Epaf

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Epaf (grč. Έπαφος, lat. Epaphus) je u grčkoj mitologiji prvi egipatski kralj, sin Zevsa i Ije.[1]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Epaf, Zevsov sin[uredi | uredi izvor]

Epaf se rodio kraj reke Nil u Egiptu, gde je njegova majka Ija, bežeći od razjarene Zevsove žene Here, našla utočište. Po nalogu Here ukraden je od Kureta, zbog čega je Zevs munjama ubio Kurete. Epaf je našla njegova majka kod kraljice Biblosa i vraćen za Egipat, gde je kasnije postao kralj.

Oženio je Memfidu, kćerku boga reke Nil i po njoj je nazvao grad Memfis. Sa njom je imao dve ćerke: Libiju, pramajku vladara Argolide i Lisijanasu.

Argivska genealogija u grčkoj mitologiji
InahMelija
ZevsIjaForonej
EpafMemfida
LibijaPosejdon
BelAnhirojaAgenorTelefasa
DanajPijerijaEgiptKadmoKilikEvropaFeniks
MantinejHipermnestraLinkejHarmonijaZevs
Polidor
SpartaLakedemonOkalejaAbantAgavaSarpedonRadamant
Autonoja
EuridikaAkrisijeInoMinoj
ZevsDanajaSemelaZevs
PersejDionis
Legenda boja:

  Muškarac
  Žena
  Božanstvo

Epaf kralj u Sikionu[uredi | uredi izvor]

Drugi Epaf je bio kralj u Sikionu i njegova žena je bila Antiopa, sa kojom je Zevs imao sinove Amfiona i Zeta, buduće kraljeve Tebe, „grada od sedam vrata“.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zamarovski 1985, str. 87.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Zamarovski, Vojteh (1985). Junaci antičkih mitova: Leksikon grčke i rimske mitologije. Zagreb.