Evropska unija
Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
„Eu“ preusmerava ovde. Za ostale upotrebe pogledajte Eu (višeznačna odrednica).
| krilatica: In varietate concordia (latinski) "Ujedinjeni u raznolikosti/različiosti" |
|
| Himna Oda radosti |
|
| Glavni grad | Brisel Strazbur Luksemburg |
| Službeni jezik | |
| Države članice | |
| Vlada | Sui generis |
| - Komisija | Žoze Manuel Barozo |
| - Parlament | Hans-Gert Petering |
| - Savet | Švedska |
| - Evropski savet | Fredrik Rajnfelt |
| Stvaranje | |
| - Rimski ugovor | 25. mart 1957. |
| - Mastrihtski ugovor | 7. septembar 1992. |
| Površina | |
| - Ukupno | 4.324.782 km² (7.) |
| - Voda (%) | 3,08 |
| Stanovništvo | |
| - 2008. | 499 673 300 (3.) |
| - Gustina | 114/km² (69.) |
| BDP (PKM) | 2008. približno |
| - Ukupno | 15.247 milijardi $ (1.) |
| - Po glavi stanovnika | 30.513$ (14.) |
| Valuta | |
| Vremenska zona | UTC (UTC 0 do +2) 1 |
| Internet domen | .eu |
| Pozivni broj | +Није стандаризовано 2 |
| 1 +1 do +3 tokom LRV; Francuski prekomorski departmani — UTC –4 do +4 2 Planovi ze uvođenje +3 su propali. Trenutno, brojevi članica počinju sa +3 ili +4. |
|
Evropska unija (skraćeno: EU) je međuvladina i nadnacionalna unija (zajednica) dvadeset sedam evropskih država. Unija svoje korene vodi od Evropsko ekonomske zajednice osnovane Rimskim ugovorom 1957. od strane šest evropskih država. Od tada se Evropska zajednica proširila pridruživanjem novih država-članica i stekla veću moć. Ova zajednica je oformljena pod sadašnjim imenom Ugovorom o Evropskoj uniji (više poznatim pod imenom Mastrihtski ugovor) 1992. godine. Mnogi aspekti EU su postojali i pre potpisivanja ovog ugovora, preko raznih organizacija oformljenih 50-ih godina dvadesetog veka. Lisabonskim sporazumom potpisanim decembra 2007. predviđena je izmena sadašnjih sporazuma kako bi se korigovale političke i pravne strukture Evropske unije. Proces ratifikacije Lisabonskog sporazuma je predviđen je do kraja 2008, ali je ratifikacija ugrožena negativnim ishodom na referendumu u Irskoj juna 2008.
Evropska unija stvara jedinstveno tržište putem sistema zakona koji se primenjuje u svim državama članica, što garantuje slobodan protok ljudi, roba, usluga i kapitala.[1] Ona zadržava zajedničku trgovinsku politiku, poljoprivrednu politiku i politika u oblasti ribarstva i regionalnog razvoja. [2] Evropska unija je 1999. uvela zajedničku valutu evro, koju je do sada usvojilo 13 država članica.
Političke aktivnosti Evropske unije se ispoljavaju u mnogim sferama, od politike zdravstva i ekonomske politike do inostranih poslova i odbrane. Kontrola pasoša na graničnim prelazima država-članica je ukinuta Šengenskim sporazumom.[3] U zavisnosti od razvijenosti svake zemlje ponaosob, organizacija Evropske unije se razlikuje u različitim oblastima.
EU je definisana kao:
- federacija u monetarnim odnosima, poljoprivredi, trgovini i zaštiti životne sredine;
- konfederacija u socijalnoj i ekonomskoj politici, zaštiti potrošača, unutrašnjoj politici i kao
- međunarodna organizacija u spoljnoj politici. Glavna oblast na kojoj EU počiva je jedinstveno tržište koje se bazira na carinskoj uniji, jedinstvenoj moneti (usvojenoj od strane 12 članica), zajedničkoj poljoprivrednoj politici i zajedničkoj politici u sferi ribarstva.
Sa skoro 500 miliona stanovnika Evropska unija ima 31% udela u svetskom nominalnom bruto domaćem proizvodu (15,8 biliona američkih dolara) u 2007.[4]Unija predstavlja svoje članice u Svetskoj trgovinskoj organizaciji i posmatrač je na samitima Grupe 8 i Ujedinjenih nacija. 21 članica Evropske unije je i članica NATO pakta. Važne institucije Evropske unije su Evropska komisija, Evropski parlament, Savet Evropske unije, Evropski savet, Evropski sud pravde i Evropska centralna banka. Građani Evropske unije svoje predstavnike u Evropskom parlamentu biraju svakih 5 godina.
Sadržaj |
[uredi] Status
Evropska unija je najmoćnija regionalna organizacija koja trenutno u svetu postoji. Kao što se iz prethodnog može videti, u nekim oblastima gde su države članice svoj suverinitet prepustile Evropskoj uniji, može se reći da je Evropska unija federacija ili konfederacija. Unija nema pravo da premesti dodatna ovlašćenja drugih članica na sebe bez dopuštenja određene članice. Isto tako, određeni broj članica rukovodi samostalno svojim politikama od nacionalnog interesa, kao što su inostrani poslovi, odbrana, valuta.
Zahvaljujući ovakvom ustrojstvu, Evropska unija se ne može definisati ni kao internacionalna organizacija ni kao konfederacija ili federacija. Moglo bi se reći da je sui generis celina.
Trenutni i budući status Evropske unije je predmet velike političke pažnje unutar nekih članica EU.
[uredi] Pravna osnova
Pravna osnova Evropske unije su ugovori između njenih članica. Oni su donošeni tokom godina. Prvi takav ugovor je Ugovor iz Pariza (1951) kojim je oformljena Evropska zajednica za ugalj i čelik između šest evropskih zemalja. Ovaj ugovor je istekao pre donošenja docnijih ugovora. Sa druge strane, Rimski ugovor (1957) i dalje traje, posle njega je donesen Mastrihtski ugovor (1992), koji je Evropsku uniju konstituisao pod tim imenom. Najviše amandmana na Rimski ugovor se ticalo pristupa 10 novih članica 1. maja 2004.
Članice EU su se nedavno dogovorile oko teksta Evropskog Ustava koji će, ako se ratifikuje od strane članica, postati prvi zvanični ustav EU zamenjujući sve dotadašnje ugovore.
Ako Ustav ne prođe prilikom ratifikacije svih članica, onda bi možda bilo neophodno ponovo otvoriti pregovore u vezi njegovog donošenja. Većina političara i državnih zvaničnika se slažu oko toga da je sadašnji pred-ustav neodgovarajuć za trenutnih 25 država članica (kao i za buduće). Stariji političari (naročito u Francuskoj) imaju stav da ako ustav ne ratifikuje nekoliko članica treba „nastaviti bez njih“.
Videti takođe:
[uredi] Sedišta institucija Evropske unije
- Evropska unija nema zvanični glavni grad, a sedišta njenih institucija se nalaze u nekoliko različitih gradova. Brisel je sedište Evropske komisije i Saveta Evropske unije (Savet ministara), kao i domaćin sastanaka i plenarnih zasedanja Evropskog parlamenta. Brisel se upravo zbog ovoga smatra de fakto glavnim gradom EU.
- Strazbur je sedište Evropskog parlamenta i domaćin je većine plenarnih zasedanja.
- Evropski sud i sekretarijat Evropskog parlamenta se nalaze u Luksemburgu.
- Evropska centralna banka je smeštena u Frankfurtu.
[uredi] Istorija
| Za više informacija pogledajte Istorija Evropske unije |
Pokušaji da se ujedine disparatne nacije Evrope prethode nacionalnoj državi. Oni su se dešavali konstantno kroz istoriju kontinenta još od propasti Rimskog carstva. Franačko carstvo Karla Velikog, Sveto Rimsko carstvo i Poljsko-Litvanski Komonvelt su ujedinili velika prostranstva. Mnogo kasnije, tokom 19. veka - carinske unije pod Napoleonom i osvajanja nacističke Nemačke '40. godina dvadesetog veka su imala samo trenutno postojanje.
S obzirom na izvorne jezičke i kulturne različitosti u Evropi, ovi pokušaji obično su podrazumevali vojno potčinjavanje nevoljnih i neposlušnih nacija, što bi potom dovelo do nestabilnosti i konačnog neuspeha. Jedan od prvih predloga za mirno ujedinjenje kroz saradnju i jednakost članstva dao je začetnik pacifizma Viktor Igo (1851). Nakon katastrofa Prvog, a zatim i Drugog svetskog rata, pokretačka snaga za osnivanje Evropske unije (odnosno onoga iz čega će se ona potom razviti) značajno je porasla, vođena željom da se Evropa obnovi i spreči mogućnost da se takvi užasi rata ikada ponove. Evropska zajednica za ugalj i čelik (oformljena 1951, a koju su činile: Zapadna Nemačka, Francuska, Italija i zemlje Beneluksa) je bila inicijalna kapisla za dalje ujedinjenje Evrope.
Prva carinska unija, koja se izvorno zvala Evropska ekonomska zajednica, osnovana je Rimskim ugovorom 1957, a implementirana 1. januara 1958. Kasnije se promenila u Evropsku zajednicu, koja je sada „prvi stub“ Evropske unije. EU se razvila od trgovačkog sistema do ekonomskog i političkog partnerstva. Za više detalja, molimo vas pogledajte članak Istorija Evropske unije.
[uredi] Države članice i proširenja
| Za više informacija videti Članice Evropske unije, Proširenje Evropske unije, Države koje se graniče sa Evropskom unijom i Kopenhagenski kriterijum |
|
{{Image label small|x=0.925|y=0.96|scale=400|text=[[Kipar]}} Od 1. januara 2007. EU ima 27 zemalja članica. Ukupna površina tih 27 zemalja je 4,325,675 km². Da je jedinstvena zemlja, bila bi sedma po redu država u svetu po površini. Broj građana EU (pod uslovima Mastrihtskog sporazuma) u 27 zemalja je otprilike 496 miliona (januar 2007). Bila bi dakle treća po redu posle Kine i Indije, da se radi o pravoj državi. U periodu od 1952/1958. šest osnivačkih zemalja EU bile su: Belgija, Zapadna Nemačka, Italija, Luksemburg, Francuska i Holandija. Devetnaest budućih zemalja su joj se pridružile u „talasima proširenja“ koji su dati u sledećoj tabeli:
Napomene:
[uredi] Kandidati za članstvo, ostale zemljeZvanične zemlje kandidati za članstvo su Hrvatska i Makedonija ali se ne zna kada će ući u Uniju. Turska je takođe kandidat za koga se ne zna tačan datum prijema i država oko koje se vode razne polemike unutar EU o tome da li bi trebala da bude primljena u članstvo. Mnoge države, kao što su Norveška, Švajcarska, Lihtenštajn i Island, ne žele da uđu u EU, ali s njom imaju specijalne sporazume. [uredi] Trenutna pitanjaGlavna pitanja sa kojima se Evropska unija u ovom trenutku bavi je njeno proširenje na jug i istok, odnosi sa Sjedinjenim Američkim Državama, revizija pravila Pakta za stabilnost i ratifikacija Ustava Evropske unije od strane država članica. [uredi] Status prekookeanskih teritorija
Neke teritorije imaju zvanične odnose sa članicama EU zahvaljujući kolonijalnoj prošlosti, kulturnim vezama ili geografskom položaju. Tu se pre svega misli na prekomorske teritorije Francuske, Španije, Holandije i Velike Britanije. [uredi] Ekonomski položajGodine 2005, EU je imala najveću ekonomiju na svetu sa, BDP od 9.486•10¹² evra (ili 12.427•10¹² USD sa kursom od 1,31$ za 1 evro 11. januara, 2005. [uredi] Životni standardSledi tabela sa podacima o BDP po glavi stanovnika u svakoj državi EU ponaosob. Podaci su iz 2004.
*Izvor podataka MMF PPP je skraćenica za Purchasing-Power-Parity, treba prevesti BDP EU je manji od BDP Sjedinjenih Američkih Država koji iznosi USD 38,031 po glavi stanovnika (2004). [uredi] InstitucijeEvropska unija ima nekoliko institucija:
Postoji još mnogo tela zadužena za sprovođenje objektivne politike i pravde. To su tzv. Agencije Evropske unije. Pored toga, postoje i savetodavna tela, među kojima su: [uredi] Literatura (sa engleske Vikipedije)
[uredi] Reference
[uredi] Spoljašnje vezeVikimedijina ostava ima još srodnih multimedijalnih datoteka:
[uredi] Evropska unija On-LineZvanični sajt EU, europa.eu, na zvaničnim jezicima. Some subpages:
[uredi] Ostale internet adrese
Države članice Evropske unije i kandidati za članstvo
Austrija • Belgija • Bugarska • Grčka • Danska • Estonija • Irska • Italija • Kipar • Letonija • Litvanija • Luksemburg • Mađarska • Malta • Nemačka • Poljska • Portugal • Rumunija • Slovačka • Slovenija • Ujedinjeno Kraljevstvo • Finska • Francuska • Holandija • Češka • Švedska • Španija
Zemlje kandidati u pregovorima za članstvo: Hrvatska • Turska i zemlja kandidat: Makedonija1 Zemlje potencijalni kandidati: Albanija • Bosna i Hercegovina • Srbija • Crna Gora 1 zvanični naziv koji koristi EU: Bivša jugoslovenska Republika Makedonija
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||