Edit Pijaf

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Едит Пјаф)
Edit Pijaf
franc. Édith Piaf
Lični podaci
Ime po rođenjuEdit Đovana Gasion
Datum rođenja(1915-12-19)19. decembar 1915.
Mesto rođenjaPariz,  Francuska
Datum smrti11. oktobar 1963.(1963-10-11) (47 god.)
Mesto smrtiPlaskasje, Francuska
Zanimanjepevačica, tekstopisac
Muzički rad
Aktivni period1935—1963
Žanrkabare, šansona
InstrumentVokal
Ostalo
Veb-sajtwww.edithpiaf.com

Edit Pijaf (franc. Édith Piaf, 19. decembra 1915 — 10. (zvanično 11) oktobra 1963) francuska je čuvena pevačica šansona i nacionalna muzička ikona.[1] Njena muzika je često povezana sa njenim tragičnim životom a izvodila je uglavnom balade koje su je i proslavile.[2] Njene najpoznatije pesme su „La Vie en rose“ (1946), „Hymne à l'amour“ (1949), „Milord“ (1959), „Non, je ne regrette rien“ (1960). Njena pesma Hymne à l'amour postala je inspiracija za film Toutes ces belles promesses francuskog režisera Jean-Paul Civeyrac. Pesma Hymne à l'amour se takođe može u vidu odrade naći na albumu Songs To No One 1991-1992 izviđača Džef Barklija i Gari Lukasa.

Detinjstvo[uredi | uredi izvor]

Uprkos bezbrojnim objavljivanim biografijama, mnoge činjenice i događaji Editinog života su još uvek obavijeni velom misterije.[3] Rođena je pod punim imenom Edit Đovana Gasion (franc. Édith Giovanna Gassion) u Belevilu u Parizu,[4] u imigracionom odeljenju kako je kasnije saznao i objavio Danijel Penak. Nazvana je Edit po pogubljenoj engleskoj sestri Edit Kavel, a prezime Pijaf, što na francuskom znači vrabac, dobila je zahvaljujući nadimku 20 godina kasnije).[5][6]

Njena majka, Aneta Đovana Majar (1898—1945), bila je Italijanka, tada sedamnaestogodišnja devojka, poreklom iz Livorna, radila je pevačica u kafeu pod pseudonimom Line Marsa, a od nje je Edit uzela srednje ime Đovana.[7][8][2]:5[9] Otac, Luj Alfons Gasijon (1881—1944), bio je ulični akrobat i pozorišni izvođač. Mala Edit je najpre bila ostavljena nakratko kod bake sa majčine strane. Kasnije, Editin otac dolazi i odvodi je kod njegove majke koja je vodila bordel u Normandiji,[10] i onda se prijavljuje u francusku vojsku (1916). Tada je Edit bila u kontaktu sa prostitutkama i najrazličitijim ljudima koji su uticali na njenu ličnost i promenili su njen način viđenja života.

Od svoje treće do sedme godine života Edit je bila slepa. Po jednoj od legendi, Edit je opet progledala kada je jedna od babinih prostitutki otišla na hodočašće do sada već kanonizovane svetice Terez de Lisije. Godine 1929. pridružila se ocu u njegovim uličnim akrobacijama. Kasnije je iznajmila sobu u hotelu Klermon i odvojila se od njega, idući svojim putem kao ulična pevačica u Parizu. Imala je oko 16 godina kada se zaljubila u dostavljača Luj Dipona, sa kojim je dobila dete, malu devojčicu po imenu Marsela. Marsela je ubrzo umrla od meningitisa.

Venčanje roditelja[uredi | uredi izvor]

Luj Gasion, otac Edit Pijaf, pridružio se 89.oj pešadiji ,11 août 1914. godine koja se nalazila u Sansu. Kapetan mu je dozvolio trodnevno odsustvo kako bi se venčao. Venčanje je bilo 4 septembra 1914. godine, sa Anetom Mailard. Izveštaj o venčanju koji se čuva u opštinskim arhivima govori o tome da se ceremonija održala u 10 sati i 30 minuta dok su bitke Prvog svetskog rata besnele na istoku Francuske. Matičar toga dana bio je Dupšez, pomoćnik senatora gradonačelnika Sens-a, od 1872. do 1879. godine. Zbog prisustva u Sensu, Editin otac nastavlja vojnu službu a porodica ostaje u tom gradu zbog njega.[11]

Pevačka karijera[uredi | uredi izvor]

Godine 1935, Edit otkriva vlasnik noćnog kluba Luj Leple (Louis Leplée), čiji su klub posećivali slojevi kako niže tako i više klase. On ju je forsirao da peva uprkos njenim nervozama i tremama. Njena visina (142 cm) inspirisala ga je da je nazove imenom koji će je pratiti celog života i biti njeno umetničko ime: Mali vrabac (La Môme Piaf). Njena prva ploča pojavila se iste godine. Nedugo zatim, Leple je ubijen a Edit optužuju da je bila saučesnik u njegovom ubistvu, ali je oslobođena optužbe.

Pevačica kabarea[uredi | uredi izvor]

U jesen 1935. godine, Edit Pijaf je otkrivena na uglu avenije Mak-Mahon i ulice Troion od strane Luisa Leple, menadžera kabarea Le Gerny's, koja se nalazi u aveniji Jelisejska polja . e Leple postaje njen mentor i staratelj i koji, angažovanjem u kabareu, bira umetničko ime "Edit Pijaf" (kao "vrabac"). Edit je radila svake večeri i imala je smeštaj. Prvo veče niko nije verovao da će jedna stidljiva devojka osvojiti ceo kabare. Jedne večeri upoznaje poznatog pevača Kanetia koji joj predlaže da joj pomogne oko karijere. 1936. Edit snima svou prvu pesmu Les Mômes de la cloche.[12] Pesma je toliko bila popularna da je bila na svim top listama skoro šest meseci. Godine 1940, Žan Kokto piše uspešan komad Le Bel Indifférent u kome Edit glumi. Sprijateljila sa poznatim ljudima, kao što je glumac Moris Ševalje i pesnik Žak Boržea. Sama je pisala tekstove za većinu svojih pesama, i udružuje se sa kompozitorima zbog melodija.

Njena pesma koja joj postaje zaštitni znak, "La Vie en rose" pisana je usred nemačke okupacije Pariza tokom Drugog svetskog rata. U to vreme, ona je postajala sve uspešnija. Pevajući za visoke nemačke oficire u par klubova, Edit je zaradila pravo da se slika sa francuskim ratnim zarobljenicima, pod izgovorom da bi im digla moral. Kada bi te slike došle u posed zatvorenicima, oni bi isecali svoje likove na fotografiji, i koristili ih da naprave lažne dokumente za beg iz zatvora. Danas, Editina povezanost sa Francuskim pokretom otpora je poznata i mnogi joj i danas duguju živote. Posle rata putovala je na turneje po Evropi i Americi (južnoj i severnoj), gde je postala internacionalno poznata ličnost. Njena popularnost u SAD je bila tolika da se pojavila osam puta u emisiji Šou Ed Salivana i dva puta u Karnegi holu (1956 i 1957). Pomogla je usponu karijere Šarla Aznavura, vodeći ga na turneju sa njom po Francuskoj i SAD.

Velika ljubav Edit Pijaf, bokser Marsel Serdan, poginuo je 1949. u avionskoj nesreći. Pijaf se udavala dva puta. Njen prvi muž bio je Žak Pil, pevač; venčali su se 1952. i razveli 1956, a drugi, Teo Sarapo (franc. Théo Sarapo), bio je frizer, pevač i glumac, 20 godina mlađi od nje. Venčali su se 1962.

Godine 1951, doživela je saobraćajnu nesreću posle koje je postala zavisnik od morfijuma, od koga se kasnije odvikla.

Dvorana Olimpija u Parizu je mesto gde je Pijaf poslednji put održala seriju popularnih koncerata. Tu je držala recitale od januara 1955. do oktobra 1962. Odlomci pet recitala (1955, 1956, 1958, 1961, 1962) su sakupljeni i izdati na ploči. U aprilu 1963, Pijaf snima svoju poslednju pesmu: "L'homme de Berlin".

Smrt i zaostavština[uredi | uredi izvor]

Grob Edit Pijaf, na groblju u Parizu

U svojoj 47. godini, Pijaf umire od raka na Francuskoj rivijeri, 10. oktobra 1963, jedan dan ranije od svog prijatelja Žan Koktoa. Njeno telo vraćeno je u Pariz i tada je i njena smrt je objavljena 11. oktobra. Taj datum je postao zvanični datum njene smrti. Govori se da je njeno telo vraćeno u Pariz u tajnosti, da bi njeni fanovi mislili da je umrla u svom rodnom gradu. Ta informacija i dan danas ostaje misterija o kojoj se još uvek spekuliše. Sahranjena je na čuvenom groblju Per Lašez u Parizu. Uprkos tome što je pariski nadbiskup katoličke crkve zabranio masi da se okuplja na groblju zbog načina na koji je živela, njena sahrana je okupila nekoliko hiljada ljudi na ulice Pariza. Ubrzo je groblje bilo pretrpano sa više od 40.000 obožavalaca i poštovalaca. Šarl Aznavur je pominjao sahranu Edit Pijaf kao događaj koji je prvi put kompletno zaustavio saobraćaj u Parizu, još od vremena Drugog svetskog rata. Danas postoji muzej posvećen Edit Pijaf u Parizu, a ona se pamti kao jedna od najboljih Francuskih pevačica.

Pesme[uredi | uredi izvor]

1933
  • Entre Saint-Ouen et Clignancourt
1934
  • L'Étranger
1935
  • Mon apéro
  • La Java de Cézigue
  • Fais-moi valser
1936
  • fr
  • J'suis mordue
  • Mon légionnaire
  • Le Contrebandier
  • La Fille et le chien
  • La Julie jolie
  • Va danser
  • Chand d'habits
  • Reste
  • Les Hiboux
  • Quand même
  • La Petite boutique
  • Y'avait du soleil
  • Il n'est pas distingué
  • Les Deux ménétriers
  • Mon amant de la coloniale
  • C'est toi le plus fort
  • Le Fanion de la légion
  • J'entends la sirène
  • Ding, din, dong
  • Madeleine qu'avait du cœur
  • Les Marins ça fait des voyages
  • Simple comme bonjour
  • Le Mauvais matelot
  • Celui qui ne savait pas pleurer
1937
  • Le Grand Voyage du pauvre Nègre
  • Un jeune homme chantait
  • Tout fout le camp
  • Ne m'écris pas
  • Partance (with Raymond Asso)
  • Dans un bouge du Vieux Port
  • Mon cœur est au coin d'une rue
1938
  • S'est lui que mon cœur a choisi
  • Paris-Méditerranée
  • La Java en mineur
  • Browning
  • Le Chacal
  • Corrèqu' et réguyer
1939
  • Y'en a un de trop
  • Elle fréquentait la rue Pigalle
  • Le Petit Monsieur triste
  • Les Deux Copains
  • Je n'en connais pas la fin
1940
  • fr
  • On danse sur ma chanson
  • Sur une colline
  • C'est la moindre des choses
  • Escale
  • La fille de joie est triste (L'Accordéoniste)
1941
  • Où sont-ils, mes petits copains?
  • C'était un jour de fête
  • C'est un monsieur très distingué
  • J'ai dansé avec l'Amour
  • Tu es partout
  • L'Homme des bars
  • Le Vagabond
1942
  • Jimmy, c'est lui
  • Un coin tout bleu
  • Sans y penser
  • Un monsieur me suit dans la rue
1943
  • J'ai au'à l'regarder...
  • Le Chasseur de l'hôtel
  • C'était une histoire d'amour
  • Le Brun et le Blond
  • Monsieur Saint-Pierre
  • Coup de Grisou
  • De l'autre côté de la rue
  • La Demoiselle du cinqième
  • C'était si bon
  • Je ne veux plus laver la vaisselle
  • La Valse de Paris
  • Chanson d'amour
  • Ses mains
1944
  • Les deux rengaines
  • Y'a pas d'printemps
  • Les Histoires de coeur
  • C'est toujours la même histoire
1945
  • Le Disque usé
  • Elle a...
  • Regarde-moi toujours comme ça
  • Les Gars qui marchaient
  • Il Riait
  • Monsieur Ernest a réussi
1946
  • La Vie en rose
  • Les trois cloches
  • Dans ma rue
  • J'm'en fous pas mal
  • C'est merveilleux
  • Adieu mon cœur
  • Le Chant du pirate
  • Céline
  • Le petit homme
  • Le Roi a fait battre tambour
  • Dans les prisons de Nantes
  • Elle chantait
  • Mariage
  • Un refrain courait dans la rue
  • Miss Otis Regrets
  • Il est ne le divin enfant
1947
1948
  • Monsieur Lenoble
  • Les Amants de Paris
  • Il a chanté
  • Les vieux bateaux
  • Il pleut
  • Cousu de fil blanc
  • Amour du mois de mai
  • Monsieur X
1949
  • Bal dans ma rue
  • Pour moi tout' seule
  • Pleure pas
  • Le Prisonnier de la tour (Si le roi savait ça Isabelle)
  • L'Orgue des amoureux
  • Dany
  • Paris
1950
  • Hymne à l'amour
  • Le Chevalier de Paris
  • Il fait bon t'aimer
  • La p'tite Marie
  • Tous les amoureux chantent
  • Il y avait
  • C'est d'la faute à tes yeux
  • C'est un gars
  • Hymn to Love
  • Autumn Leaves
  • The Three Bells
  • Le Ciel est fermé
  • La Fête continue
  • Simply a Waltz
  • La Vie en rose
1951
  • Padam... Padam...
  • Avant l'heure
  • L'homme que j'aimerai
  • Du matin jusqu'au soir
  • Demain (Il fera jour)
  • C'est toi
  • Rien de rien
  • Si, si, si, si
  • À l'enseigne de la fille sans cœur
  • Télégramme
  • Une enfant
  • Plus bleu que tes yeux
  • Le Noël de la rue
  • La Valse de l'amour
  • La Rue aux chansons
  • Jezebel
  • Chante-moi
  • Chanson de Catherine
  • Chanson bleue
  • Je hais les dimanches
1952
  • Au bal de la chance
  • Elle a dit
  • Notre-Dame de Paris
  • Mon ami m'a donné
  • Je t'ai dans la peau
  • Monsieur et madame
  • Ça gueule ça, madame
1953
  • Bravo pour le clown
  • Sœur Anne
  • N'y va pas Manuel
  • Les Amants de Venise
  • L'effet qu'tu m'fais
  • Johnny, tu n'es pas un ange
  • Jean et Martine
  • Et moi...
  • Pour qu'elle soit jolie ma chanson
  • Les Croix
  • Le bel indifférent
  • Heureuse
1954
  • La Goualante du pauvre jean
  • Enfin le printemps
  • Retour
  • Mea culpa
  • Le "Ça ira"
  • Avec ce soleil
  • L'Homme au piano
  • Sérénade du Pavé
  • Sous le ciel de Paris
1955
  • L'Accordéoniste
  • Un grand amour qui s'achève
  • Miséricorde
  • C'est à Hambourg
  • Légende
  • Le Chemin des forains
  • La Vie en rose (Spanish)
1956
  • Heaven Have Mercy
  • One Little Man
  • 'Cause I Love You
  • Chante-Moi
  • Don't Cry
  • I Shouldn't Care
  • My Lost Melody
  • Avant nous
  • Et pourtant
  • Marie la Française
  • Les amants d'un jour
  • L'Homme à la moto
  • Soudain une vallée
  • Une dame
  • Toi qui sais
1957
  • La Foule
  • Les Prisons du roy
  • Opinion publique
  • Salle d'attente
  • Les Grognards
  • Comme moi
1958
  • C'est un homme terrible
  • Je me souviens d'une chanson
  • Je sais comment
  • Tatave
  • Les Orgues de barbarie
  • Eden Blues
  • Le Gitan et la fille
  • Fais comme si
  • Le Ballet des cœurs
  • Les Amants de demain
  • Les Neiges de Finlande
  • Tant qu'il y aura des jours
  • Un étranger
  • Mon manège à moi ()
1959
1960
  • Non, je ne regrette rien
  • La Vie, l'amour
  • Rue de Siam
  • Jean l'Espagnol
  • La belle histoire d'amour
  • La Ville inconnue
  • Non, la vie n'est pas triste
  • Kiosque à journaux
  • Le Métro de Paris
  • Cri du cœur
  • Les Blouses blanches
  • Les Flons-Flons du bal
  • Les Mots d'amour
  • T'es l'homme qu'il me faut
  • Mon dieu
  • Boulevard du crime
  • C'est l'amour
  • Des histoires
  • Ouragan
  • Je suis à toi
  • Les Amants merveilleux
  • Je m'imagine
  • Jérusalem
  • Le vieux piano
1961
  • C'est peut-être ça
  • Les bleuets d'azur
  • Quand tu dors
  • Mon vieux Lucien
  • Le Dénicheur
  • J'n'attends plus rien
  • J'en ai passé des nuits
  • Exodus
  • Faut pas qu'il se figure
  • Les Amants
  • No Regrets
  • Le Billard électrique
  • Marie-Trottoir
  • Qu'il était triste cet anglais
  • Toujours aimer
  • Mon dieu (English version)
  • Le Bruit des villes
  • Dans leur baiser
1962
  • À quoi ça sert l'amour (fr)
  • Le Droit d'aimer
  • À quoi ça sert l'amour?
  • Fallait-il
  • Une valse
  • Inconnu excepte de dieu
  • Quatorze Juillet
  • Les Amants de Teruel
  • Roulez tambours
  • Musique à tout va
  • Le Rendez-vous
  • Toi, tu l'entends pas!
  • Carmen's Story
  • On cherche un Auguste
  • Ça fait drôle
  • Emporte-moi
  • Polichinelle
  • Le petit brouillard (Un petit brouillard)
  • Le Diable de la Bastille
1963
  • C'était pas moi
  • Le Chant d'amour
  • Tiens, v'là un marin
  • J'en ai tant vu
  • Traqué
  • Les Gens
  • Margot cœur gros
  • Monsieur Incognito
  • Un Dimanche à Londres
  • L'Homme de Berlin (njen zadnji snimak)

Studijski albumi[uredi | uredi izvor]

  • 1947 : La rue Pigalle / Édith Piaf Sings (na jeziku francuski) Vox VSP 305
  • 1948 : Chansons des cafés de Paris Decca A-697
  • 1949 : Édith Piaf Sings Vox PL 3050 / Polydor PLP 3050; reprend trois chansons de Vox VSP 305
  • 1950 : Chansons des cafés de Paris Decca DL-6004; réédition de Decca A-697 avec deux chansons supplémentaires
  • 1950 : Chansons parisiennes Columbia FL 9501
  • 1950 : Chansons parisiennes Volume II Columbia FL 9507
  • 1950 : Édith Piaf Sings Columbia FL 9510
  • 1951 : Édith Piaf Sings Again Columbia FL 9520
  • 1951 : Encores Columbia FL 9527
  • 1951 : Hits from "La P'tite Lily" Columbia FL 9535
  • 1952 : Encores Parisiennes Columbia CL 6223
  • 1953 : Édith Piaf / Je t'ai dans la peau Columbia FS 1014
  • 1953 : La Vie en rose Columbia FS 1008
  • 1954 : Le Bel Indifférent - 1 acte de Jean Cocteau Columbia FS 1021
  • 1954 : Édith Piaf Sings Bravo pour le clown Angel Records ANG 64005
  • 1954 : Édith Piaf rencontre Charles Trenet Columbia FS 1031 (avec Charles Trenet)
  • 1955 : Édith Piaf chante Raymond Asso Polydor 530 027
  • 1955 : Piaf of Paris Angel Records ANG 64015
  • 1955 : Piaf Tonight Angel Records ANG 65024
  • 1955 : Mes grands succès Columbia FS 1037
  • 1956 : La Vie en rose / Édith Piaf Sings in English Columbia CL 898
  • 1958 : Édith Piaf / J'ai dansé avec l'amour Columbia ML 4779
  • 1958 : Mea Culpa Columbia 33CSX 5
  • 1959 : Le Ballet des cœurs Pathé PAM 67.010
  • 1959 : Piaf! Capitol T10210
  • 1960 : Édith Piaf / C'est l'amour Columbia FS 1083
  • 1960 : Sincerely..... Édith Piaf Columbia 33SX 1276
  • 1961 : De l'accordéoniste à Milord Columbia 33 FSX 138 HS
  • 1962 : Potpourri par Piaf Capitol T 10295
  • 1962 : Les Amants de Teruel Columbia FS 1104
  • 1963 : Édith Piaf / Amour du mois de mai Decca 99.018/London SKL 4351

Filmovi[uredi | uredi izvor]

Festival[uredi | uredi izvor]

Udruženje „prijateljstva Poljska-Francuska” u saradnji sa pariskim udruženjem prijatelji Edit Pijaf organizuju od 2009. godine, u Krakovu u Poljskoj, međunarodni festival francuske pesme „Velika nagrada Edit Pijaf”. Ovaj konkurs je otvoren za sve, jedini zahtev je da se predstave dve francuske pesme, uključujući barem jednu iz repertoara Edit Pijaf. Učesnici mogu osvojiti glavnu nagradu Edit Pijaf.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Huey, Steve. Édith Piaf biography na sajtu AllMusic (jezik: engleski). Pristupljeno 22. 12. 2015.
  2. ^ a b Burke, Carolyn (2011). No Regrets: The Life of Edith Piaf. Alfred A. Knopf. ISBN 978-0-307-26801-3. 
  3. ^ Morris, Wesley (15. 6. 2007). „A complex portrait of a spellbinding singer”. The Boston Globe. Pristupljeno 3. 9. 2009. 
  4. ^ Rainer, Peter (8. 6. 2007). „'La Vie en rose': Édith Piaf's encore”. The Christian Science Monitor. Boston. Pristupljeno 3. 9. 2009. 
  5. ^ Vallois, Thirza (1998). „Two Paris Love Stories”. Paris Kiosque. Arhivirano iz originala 14. 7. 2007. g. Pristupljeno 9. 8. 2007. 
  6. ^ „Biography: Édith Piaf”. Radio France Internationale Musique. Arhivirano iz originala 27. 2. 2003. g. Pristupljeno 3. 9. 2009. 
  7. ^ Her grandmother, Emma Saïd ben Mohamed, was born in Mogador, Morocco, in December 1876, Pierre Duclos and Georges Martin, Piaf, biographie, Éditions du Seuil, 1993, Paris. pp. 41.
  8. ^ Bret, David (1998). Piaf: A Passionate Life. Robson Books. str. 2. .
  9. ^ Bensoussan 2013, str. 20.
  10. ^ Ray, Joe (11. 10. 2003). „Édith Piaf and Jacques Brel live again in Paris: The two legendary singers are making a comeback in cafes and theatres in the City of Light”. The Vancouver Sun. Canada. str. F3. Arhivirano iz originala 11. 12. 2012. g. Pristupljeno 18. 7. 2007. 
  11. ^ France, Centre (28. 8. 2013). „Sylvain Dupêchez, une rue, un gymnase”. www.lyonne.fr (na jeziku: francuski). Pristupljeno 26. 4. 2020. 
  12. ^ magazine, Le Point (1. 2. 2007). „Le mythe Piaf”. Le Point (na jeziku: francuski). Pristupljeno 26. 4. 2020. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]