Endodermis

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
poprečni presek korena perunike (Iris florentina):
1. endodermis — ćelija propusnica
2. primarna kora
3. endodermis — ćelije sa Kasparijevim trakama
4. pericikl
5. floem
6. ksilem

Endodermis je biljno tkivo, izgrađeno iz jednog sloja ćelija koje okružuju centralni cilindar (stelu). Time endodermis predstavlja prvi, unutrašnji deo kore, čija je funkcija regulisanje protoka vode ka centralnom cilindru. Najdiferenciraniji i najlakši za uočavanje je endodermis kod korenova i podzemnih stabala.

Anatomija endodermisa[uredi | uredi izvor]

Endodermis čine dva tipa ćelija — ćelije propusnice i ćelije sa zadebljanjima.

Ćelije sa zadebljanjima poseduju takozvane Kasparijeve trake, zadebljanja radijalnih ćelijskih zidova (između ćelija endodermisa) i tangencijalnog unutrašnjeg zida (između endodermisa i stele). Ove ćelije mogu iz parenhimskih ćelija kore korena primiti vodu ali je, usled zadebljanja ćelijskog zida, ne mogu proslediti u centralni cilindar. Na poprečnom preseku, Kasparijeve trake imaju oblik latiničnih slova O ili U. Kretanje vode iz kore u centralni cilindar stoga je moguće jedino kroz ćelije propusnice.

Ćelije propusnice su parenhimske ćelije nezadebljalih ćelijskih zidova. U dodiru su sa ćelijama ksilema (u centralnom cilindru) i njima predaju vodu.