Edmund Fezenmajer

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Edmund Fezenmajer
Edmund Fezenmajer
Lični podaci
Datum rođenja(1904-11-12)12. novembar 1904.
Mesto rođenjaBad Kisingen, Nemačko carstvo
Datum smrti24. decembar 1977.(1977-12-24) (73 god.)
Mesto smrtiDarmštat, Zapadna Nemačka

Edmund Fezenmajer (nem. Edmund Veesenmayer; Bad Kisingen, 12. novembar 1904Darmštat, 24. decembar 1977) je bio nemački političar, oficir SS-a, osuđen za ratne zločine. Vezenmajer je uveliko doprineo Holokaustu na području Hrvatske, Mađarske i Srbije. Bio je podređeni Ernstu Kaltenbruneru i Joahimu fon Ribentropu, a sarađivao je i sa Adolfom Ajhmanom.[1]

Fezenmajer se pridružio NSDAP-u 1925. godine, a 1932. godine je postao član ekonomskih krugova, čime je stekao mnoge prijatelje na visokim pozicijama. Istovremeno s naredbom za napad na Jugoslaviju 1941, Hitler Fezenmajeru je izdao direktivu da na području budućih ostataka Jugoslavije pronađe pogodne osobe za rukovođenje novih, nacističkoj Nemačkoj prijateljskih država koje će biti stvorene. Nakon nastanka NDH i Vlade narodnog spasa, Fezenmajerov zadatak je bio pomoć u stvaranju državnih uređenja novonastalih kvislinških režima, a to je radio kao član diplomatskog tima koji je boravio u Zagrebu. Imao je veliku ulogu u razvoju Holokausta u Hrvatskoj i Srbiji, te je žustro proganjao hrvatske i srpske Jevreje. U martu 1944. godine postao je nemački predstavnik u Hortijevoj Mađarskoj.

Na Ministarskom suđenju 1949. godine osuđen je na 20 godina zatvora, a kazna je 1951. godine smanjena na 10 godina. Na kraju je pušten 16. decembra iste godine kada mu je kazna smanjena.

Nakon puštanja je živio sa suprugom u Minhenu. Njegovo finansijsko stanje u ovo vreme nije bilo najbolje. Nedugo nakon puštanja, razveo sa od supruge Marije Fezenmajer i preselio se u Hamburg. Razvod je službeno potvrdio Zemaljski sud u Hamburgu 22. jula 1953. godine. Nisu imali dece. Njegova supruga je zadržala njegovo prezime sve do svoje smrti. Između 1952. godine do 1955. godine, Fezenmajer je radio kao predstavnik Agrarmašinenherstelera u Iranu. Međutim, posao nije išao naročito dobro pa je Fezenmajer tražio bolji posao.

U poslednjim godinama života, Fezenmajer je živeo u Darmštatu. Godine 1977, Fezenmajer se razboleo i prevezen je u gradsku bolnicu gde je i umro 24. decembra od zatajenja srca.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Reitlinger 1989, str. 351–352, 360, 367.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]