Ede Mađar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ede Mađar
Lični podaci
Datum rođenja(1877-01-31)31. januar 1877.
Mesto rođenjaOrošhaza, Austrougarska
Datum smrti5. maj 1912.(1912-05-05) (35 god.)
Mesto smrtiSegedin, Austrougarska

Ede Mađar (mađ. Magyar Ede; Orošhaza, 31. januar 1877Segedin, 5. maj 1912) bio je mađarski arhitekta.

Život i karijera[uredi | uredi izvor]

Ede Mađar bio je sin Mihalja Osadskog, proizvođača nameštaja. Imao je 3 godine kada je porodica promenila prezime iz Osadski u Mađar. Studirao je arhitekturu u Budimpešti i tokom studija putovao u Belgiju i Francusku. Nakon završetka studija 1901. godine, započeo je karijeru kao arhitekta u Segedinu. Svojim evropskim iskustvom, mladošću, velikom energijom, odlučnošću, hrabrošću i talentom, suprotstavio se vladajućem učmalom ukusu i projektujući remek dela koja i danas dominiraju arhitekturom Segedina – povezao je Segedin sa Evropom.

Umro je mlad izvršivši samoubistvo zbog razočarenja u ljubavi, u 35. godini života. Iako je živeo kratko, Ede Mađar jedan je od najznačanijih mađarskih arhitekata secesije.[1]

Dela[uredi | uredi izvor]

S obzirom da je karijera Ede Mađara bila fokusirana na Segedin, u njemu se i nalaze najpoznatije građevine ovog arhitekte. Među njima izdvaja se svakako čuvena Rekova palata (1907), zatim Ungar-Majer palata (1911), Palata reformatorske crkve i Šafer palata (1904).

U Senti je uradio projekte za Hotel Rojal,[2] koji se nalazi na listi nepokretnih kulturnih dobara od velikog značaja Republike Srbije i Rotman kuću. Ede Mađar projektovao je i zgradu Reformatorske crkve u Kikindi, koja se nalazi u Dositejevoj ulici.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Brošura Secesija u Subotici i Segedinu” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 24. 09. 2015. g. Pristupljeno 06. 09. 2014. 
  2. ^ O Hotelu Rojal na sajtu SANU

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]