Književni rad | |
Uticao na | Bijelo dugme, Indekse, Tešku industriju, Nedu Ukraden, Zdravka Čolića, Arsena Dedića, Željka Joksimovića |
Nagrade | "Brankova nagrada"; „Šestoaprilska nagrada“ grada Sarajeva; Savezna nagrada za brigu o deci; nagrada „Iskre kulture Vojvodine“; Instelova nagrada; Zlatni ključić; Mikina čaša 2005; |
Duško Trifunović (Sijekovac kod Broda, 13. septembar 1933 — Novi Sad, 28. januar 2006) bio je srpski književnik, pesnik i televizijski autor.[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Stric je Darka Trifunovića, doktora bezbednosnih nauka, magistra pravnih nauka i sekretara Instituta za bezbednosne studije i profesora na Fakultetu bezbednosti u Beogradu.[2]
Prvu pesmu je napisao po povratku iz vojske, sa 26 godina. U Sarajevo je došao sa 24 godine[1] i zanatom bravara, ali je već sledeće godine izdao prvu knjigu. Bio je plodan stvaralac koji je stvorio dvadeset knjiga poezije, četiri romana i nekoliko drama. Smatra se zaslužnim za kreiranje nečega što je kasnije nazvano sarajevska rokenrol škola.[1]
Na televiziji je zapamćen kao autor emisija na TV Sarajevo „Šta djeca znaju o zavičaju“. Po izbijanju rata 1992. godine prešao je da živi u Novi Sad gde je nastavio da radi za TV Novi Sad.
Najpoznatiji je postao na osnovu saradnje sa rok sastavom „Bijelo dugme“.[1] Do tog momenta je bilo nezamislivo da poznat i afirmisan pesnik sarađuje sa rokenrol bendom. Iz te saradnje su se izrodili hitovi kao što su „Ima neka tajna veza“, „Šta bi dao da si na mom mjestu“, „Glavo luda“ i tako dalje. Sem toga, pisao je tekstove i za „Indekse“, Tešku industriju, Nedu Ukraden, Zdravka Čolića, Arsena Dedića,Jadranku Stojaković a poslednje poznato estradno ime sa kojim je radio je bio Željko Joksimović (pesma „Ima nešto u tom što me nećeš“). Ukupno je oko 300 njegovih pesama komponovano i snimljeno, a za svega tri pesme u životu je napisao na muziku.[1]
O svom izbjegličom iskustvu nastalog usled ratova devedesetih, govorio je da on nije izbjeglica, već izmaglica.[3]
Prema sopstvenoj želji, sahranjen je 30. januara 2006. godine na Čeratskom groblju u Sremskim Karlovcima.[1]
Na Palama se jednom godišnje održava književna manifestacija „Dani Duška Trifunovića“ gde se okupljaju pesnici iz Srpske, Srbije i Crne Gore.[4]
Dokumentarni filmovi o Dušku Trifunoviću[uredi | uredi izvor]
Film | Premijera | Autori | Režija | Scenario | Produkcija |
---|---|---|---|---|---|
Pamtite me po pjesmama mojim | 28.01.2023. | Gordana Lasković i Filip Marinković | Gordana Lasković | Filip Marinković i Gordana Lasković | Reči i Priče |
Nagrade[uredi | uredi izvor]
- „Brankova nagrada“[1]
- „Šestoaprilska nagrada“ grada Sarajeva[1]
- „Zmajeva nagrada“
- Savezna nagrada za brigu o deci
- nagrada „Iskre kulture Vojvodine“[1]
- Nagrada „Pavle Marković Adamov”, za književni opus, Sremski Karlovci 2003.
- nagrada za životno delo u oblasti književnosti za decu „Zlatno zvonce popularnosti“ festivala „zlatno zvonce“ (Novi Sad)
- „Zlatno Gašino pero“ (Lazarevac)
- Instelova nagrada
- Zlatni ključić Smederevske pesničke jeseni
- „Pesnički prsten“ (Festival jugoslovenskih pesnika za decu „Bulka“ u Crvenki)
- Mikina čaša 2005
Dela[uredi | uredi izvor]
Zbirke pesama za decu
- Djeca sama kod kuće (1981)
- Od igle do lokomotive (1984)
- Bombonal (1985)
- Šarena laža (1987)
- Sedam šuma (1987)
- Bubamarin dugi let (1988)
- Rampampila (1989)
- Juriš u okršaje (1991)
- Trikom, slikom i muzikom (1992)
- Prolog i epilog (1993)
- Bukvar u stihovima (1994)
- Zloklotrp (1994)
- Dunavski zmaj (1994)
- Odosmos u kosmos (1994)
- Mic po mic micimetar (1994)
- Kud i kamo (1996)
- Glavni junak (1998)
- Nojeva lađa (1997)
- Dokazni materijal (2001)
- Cela škola (2002)
- Knjiga mog života (2004)
Tekstovi za poznate pop-rok pesme[uredi | uredi izvor]
- Bijelo dugme: Glavni junak jedne knjige, Šta bi dao da si na mom mjestu, Pristao sam biću sve što hoće, Šta je, tu je
- Arsen Dedić: U namjeri da budemo isti
- Bisera Veletanlić: Padala sam
- Hari Varešanović: Golubica (sa grupom Zov)
- Indeksi: Ti si mi bila naj, naj
- Željko Joksimović: Ima nešto u tom što me nećeš
- Ibrica Jusić: Na mene su prstom rekli
- Olivera Katarina: Osvetnica
- Sead Memić Vajta: Bilo mi je lijepo s tobom, Budi dobra do oktobra, Zlatna ribica, Ne očekuj da te iko razumije, Lejla, Čovjek bez problema, Naša pisma
- Srebrna krila: Nek' živi ljubav
- Maja Odžaklijevska: Druge se pesme čuju
- Jadranka Stojaković: Život piše romane, Ima neka tajna veza, Nova nada, O tom potom, Svijet se dijeli na dvoje, Osjećam da neko dolazi, Kad nisi znao ništa bolje
- Teška industrija: Život je maskenbal
- Neda Ukraden: Još te volim, Prevari me, Gdje bi nam bio kraj, Što si bliže meni
- Zdravko Čolić: Glavo luda, Da mi nije ove moje tuge, Ljubomora, Malo pojačaj radio, Rijeka suza i na njoj lađa, Srce je čudna zvijerka
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g d đ e ž z „Duško Trifunović”. DRUŠTVO KNjIŽEVNIKA VOJVODINE. Pristupljeno 5. 2. 2024.
- ^ „Darko Trifunović - vehabije, terorizam - četiri autobusa vehabija može zauzeti Banja Luku”. youtube.com. Pristupljeno 5. 7. 2016.
- ^ Grujičić, Nenad, ur. (2015). Prognani Orfeji. Sremski Karlovci: Brankovo Kolo. str. 21.
- ^ „Reportaža: Dani Duška Trifunovića”. Radio-televizija Republike Srpske. 16. 9. 2011. Arhivirano iz originala 11. 01. 2012. g. Pristupljeno 18. 9. 2011.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Video insert iz emisije TVSA „Šta djeca znaju o zavičaju“ na YouTube.com
- Profil poštovalaca Duška Trifunovića na MySpace.com.
- Godišnjica smrti Duška Trifunovića („Večernje novosti“, 28. januar 2012)
- Poezija za tvrde uši sveta („Politika”, 10. maj 2017)
- Duško, pesnik za Ginisa („Večernje novosti”, 27. novembar 2018)
- Čovek koji je opismenio domaći rokenrol („Politika”, 21. decembar 2018)
- Muharem Bazdulj - „Duško Trifunović: Sve je nemogućeˮ
- https://oko.rts.rs/drustvo/4413237/pet-zivota-duska-trifunovica-ziveti-treba-za-sva-vremena.html
- Oko magazin: Duško Trifunović - Pesnik cele naše muzike (RTS, OKO septembar 2023)