Duško Trifunović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Duško Trifunović
Duško Trifunović
Lični podaci
Datum rođenja(1933-09-13)13. septembar 1933.
Mesto rođenjaSijekovac kod Broda, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti28. januar 2006.(2006-01-28) (72 god.)
Mesto smrtiNovi Sad, Srbija i Crna Gora
Književni rad
Uticao naBijelo dugme, Indekse, Tešku industriju, Nedu Ukraden, Zdravka Čolića, Arsena Dedića, Željka Joksimovića
Nagrade"Brankova nagrada"; „Šestoaprilska nagrada“ grada Sarajeva; Savezna nagrada za brigu o deci; nagrada „Iskre kulture Vojvodine“; Instelova nagrada; Zlatni ključić; Mikina čaša 2005;
Grob Duška Trifunovića u Sremskim Karlovcima

Duško Trifunović (Sijekovac kod Broda, 13. septembar 1933Novi Sad, 28. januar 2006) bio je srpski književnik, pesnik i televizijski autor.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Spomenik Dušku Trifunoviću na vidikovcu u Sremskim Karlovcima

Stric je Darka Trifunovića, doktora bezbednosnih nauka, magistra pravnih nauka i sekretara Instituta za bezbednosne studije i profesora na Fakultetu bezbednosti u Beogradu.[2]

Prvu pesmu je napisao po povratku iz vojske, sa 26 godina. U Sarajevo je došao sa 24 godine[1] i zanatom bravara, ali je već sledeće godine izdao prvu knjigu. Bio je plodan stvaralac koji je stvorio dvadeset knjiga poezije, četiri romana i nekoliko drama. Smatra se zaslužnim za kreiranje nečega što je kasnije nazvano sarajevska rokenrol škola.[1]

Na televiziji je zapamćen kao autor emisija na TV SarajevoŠta djeca znaju o zavičaju“. Po izbijanju rata 1992. godine prešao je da živi u Novi Sad gde je nastavio da radi za TV Novi Sad.

Najpoznatiji je postao na osnovu saradnje sa rok sastavom „Bijelo dugme“.[1] Do tog momenta je bilo nezamislivo da poznat i afirmisan pesnik sarađuje sa rokenrol bendom. Iz te saradnje su se izrodili hitovi kao što su „Ima neka tajna veza“, „Šta bi dao da si na mom mjestu“, „Glavo luda“ i tako dalje. Sem toga, pisao je tekstove i za „Indekse“, Tešku industriju, Nedu Ukraden, Zdravka Čolića, Arsena Dedića,Jadranku Stojaković a poslednje poznato estradno ime sa kojim je radio je bio Željko Joksimović (pesma „Ima nešto u tom što me nećeš“). Ukupno je oko 300 njegovih pesama komponovano i snimljeno, a za svega tri pesme u životu je napisao na muziku.[1]

O svom izbjegličom iskustvu nastalog usled ratova devedesetih, govorio je da on nije izbjeglica, već izmaglica.[3]

Prema sopstvenoj želji, sahranjen je 30. januara 2006. godine na Čeratskom groblju u Sremskim Karlovcima.[1]

Na Palama se jednom godišnje održava književna manifestacija „Dani Duška Trifunovića“ gde se okupljaju pesnici iz Srpske, Srbije i Crne Gore.[4]

Dokumentarni filmovi o Dušku Trifunoviću[uredi | uredi izvor]

Film Premijera Autori Režija Scenario Produkcija
Pamtite me po pjesmama mojim 28.01.2023. Gordana Lasković i Filip Marinković Gordana Lasković Filip Marinković i Gordana Lasković Reči i Priče

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Dela[uredi | uredi izvor]

Zbirke pesama za decu

  • Djeca sama kod kuće (1981)
  • Od igle do lokomotive (1984)
  • Bombonal (1985)
  • Šarena laža (1987)
  • Sedam šuma (1987)
  • Bubamarin dugi let (1988)
  • Rampampila (1989)
  • Juriš u okršaje (1991)
  • Trikom, slikom i muzikom (1992)
  • Prolog i epilog (1993)
  • Bukvar u stihovima (1994)
  • Zloklotrp (1994)
  • Dunavski zmaj (1994)
  • Odosmos u kosmos (1994)
  • Mic po mic micimetar (1994)
  • Kud i kamo (1996)
  • Glavni junak (1998)
  • Nojeva lađa (1997)
  • Dokazni materijal (2001)
  • Cela škola (2002)
  • Knjiga mog života (2004)

Tekstovi za poznate pop-rok pesme[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z „Duško Trifunović”. DRUŠTVO KNjIŽEVNIKA VOJVODINE. Pristupljeno 5. 2. 2024. 
  2. ^ „Darko Trifunović - vehabije, terorizam - četiri autobusa vehabija može zauzeti Banja Luku”. youtube.com. Pristupljeno 5. 7. 2016. 
  3. ^ Grujičić, Nenad, ur. (2015). Prognani Orfeji. Sremski Karlovci: Brankovo Kolo. str. 21. 
  4. ^ „Reportaža: Dani Duška Trifunovića”. Radio-televizija Republike Srpske. 16. 9. 2011. Arhivirano iz originala 11. 01. 2012. g. Pristupljeno 18. 9. 2011. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]