Egipat (provincija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Provincija Egipat

Egipat (lat. Aeqyptus) je bila rimska provincija od 30. p. n. e. Osnovao ju je rimski državnik i budući car Oktavijan nakon pobede u ratu sa svojim protivnikom Markom Antonijem i egipatskom kraljicom Kleopatrom VII posle zauzimanja Aleksandrije i ostatka Ptolemejskog kraljevstva. Teritorija provincije je otprilike odgovarala teritoriji današnjeg Egipta, s izuzetkom Sinaja, koji je pripadaju provinciji Judeja. Na zapadu se rimski Egipat graničio s provincijom Kirenaika i Krit, a na jugu s nezavisnim kraljevstvom Kuš. Za vreme rimske vladavine Egipat je bio izuzetno važna provincija, s obzirom da se u njemu proizvodilo žito za ishranu građana Rima i drugih provincija.

Provincija je ispočetka obuhvatala samo Donji Egipat, da bi godine 26. p. n. e. Kornelije Gal uspostavio rimsku vlast u Gornjem Egiptu. Kasnije je uspostavljena nova granica na jugu s Kušom, dok je obala Crvenog mora osvojena u doba cara Klaudija.

Rimsku vlast je karakterisala snažna društvena stratifikacija, odnosno podela društva na različite klase prema kojoj su na vrhu bili Rimljani, a na dnu egipatski domoroci. U kulturnom smislu je period rimske vlasti beležio postupno nestajanje staroegipatske kulture, čemu je bitno doprineo dolazak hrišćanstva, odnosno stvaranje nove koptske kulture.

Egipat je nakon podele Carstva godine 395. pripao Istočnom carstvu. Taj period su karakterisali brojni verski sukobi vezani uz monofizitska verovanja egipatskih hrišćana. Oni su oslabili autoritet Carstva u provinciji i omogućili da Egipat početkom 7. veka nakraktko dođe pod sasanidsku vlast, da bi rimska/vizanstijska vlast konačno prestala arapskim osvajanjem 641–646. godine.

Glavni grad provincije je bila Aleksandrija.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]