Engleski koker španijel

Engleski koker španijel

Crveni engelski koker španijel
Uobičajeni nadimci	Koker, Koker španijel
Poreklo	Engleska
Klasifikacija / standardi FCI Grupa 8, Sekcija 2 Flushing Dogs #005 standard AKC Sporting standard ANKC Group 3 (Gundogs) standard CKC Group 1 - Sporting Dogs standard KC (UK) Gundog standard NZKC Gundog standard UKC Gun Dog standard
Domaći pas (Canis lupus familiaris)

Engleski Koker Španijel je budan, kompaktno građen pas, srednje veličine sa dugim ušima koje sežu do vrha nosa.

Spoljašnjost

Pas je snažan i fino izbalansiranog tijela, ali nikako nije grub. Gornja linija lobanje je (skoro) paralelna sa gornjom linijom njuške, a njuška je iste dužine kao i lobanja. Tamne ili bademaste, ovalne oči bi trebalo da imaju dirljiv, ali i inteligentan izraz. Dlaka je srednje dužine. Noge, kao i donja strana tijela su dobro pokrivene dlakom. Vrh njuške je crne ili, eventualno smeđe boje, u zavisnosti od boje dlake (odgajivači više preferiraju crni vrh njuške). Ova rasa ima jaku vilicu sa makazastim zagrizom. Gornja linija leđa je skoro vodoravna, sa laganim nagibom prema dole od vrata ka korijenu repa. Prsa su razvijena i široka, ali ipak ne previše široka, kako ne bi ugrožavala efikasno kretanje koje ovu vrstu karakteriše. Rep je kupiran, iako se, po novim standardima, zabranjuje kupiranje repa. Šape su zaobljene, nalik na mačje. Boja dlake može biti crna, boja jetre, crvena, višebojna kombinacija (boja mermera), kao i bijela sa crnim flekama. Takođe su moguće i pojave 'paljevine'. Postoje dva tipa Engleskog Koker Španijela: poljski (field) i šumski (show). 'Poljski' tip ima kraće i rjeđe krzno. Višebojne kombinacije su prihvatljive, ali na jednobojnim psima, bijele fleke su dopustljive samo na prsima.

Temperament

Engleski Koker Španijel je srčan, energičan, radostan i dopadljiv, ljubak i nježan pas. Ovaj živahni pas je izvrstan sa djecom: nježan i uvijek spreman za igru, ali ne trpi mnogo zadirkivanje. Druželjubiv je sa strancima, umjeren u lajanju i izvršava, sa puno poštovanja, date mu naredbe. Izvanredan je kao pas za druženje. Generalno je ovo vrsta koju treba dosta izvoditi napolje, iako postoje i rezervisane jedinke. Temperament široko varira. Neke kuje znaju biti dominantne i ne bi trebalo da imaju ne-dominantne vlasnike. Mužjaci, sa druge strane su mnogo više spremni za saradnju. 'Poljski' tip je možda previše aktivan za dobrog ljubimca. Trening kokera mora biti veoma pažljiv, ali ipak strog, pošto je ova vrsta veoma osjetljiva, a sa druge strane, nezavisna i inteligentna. Dobro se ponašaju sa mačkama u kući. Prema istraživanju iz 2002. godine, provedenom nad 487 kokera, samo 1% pasa je agresivno na ljude i 2% je agresivno na druge pse.

Zdravlje

Skloni su infekciji ušiju. U toku ljeta, uši bi trebalo češće provjeravati. Kako su u stalnom dodiru sa zemljom, lako pokupe krpelje, i razne trave, koje često mogu da izazovu i gluvoću. Takođe, zbog stalnog njuškanja, i oči često mogu da obole. Najčešće bolesti očiju su katarakta (koja je najčešće nasljedna), kao i očni glaukom. Mužjaci mogu imati reproduktivnih problema u vidu povučenih testisa. Engleski kokeri takođe mogu imati i problema sa bubrezima.

Istorija

Prvi podaci o postojanju španijela dolaze iz opisa Gastona Fibusa (Gaston Phebus) u 14-om vijeku. Bez obzira na to, tek je 500 godina kasnije, engleski su španijeli podijeljeni u 7 rasa: Klamber, Saseks, Velški Špringer, Engleski Špringer, Poljski (Field) Irski Vodeni (Water), i Koker. Sve ove rase su nastale od španijela koji su uvezeni u Englesku mnogo vijekova prije. Koker i Špringer su razvijani zajedno, sa jednom razlikom, veličinom. Po ovoj osobii su se razlikovali sve do 1892. kada ih je Kinološki Savez Engleske (Kennel Club of England) priznao kao različite rase. Kasnije, u 1940-im, Američki i Kanadski kinološki savez su priznali Engleskog Koker Španijela kao posebnu vrstu u odnosu na Američkog Koker Španijela. Ime Koker (engl. Cocker) dolazi od engleske riječi woodcock, što znači šljuka. Za lov ove ptice su kokeri u početku i bili uzgajani. Kokeri su generalno dobri u lovu pernate divljači. Dobri su u aportu, i u lovu po nepristupačnim ili teško pristupačnim terenima. Danas, Engleski Koker Španijel se češće koristi kao pas za druženje, zbog prirodno dobrog karaktera. Ono po čemu je ova rasa prilično poznata i talentovana su sljedeće stvari: praćenje traga, lov, aport (dobavljanje), motrenje, agilnost i takmičarska poslušnost.

Karakteristike rase

Opšti izgled

Radostan, robustan, sportski dobro izbalansiran, kompaktan sa približno istim rastojanjem od grebena do zemlje, i od grebena do korijena repa.

Karakteristike

Prijateljska narav sa neumornim pomeranjem repa, pokazuje jedno tipično živahno kretanje, pogotovo kod traga, neustrašiv i neophodan u šikarama. Veoma je razigran i voli decu.

Narav

Nježan i privržen, pri tome pun života i poleta.

Glava i lobanja

Kvadratična njuška sa izraženim stopom koji se nalazi u sredini rastojanja od vrha nosne pečurke do potiljne kosti. Lobanja je dobro razvijena, jasno isklesana, niti prefina, niti gruba. Obrazi nisu ispupčeni. Nos dovoljno veliki za lako primanje slabih mirisa.

Oči

Velike, ali ne ispupčene. Tamne boje, nikada svijetle, ali kod pasa čija je boja jetreno braon, jetreno braon melirano i jetreno braon i bijela sa svetlom bojom badema, boja očiju je u skladu sa bojom dlake. Sa inteligentnim i nežnim izrazom, sjajne, prodorne, napeti rubovi kapaka.

Uši

Opuštene, usađene u visini očiju dopiru do vrha nosne pečurke. Koža tamna. Dobro pokrivene dugom, ravnom svilenkastom dlakom.

Zubalo

Snažne vilice sa perfektnim, pravilnim i potpunim makazastim zubalom, pri čemu gornji sekutići bez razmaka naliježu unutrašnjom stranom na sjekutiće donje vilice. Zubi stoje vertikalno u vilici.

Vrat

Srednje dužine, mišićav. Lepo povezan sa dobro kosim plećkama. Suv vrat.

Prednje noge

Plećke kose i suve. Noge su snažnih kostiju, ravne, dovoljno kratke za koncentrisan snažan pokret. Ne prekratke da onemogućuju veliku pokretljivost koja se očekuje od ovog vrsnog lovačkog psa.

Telo

Snažno, kompaktno. Grudni koš dobro razvijen, duboko postavljena grudna kost, ni širok ni uzan gledano od napred. Rebra dobro zasvođena, čvrsta ravna leđa. Slabine kratke i široke, sapi blago nagnute.

Zadnje noge

Široke, dobro zaobljene veoma mišićave. Snažne kosti. Dobro uglovano koljeno i skočni zglob što omogućava dobar potisak.

Šape

Čvrste, slične mačjim, debeli jastučići.

Kretanje

Besprekorna akcija sa snažnim potiskom i osvajanjem prostora.

Rep

Usađen nešto ispod leđne linije. Mora se radosno pomerati i ravno nositi i nikada u vis. Kupira se uobičajeno, ali ne jako kratko da se pogledom ne uočava, niti predugo kako se ne bi umanjilo neumorno radosno mahanje pri radu.

Dlaka

Ravna, svilenkasta, nikada oštra ili talasasta, ne preobilna nikada uvijena. Tijelo, prednje noge i zadnje noge iznad skočnog zgloba dobro odlakani.

Boja

Različita. Kod jednobojnih bjelina nije dozvoljena osim na grudima.

Savet odgajivača

Energija: srednja

Vježbe i šetnje: 40 do 60 minuta na dan.

Ova se rasa lako prilagođava situaciji u porodici, međutim ne treba zaboraviti do su to ipak lovački psi, koji kao takvi, moraju imati dovoljno vježbe. Psi ove rase, uglavnom, vole da plivaju, pa je potrebno na ovo obratiti pažnju ako se nalazite u blizini vode.

Stres izazvan ostavljanjem samog psa u kući: nizak

Običaj da laju: srednji

Transport: jednostavan

Nivo agresivnosti: nizak

Kompatibilnost sa drugim životinjama: visoka

Kompatibilnost sa djecom: visoka

Četkanje i šišanje: često

Dlaka se mora redovno četkati (jednom sedmično). Višak dlake oko i ispod ušiju mora biti uklonjen, kako bi se osigurala adekvatna ventilacija, čime se sprečavaju infekcije. Takođe, dlaka oko šapa i jastučića traži redovnu pažnju. Ove bi pse trebalo šišati 3 do 4 puta godišnje. Bilo bi dobro naučiti šišati svog kokera, zbog ovako česte potrebe za šišanjem.

Ostali problemi:

Kokeri koji žive u kući ili stanu, moguće je da imaju problema sa šapama, odnosno kožom između jastučića. Ovo se javlja poslije čestih pranja šapa koje se nikako ne osuše, poslije čega se javlja crvenilo. Ovo crvenilo kože između jastučića, može biti veoma bolno za vašeg kućnog ljubimca, pa je potrebno poslije svakog pranja šapa obratiti pažnju na sušenje predjela između jastučića. Ova se oblast može dodatno posušiti korišćenjem pudera. Takođe bi bilo dobro koristiti i neku kremu (Pavlovićeva mast ili nešto slično) pošto su jastučići, kada se osuše izrazito suvi i hrapavi.

Budući da su im repovi kupirani i da kao kućni psi češće jedu kuvanu hranu, a zbog svoje proždrljivosti, moguće je da često dobiju dijareju iz čega slijede i moguće upale analne žlijezde. Analnu žlijezdu NIPOŠTO ne cijediti, nego punktuirati!

Spoljašnje veze

• opis rasa pasa
• opis Engleskog koker Španijela
• odgajivačnica Don Karlos Kaunti
• najbolji srpski sajt o psima