Ezop

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ezop
Ezop, oslikan u Nirnberškoj Hronici Hartmana Šedela.
Lični podaci
Puno imegrčki: Αἴσωπος, Aísōpos
Datum rođenjaoko 620. p. n. e.
Mesto rođenjaverovatno u Trakiji, Stara Grčka
Datum smrti564. p. n. e.
Mesto smrtiDelfi, Stara Grčka
Književni rad
PeriodStari vek
Uticao naLa Fonten, Dositej Obradović
Najvažnija delaBasne

Ezop (grč. Αἴσωπος), poznat po svojim basnama, gotovo je sigurno legendarna figura. U drevna vremena činjeni razni pokušaji da se utvrdi kao stvarna ličnost. Tako Herodot u 5. veku pre nove ere piše da je Ezop živeo u 6. veku i da je bio rob, dok ga Plutarh u prvom veku nove ere opisuje kao savetnika Kreza, kralja Lidije iz 6. veka. Jedna legenda tvrdi da je došao iz Trakije, dok ga egipatska biografija iz prvog veka stavlja na ostrvo Samos, kao rob koji je od svog gospodara dobio slobodu, odakle odlazi u Vavilon gde radi kao odgonetač zagonetki kod kralja Likurga i konačno sreće svoju smrt u Delfima.[1]

Veruje je da je Ezop zapravo bio samo izmišljeno ime kojim su nazivani autori bajki čiji su glavni junaci zveri. Tako je "Ezopova basna" postala sinonim za basne čija se poenta ne zasniva na samoj radnji priče, već na moralnoj pouci.[1]

Ezop je opšte poznat po svojim basnama u kojima životinje govore ljudskim jezikom, a koje su medij kojim se čitaocu ili slušaocu prenosi neka moralna poruka. Kako su fabule nekih od basni postojale pre Ezopa, neki autori smatraju da je Ezop bio samo sakupljač i narator postojećih basni.[2]

Život[uredi | uredi izvor]

Ezop je, navodno, rođen kao rob u Trakiji, u Grčkoj, oko 620. godine pre nove ere. Obično se opisuje kao veoma inteligentan čovek niskog rasta, čija je oštroumnost bila neprocenjivo blago, ali i opasnost za svoje gospodare.[a] Poznat je po tome što je, kao rob, nadmudrio mnoge svoje vlasnike. Bio je prodavan nekoliko puta tokom svog života i završio je u domaćinstvu filozofa Ksantusa, koji ga je odveo na grčko ostrvo Samos. Tamo je Ezop koristio svoj pripovedački dar da kroz niz priča i basni ubedi tamošnjeg kralja Kreza od Lidije da svojim podanicima ukine visoke poreze.[b] Na Samosu je Ezop dobio slobodu od svog gospodara[1] i kao slobodan čovek, poznat i poštovan, on je služio kao savetnik kralju Krezu, kao i Vavilonskom kralju Likurgu. Vjeruje se da je Ezop umro u Delfima, ubijen od strane tamošnjih žitelja, 564. godine pre nove ere. Najčešće se kao razlog za ovaj čin navodi to što je Ezop omalovažavao boga Apolona, zaštitnika Delfija. Bez obzira na uzrok, kako priča kaže, nekoliko ogorčenih građana podmetnulo je svetu Apolonovu relikviju među Ezopove stvari i to iskoristilo kao dokaz da osudi Ezopa na smrt. U znak odmazde za ovo ubistvo, Delfi je bio pogođen nizom prirodnih katastrofa, kao i napadima od strane Grčke i Vavilona. Da bi se iskupili za ovaj zločin, kaže legenda, stanovnici Delfija sagradili su hram u čast Ezopa.[3]

Knjiga o Ezopovom životu[uredi | uredi izvor]

Iako je stvarni Ezopov život nepoznat (uključujući i sumnju da je uopšte i postojao),[1] ipak postoji jedan opis u drevnom spisu „Život Ezopa”, koji u svojoj najranijoj verziji nosi naslov „Knjiga Ksantusa, filozofa i njegovog roba Ezopa”. U skladu sa ovim životopisom, Ezop je rođen kao ružni niemi rob, ali je dobio moć da govori i bavi se bajkama u zamenu za svoju velikodušnost jednom od slugu boginje Izide. Nakon što je stekao dar pripovedanja, potrudio se da stigne do Samosa, gde je postao rob filozofa zvanog Ksantus. Tokom prepričavanja Ezopovog života sa Ksantusom, drevni spis opisuje Ezopa u seriji uzbudljivih avantura, duhovitih bajki i opscenih epizoda koje pokazuju, iznad svega, da on može nadmudriti i nadmašiti filozofa koji ga posjeduje.[3]

Ezopove basne[uredi | uredi izvor]

Aesopus moralisatus, 1485

Ezopove basne su literatura običnog čoveka — nasuprot heroici i aristokratizmu Homerovih epova.[traži se izvor] Ove basne su deo tradicionalne narodne mudrosti prenašane usmeno, sa generacije na generaciju. Ezopove basne odražavaju gledišta odraslih ljudi, često su satirične i nikad sentimentalne.[traži se izvor] Služeći se likovima i osobinama životinja, Ezop je kroz svoje basne izvrgao ruglu nedostojne vladare i silnike, ismejao glupost i pohlepu, lenjost i nemar, bahatost i zlobu.[traži se izvor]

Ezop je tako jednom prilikom ispričao atinjanima svoju basnu "Žabe koje su tražile da imaju kralja" kada su atinjani izrazili nezadovoljstvo vladavinom njihovog vladara. U ovoj basni su žabe, iz dosade, tražile od Zevsa da im da kralja. Zevs je, u baru gde su živele žabe, bacio kladu. Takav potpuno neaktivni kralj nije bio po volji žabama, pa su od Zevsa tražile novog kralja. Zevs im je dao zmiju koja ih je lovila i jela. Poruka basne je bila: bolje je ne imati vladara nego imati okrutnog vladara.[traži se izvor] Obrada ove basne, kao i mnogih drugih Ezopovih basni, sreće se kod Krilova.[4]

Prva zbirka Ezopovih basni, za koju se uopšte zna, bila je ona koju je još u 4. veku p. n. e. publikovao Demetrije Faleronski i koja je izgubljena u 9. veku n. e. Jednu zbirku basni koja se zasniva na Ezopovim basnama je publikovao Fedar u antičkom Rimu u 1. veku n. e.[1]

Francuski pesnik La Fonten je preradio mnoge od Ezopovih basana, uzetih iz Fedarove zbirke.[1] Na srpski jezik Ezopove basne prvi je preveo Dositej Obradović.[5]

Ezopove basne se pripovedaju širom zemaljske kugle i imaju neosporno trajnu literarnu vrednost.[traži se izvor]

Najpoznatije[traži se izvor] basne su:

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jedna hipoteza pretpostavlja da je on možda bio afričkog porekla. Ova teorija zasniva se na sličnosti njegovog imena sa rečju "Etiop", reč koja na starogrčkom jeziku označava "tamnoputu osobu afričkog porekla".[3]
  2. ^ u nekim verzijama legende o Ezopu dar pripovedanja poklonila mu je boginja Izida, kao nagradu za njegova ranija dobra dela.[3]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ „Aesop”. ENCYCLOPÆDIA BRITANNICA. Encyclopædia Britannica, Inc. Pristupljeno 24. 1. 2019. 
  2. ^ „Aesop's Fables”. Encyclopedia.com. Pristupljeno 24. 1. 2019. 
  3. ^ a b v g „The Life Of Aesop - A Concise Biography”. Fairy Tales Collection. Information Specialists' Discussion List (INFOSIS) of Canadian librarians. Arhivirano iz originala 15. 9. 2013. g. Pristupljeno 24. 1. 2019. 
  4. ^ „Ezop”. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 24. 1. 2019. 
  5. ^ Maticki, Miodrag (2009). „Uvodna reč”. Dositej Obradović: Basne. Beograd: Zadužbina Dositej Obradović. ISBN 978-86-87583-02-3. COBISS.SR 169547276

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Maticki, Miodrag (2009). „Uvodna reč”. Dositej Obradović: Basne. Beograd: Zadužbina Dositej Obradović. ISBN 978-86-87583-02-3. COBISS.SR 169547276
  • Dictionary of World Biography, Volume 1 edited by Frank Northen Magill Taylor & Francis, Jan 23, 2003, p. 17-21; biografija Ezopa koju je napisao Donald S. Gochberg
  • Mayvis Anthony: The Legendary Life and Fables of Aesop, Mayant Press, Mar 8, 2006
  • Adrado, Francisco Rodriguez, 1999–2003. History of the Graeco-Latin Fable (three volumes). Leiden/Boston: Brill Academic Publishers.
  • Cancik, Hubert, et al., 2002. Brill's New Pauly: Encyclopaedia of the Ancient World. Leiden/Boston: Brill Academic Publishers.
  • Cohen, Beth (editor), 2000. Not the Classical Ideal: Athens and the Construction of the Other in Greek Art. Leiden/Boston: Brill Academic Publishers. Includes "Aesop, Between Man and Beast: Ancient Portraits and Illustrations" by François Lissarrague.
  • Dougherty, Carol and Leslie Kurke (editors), 2003. The Cultures Within Ancient Greek Culture: Contact, Conflict, Collaboration. Cambridge University Press. Includes "Aesop and the Contestation of Delphic Authority" by Leslie Kurke.
  • Driberg, J. H., 1932. "Aesop", The Spectator, vol. 148 #5425, June 18, 1932, pp. 857–8.
  • Hansen, William (editor), 1998. Anthology of Ancient Greek Popular Literature. Bloomington: Indiana University Press. Includes The Aesop Romance (The Book of Xanthus the Philosopher and Aesop His Slave or The Career of Aesop), translated by Lloyd W. Daly.
  • Hägg, Tomas, 2004. Parthenope: Selected Studies in Ancient Greek Fiction (1969–2004). Copenhagen: Museum Tusculanum Press. Includes Hägg's "A Professor and his Slave: Conventions and Values in The Life of Aesop", first published in 1997.
  • Hansen, William, 2004. Review of Vita Aesopi: Ueberlieferung, Sprach und Edition einer fruehbyzantinischen Fassung des Aesopromans by Grammatiki A. Karla. Bryn Mawr Classical Review 2004.09.39.
  • Holzberg, Niklas, 2002. The Ancient Fable: An Introduction, translated by Christine Jackson-Holzberg. Bloomington & Indianapolis: Indiana University press.
  • Keller, John E., and Keating, L. Clark, 1993. Aesop's Fables, with a Life of Aesop. Lexington: University of Kentucky Press. English translation of the first Spanish edition of Aesop from 1489, La vida del Ysopet con sus fabulas historiadas including original woodcut illustrations; the Life of Aesop is a version from Planudes.
  • Kurke, Leslie, 2010. Aesopic Conversations: Popular Tradition, Cultural Dialogue, and the Invention of Greek Prose. Princeton University Press.
  • Leake, William Martin, 1856. Numismata Hellenica: A Catalogue of Greek Coins. London: John Murray.
  • Loveridge, Mark, 1998. A History of Augustan Fable. Cambridge University Press.
  • Lobban, Richard A., Jr., 2002. "Was Aesop a Nubian Kummaji (Folkteller)?", Northeast African Studies, 9:1 (2002), pp. 11–31.
  • Lobban, Richard A., Jr., 2004. Historical Dictionary of Ancient and Medieval Nubia. Lanham, Maryland: Scarecrow Press.
  • Panofka, Theodor, 1849. Antikenkranz zum fünften Berliner Winckelmannsfest: Delphi und Melaine. Berlin: J. Guttentag.
  • Papademetriou, J. Th., 1997. Aesop as an Archetypal Hero. Studies and Research 39. Athens: Hellenic Society for Humanistic Studies.
  • Penella, Robert J., 2007. Man and the Word: The Orations of Himerius." Berkeley: University of California Press.
  • Perry, Ben Edwin (translator), 1965. Babrius and Phaedrus. Cambridge: Harvard University Press.
  • Philipott, Tho. (translator), 1687. Aesop's Fables with His Life: in English, French and Latin Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. april 2022). London: printed for H. Hills jun. for Francis Barlow. Includes Philipott's English translation of Planudes' Life of Aesop with illustrations by Francis Barlow.
  • Reardon, B. P. (editor), 1989. Collected Ancient Greek Novels. Berkeley: University of California Press. Includes An Ethiopian Story by Heliodorus, translated by J.R. Morgan, and A True Story by Lucian, translated by B.P. Reardon.
  • Snowden, Jr., Frank M., 1970. Blacks in Antiquity: Ethiopians in the Greco-Roman Experience. Cambridge: Harvard University Press.
  • Temple, Robert and Olivia (translators), 1998. Aesop: The Complete Fables. New York: Penguin Books.
  • van Dijk, Gert-Jan, 1997. Ainoi, Logoi, Mythoi: Fables in Archaic, Classical, and Hellenistic Greek. Leiden/Boston: Brill Academic Publishers.
  • West, M. L., 1984. "The Ascription of Fables to Aesop in Archaic and Classical Greece", La Fable (Vandœuvres–Genève: Fondation Hardt, Entretiens XXX), pp. 105–36.
  • Wilson, Nigel, 2006. Encyclopedia of Ancient Greece. New York: Routledge.
  • Zanker, Paul, 1995. The Mask of Socrates: The Image of the Intellectual in Antiquity. Berkeley: University of California Press.
  • Anonymous, 1780. The History and Amours of Rhodope. London: Printed for E.M Diemer.
  • Caxton, William, 1484. The history and fables of Aesop, Westminster. Modern reprint edited by Robert T. Lenaghan (Harvard University Press: Cambridge, 1967). Includes Caxton's Epilogue to the Fables, dated March 26, 1484.
  • Compton, Todd, 1990. "The Trial of the Satirist: Poetic Vitae (Aesop, Archilochus, Homer) as Background for Plato's Apology", The American Journal of Philology, Vol. 111, No. 3 (Autumn 1990), pp. 330–347. Baltimore: The Johns Hopkins University Press.
  • Daly, Lloyd W., 1961. Aesop without Morals: The Famous Fables, and a Life of Aesop, Newly Translated and Edited. New York and London: Thomas Yoseloff. Includes Daly's translation of The Aesop Romance.
  • Gibbs, Laura. "Life of Aesop: The Wise Fool and the Philosopher", Journey to the Sea (online journal), issue 9, March 1, 2009.
  • Sluiter, Ineke and Rosen, Ralph M. (editors), 2008. Kakos: Badness and Anti-value in Classical Antiquity. Mnemosyne: Supplements. History and Archaeology of Classical Antiquity; 307. Leiden/Boston: Brill Academic Publishers. Includes "Ugliness and Value in the Life of Aesop" by Jeremy B. Lefkowitz.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Езоп&oldid=27680307”