Evroazijski ekonomski savez

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Evroazijski ekonomski savez
rus. Евразийский экономический союз
blr. Еўразійскі эканамічны саюз
kaz. Еуразиялық Экономикалық Одақ
jerm. Եվրասիական տնտեսական միություն
kirg. Евразиялык экономикалык биримдик


Grb EAEC


Zastava EAES
Karta organizacije
Države članice EAES
Osnovana 20122015. | Deklaracija o osnivanju: 18. novembar 2011. | Evroazijski ekonomski prostor: 1. januar 2012. | Evroazijski ekonomski savez stupio na snagu: 1. januar 2015.|
Teritorija 20,229,248 km²
Stanovništvo 183.319.693 (2015)
-Gustina 9.06/km²
BDP 4.064 triliona $ (2013) veoma visok
-po glavi stanovnika 22,267 $ (2013)
Gradovi Moskva, Sankt Peterburg, Minsk, Nur Sultan, Novosibirsk, Almati, Jekaterinburg, Nižnji Novgorod, Samara, Omsk, Kazanj, Čeljabinsk, Rostov na Donu, Ufa, Volgograd
Sedište Nur Sultan,  Kazahstan
Članice
Kandidati
Službeni jezik ruski, beloruski, kazaški, jermenski i kirgiski
Valuta
Predsednik Visokog Evroazijskog ekonomskog saveta Belorusija Aleksandar Lukašenko
Predsednik borda Evropske ekonomske komisije Jermenija Tigran Sargsjan
Zvanični sajt http://eaeunion.org/
Evroazijski ekonomski savez, februar 2019.
  Članice
  Posmatrači
  Kandidati

Evroazijski ekonomski savez (skraćeno EAES ili EES; rus. Евразийский экономический союз, blr. Еўразійскі эканамічны саюз, kaz. Еуразиялық Экономикалық Одақ, jerm. Եվրասիական տնտեսական միություն, kirg. Евразиялык экономикалык биримдик) je zajednica država sa političkom, ekonomskom, vojnom, carinskom i humanitarnom saradnjom na području Evroazije. Članice ove unije su Rusija, Belorusija, Kazahstan, Jermenija i Kirgistan.[1][2][3] Evroazijski ekonomski savez je zvanično uspostavljen 1. januara 2015. godine.

EAES se takođe prevodi kao Evroazijska ekonomska unija (skraćeno EAEU ili EEU)

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ideju o formiranju zajednice država, veoma slične Evropskoj uniji, izneo je u javnost oktobra 2011. premijer Rusije, Vladimir Putin,[3][4] ali je njeno formiranje prvi put predložio predsednik Kazahstana, Nursultan Nazarbajev, u govoru na moskovskom univerzitetu 1994.[5]

Tigran Sargsjan, Predsednik Evroazijske komisije

Dana 18. novembra 2011, predsednici Rusije, Belorusije, Kazahstana i Uzbekistana potpisali su ugovor, kojim se postavlja cilj uspostavljanja Evroazijske unije 2015.[6] Ugovor je uključio mapu puta buduće integracije i uspostavio je Evroazijsku komisiju (sličnu Evropskoj komisiji) i Evroazijski ekonomski prostor, koji je otpočeo sa radom 1. januara 2012.[6][7]

Države članice[uredi | uredi izvor]

Pri formiranju Evroazijskog ekonomskog saveza 1. januara 2015. godine, u njen sastav su ušle tri države članice kao osnivači: Rusija, Belorusija i Kazahstan. Za Jermeniju je određeno da zvanično postane članica unije dan kasnije, 2. januara, a Kirgistan je primljen u članstvo 21. maja 2015. Trenutne članice su:

Kandidati za članstvo[uredi | uredi izvor]

Kandidat za članstvo u savezu je i Tadžikistan. Kao mogući kandidati za ulazak u Evroazijski ekonomski savez pominje se još i Uzbekistan.

  •  Tadžikistan – Tadžički predsednik Emomali Rahmon u 2014. godini, izjavio je potrebu da studiraju ekonomsku bazu i pravne instrumente evroazijske ekonomske unije ", sa ciljem mogućeg budućeg ulaska u nove integracije udruženja.

Zona slobodne trgovine[uredi | uredi izvor]

  •  Vijetnam (od 25. maja 2015. god.).
  •  Srbija (sporazum na snazi od 1. oktobra 2019, potpisan 25. oktobra 2019. god.)

U pregovorima[uredi | uredi izvor]

Kandidati[uredi | uredi izvor]

  •  Kina
  •  Evropska unija
  •  Tunis (U Tunisu vlasti su izrazili želju da se uspostave zonu slobodne trgovine sa evroazijskom ekonomskom unijom)
  •  Sirija (Članstvo se za sada ne razmatra, već stvaranje slobodne trgovine)
  •  Indija
  •  Iran
  •  Pakistan
  •  Turska
  •  Izrael (izrazio želju da uspostavi zonu slobodne trgovine)
  •  Mongolija (izrazila želju da uspostavi zonu slobodne trgovine)

2010. godina[uredi | uredi izvor]

Kada je u julu 2010. godine stupio je na snagu sporazum o uspostavljanju carinske unije u okviru Evroazijske ekonomske zajednice, u decembru iste godine na samitu Carinske unije EAEU, postignut je dogovor o formiranju Evroazijske ekonomske unije, na osnovu zajedničkog ekonomskog prostora Belorusije, Kazahstana i Rusije.

2011. godina[uredi | uredi izvor]

9. oktobra šefovi evroazijske ekonomske zajednice dogovorili o pristupanju Kirgistana u Carinsku uniju Rusije, Belorusije i Kazahstana 18. novembra u Moskvi.

Ruski predsednik Dmitrij Medvedev, predsednik Belorusije Aleksandar Lukašenko i predsednik Kazahstana Nursultan Nazarbajev potpisali dokumente za sledeću fazu integracije:

Deklaracija Evroazijske ekonomske integracije govori o prelasku od 1. januara 2012. na sledeći integracioni korak - u zajednički ekonomski prostor, na osnovu normi i principa Svetske trgovinske organizacije i otvoreni u bilo kojoj fazi njenog formiranja do pristupanje drugih država. Krajnji cilj - je stvaranje evroazijske ekonomske unije u 2015. godini. Trenutno je nacrt novog osnovnog dokumenta - ugovor o evroazijske ekonomske unije. Ugovor bi trebalo da bude pripremljen do 1. maja 2014. godine

2012. godina[uredi | uredi izvor]

Predsednici država osnivača EAEU

Od 2012. tri zemlje Carinske unije počele su da rade na zajedničkom ekonomskom prostoru (CES), ona je formirana da stvori uslove za stabilan i efikasan razvoj privreda ugovornih strana i podizanje životnog standarda stanovništva. Sporazumi punu integraciju Carinske unije, usvojeni su 18. novembra 2011. godine, a počeli su sa radom u julu 2012. godine.

U februaru 2012. godine, predsednik Državne dume Sergej Nariškin je rekao da je nakon uspostavljanja carinske unije i zajedničkog ekonomskog prostora, navodi partneri nameravaju da nastave sa stvaranjem nacionalnog evroazijskog parlamenta -carinske unije i zajedničkog ekonomskog prostora koji će biti osnovan za formiranje buduće Evroazijske unije.

Dana 20. marta Nariškin je rekao da je "evroazijska međuparlamentarna skupština, ta koja će zameniti interparlamentarne skupštinu Evroazijske ekonomske unije, treba da razviju zakone na osnovu osnovnih pravnih odnosa, i na kraju postane punopravni Evroazijski parlament", "obdaren zakonodavne i nadzorne oblasti sličnim Evropskom parlamentu i formirana na osnovu neposrednih demokratskih izbora "

Dana 17. maja Nariškin je rekao da Rusija, Belorusija i Kazahstan su organizovali radnu grupu za formiranje parlamenta buduće evroazijske unije, da promoviše ovu inicijativu u Minsku i Astani i tu se pridružila predsedavajuća Saveta Federacije Valentina Matvijenko.

19. decembar 2012, savetnik predsednika Rusije Sergej Glaziev izjavio je da uvođenje jedinstvene valute u okviru Evroazijske ekonomske unije razgovarano nekoliko puta, ali nije pozitivna odluka, on je dao sledeću izjavu: U okviru Carinske unije prirodno javlja dominacija rublje, ako se izuzme dolar i evro, koji je još u toku proračuni u velikoj meri na energiji, težina rublje u međusobnoj trgovini tri zemlje izonosi oko 90%.

2013. godina[uredi | uredi izvor]

Dana 3. septembra nakon razgovora na najvišem nivou predsednika Rusije i Jermenije, predsednik Jermenije Serž Sargasijan objavio odluku svoje zemlje da se pridruži Carinskoj uniji. 16. septembar predsednik ruske Državne Dume Odbora za ZND poslove, evroazijske integracije i veze sa sunarodnicima Leonid Slutski, govoreći na konferenciji za novinare, ponovo je najavio planove o osnivanju evroazijskog parlamenta, položaj koji prema rečima zvaničnika, treba da budu uključeni u Sporazum o Evroazijskoj ekonomskoj uniji

Dana 21. oktobara tokom posete Rusiji, potpredsednik Vlade Sirijske vlade Kadril Džamil rekao je namera njegove zemlje da se pridruži Carinske unije, naglašavajući da zemlja već prikupili sve potrebne dokumente

  1. oktobar, na samitu zemalja članica Carinske unije, predsednik Kazahstana Nursultan Nazarbajev predložio da se raspusti evroazijsku ekonomsku zajednicu i da prihvati Tursku. Prema njegovim rečima, provodim vreme u inostranstvu, on je često čuje zabrinutost da "mi stvaramo Sovjetskog Saveza, ili nešto za Rusiju." "Možda Tursku veliku zemlja, i razgovor završen", — Nazarbajev je predložio predsednicima Rusije i Belorusije.

Dana 11. novembra, Rusija i Kazahstan potpisali su sporazum o dobrosusedstvu i savezu u XXI veku, koji postavlja temelje budućeg strateškog partnerstva između dve zemlje.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Putin calls for the Eurasian Union”. B92. RIA Novosti. 4. 10. 2011. Arhivirano iz originala 6. 10. 2011. g. Pristupljeno 4. 10. 2011. 
  2. ^ „Putin calls for 'Eurasian Union' of ex-Soviet republics”. BBC News. 4. 10. 2011. Pristupljeno 4. 10. 2011. 
  3. ^ a b Bryanski, Gleb (3. 10. 2011). „Russia's Putin says wants to build "Eurasian Union". Yahoo! News. Reuters. Arhivirano iz originala 6. 10. 2011. g. Pristupljeno 4. 10. 2011. 
  4. ^ „Novый integracionnый proekt dlя Evrazii – buduщee, kotoroe roždaetsя segodnя”. Izvestia (na jeziku: ruski). 3. 10. 2011. Pristupljeno 4. 10. 2011. 
  5. ^ „Kazakhstan welcomes Putin's Eurasian Union concept”. The Daily Telegraph. 6. 10. 2011. Pristupljeno 8. 10. 2011. 
  6. ^ a b „Russia sees union with Belarus and Kazakhstan by 2015”. BBC News. 18. 11. 2011. Pristupljeno 19. 11. 2011. 
  7. ^ „Evraziйskie komissarы polučat status federalьnыh ministrov”. Tut.By (na jeziku: ruski). 17. 11. 2011. Arhivirano iz originala 09. 10. 2019. g. Pristupljeno 19. 11. 2011. 
  8. ^ „Egipet otpravil zaяvku na sozdanie zonы svobodnoй torgovli s EAЭS - Gazeta.Ru | Novosti[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 07. 05. 2016. g. Pristupljeno 31. 05. 2016.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  9. ^ Rossiя sozdast zonu svobodnoй torgovli s Tailandom i EAЭS — Rossiйskaя gazeta

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]