Erkol I od Este

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Erkol I od Este
Erkol I od Este
Lični podaci
Datum rođenja(1431-10-26)26. oktobar 1431.
Mesto rođenjaFerara, Vojvodstvo Ferara
Datum smrti25. januar 1505.(1505-01-25) (73 god.)
Mesto smrtiFerara, Vojvodstvo Ferara
GrobBazilika Santa Marija degli Anđeli
Porodica
SupružnikEleanor of Naples, Duchess of Ferrara
PotomstvoAlfonso I od Este, Duke of Ferrara, Isabella d'Este, Beatrice d'Este, Ippolito d'Este, Sigismondo d'Este, Ferrante d'Este, Giulio d'Este
RoditeljiNikolo III od Este
Ričarda di Saluco
DinastijaD'Este
vojvoda Ferare
Period(1471—1505)
PrethodnikBorzo od Este
NaslednikAlfonso I od Este

Erkol I od Este (26. oktobar 1431. - 25. januar 1505), bio je vojvoda Ferare u periodu između 1471. i 1505. Erkol je bio najbogatiji u Italiji svog vremena. Voleo je umetnost, a uz njegovu pomoć Ferara je postala središte umetnosti, a posebno po muzici. Mnogi evropski muzičari tih vremena su dolazili u Feraru, a posebno iz Francuske. Erkolu je lov bio jedna od životnih strasti.

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Školovao se na dvoru Alfonsa V od Aragona od 1445. do 1460. godine. Učio je borilačke veštine, viteštvo i slikanje i tako je postao jedan od najvažnijih pokrovitelja renesanse i stekao ukus za arhitekturu, a stekao je i poštovanje Aragona.

Dolazak na vlast[uredi | uredi izvor]

Erkolov polubrat Borzo je umro 20. avgusta 1471. godine. Erkol je za preuzimanje prestola imao podršku Mletačke rapublike i čak ga je pred smtr Borzo imenovao naslednikom, ali mu je bio potreban pristanak naroda, pa je 20. avgusta na konju odeven kao vojvoda sa svim stanovnicima Ferare i sa oko 10.000 činovnika, krenuo iz Kastel Nuova preko glavne ulice Ferare do istočnog dela grada na trg pa u biskupiju. Pred 12 gradskih mudraca Erkol je dao zakletvu de će pravedno vladati Ferarom, da će brinuti o narodu i raditi sve po njegovoj volji.

Dukat sa likom Erkola

Puč[uredi | uredi izvor]

Nikolo, Borzov sin, se u to vreme nalazio u Mantovi, a kad je čuo za Erkolov dolazak na mesto vojvode digao je vojsku, a napao je tek kada je Erkol otišao u obilazak vojvodstva. Posle poraza Nikolo i njegov rođak Aco su pogubljeni 4. septembra 1476. godine.[traži se izvor]

Prekršavanje zakletve[uredi | uredi izvor]

Erkol je ponekad bio velikodušan, ali je u glavnom bio strog i podigao poreze da bi izmirio troškove države i dvora. Da bi sve bilo u redu u vojvodstvu Erkol je putovao od mesta do mesta de bi sve držao pod kontrolom. Time se pokazuje da je Erkol bio feudalni vladar, a za vreme njegove vladavine je čak i počelo lagano opadanje. Erkol je uveo seljacima porez od jednog dukata za svaka zaprežna kola. To je izazvalo toliko nezadovoljstvo da je Erkol strahovao od zavera, pa je uveo putne isprave i u gostionicama gostioničar je morao da vodi knjigu stranih gostiju i da jednom godišnje knjigu predaju vojsci ili samom Erkolu. Erkol se više nije trudio da bude popularan, čak bi i kad bi išao u obilazak vojvodstva podanici su morali da ga izdržavaju.

Obnova grada[uredi | uredi izvor]

Erkol je stalno vodio računa o izgladu grada. Gradio je široke prave ulice, a onda je odlučio da proširi severni dog grada za skoro 3 mi (4,8 km). Naredio je i da se sagradi veliki zid takozvani Erkolov zid. Zid je sagradio zapovednik odbrane Ferare i arhitekt Biagio Rozeti. Taj zid je izazivao divljenje svih stranaca koji su dolazili u Feraru. Ferara je za vreme vladavine Erkola postala urbano naselje.[traži se izvor]

Vojvodin park[uredi | uredi izvor]

Severnije od Erkolovaog zida nalazilo se veliko područje sa livadama i šumama. Erkol je kupio tu zemlju i ogradio je bedemima, za šte je potrošio mnogo novca. Nekoliko godina kasnije kupio je i okolne livade i ogradio ih. Tamo je lovio divokoze, jelene i divlje svinje. Pozivao je i svoje plemiće porodicu Gonzaga, kao i strane vladare gospodare Mantove i porodicu Bentivoljo, vladare Bolonje. Oni su dolazili sa pratnjom od više hiljada ljudi.

Erkol i Leonor

Venčanje[uredi | uredi izvor]

Godine 1473. Erkol se venčao sa Leonor od Aragona. Na dan venčanja organizovano je veliko slavlje, ples, turnir u mačevanju i ručak od 130 vrsta jela sa brojnim poslasticama. Kuvari su pravili torte na kojima su bile kule, dvorce mlade devojke, i životinje od šećera.[traži se izvor]

Rat protiv Mletačke republike[uredi | uredi izvor]

Mletački uspesi i sukobljene strane[uredi | uredi izvor]

Uzrok Erkolovog rata protiv Mlečana je bio mletačka ljubomora na Erkolovo bogatstvo zbog rudnika soli. Rat je počeo početkom 1482. godine kada je Mletačka najamnička vojska predvođena Robertom Senseverinom je napala Feraru sa severa i osvojila Adriju i napala Ardžentu i Kamajgem. U maju je opsednut Fikarolo, koji je pao 29. juna, a Rovigo 17. avgusta. Na Robertovoj strani našao se i papa Sikst IV sa duždom Đenove Batistom di Kampofregosom i grofom Guljelmom VIII Monferatskim. Međutim na stranu Ferare su stali: knez od Urbina Federiko da Montefeltro, napuljski prestolonaslednik budući kralj Alfonso II Napuljski, koji je napadao Papsku državu s juga, milanski vojvoda Lodoviko Sforca, vojvoda Mantove Federiko I Gonzaga i vladar Bolonje Đovani II Betivoljo, koji je napao Papsku državu sa severa. Papsku vojsku predvodio je Prospero Kolona.

Napuljci sklapaju mir[uredi | uredi izvor]

21. avgusta u bici kod Frozinone Napuljci su poraženi od strane Roberta Malateste, gospodara Riminija, koji nije zaživeo, umro je još 10. septembra. Prešli su reku Po i u novembru su opseli Feraru, Napuljci su brzo posle toga sklopili mir 28. novembra, a on je potpisan tek 12. decembra.

Papa menja stranu i mir[uredi | uredi izvor]

Papa je od mletačkog dužda Đovanija Močeniga tražio da sklopi mir sa Erkolom, ali on je to odlučno odbio. 25. maja 1483. papa je zbog toga ekskomunicirao Đovanija, ali ovaj ga je ignorisao. Zbog toga papa je poslao svog specijalnog izaslanika u Veneciju, ali on se razboleo pa nije mogao da pregovara sa Đovanijem. Papa je posle toga objavio rat Mlečanima i čak mu se pridružile i Napuljske trupe. Papske trupe je u ovoj borbi predvodio Virginio Orsini. Đovani je zvao novog francuskog kralja Šarla VIII Valou i nudio mu Napuljsku kraljevinu i Milano. Za to vreme Mlečani su izvršili invaziju na Napuljsko kraljevstvo, ali njih je spasao milanski vojvoda. Poražena Mletačka republika je 7. avgusta 1484. godine sklopila mir u Bagnolsu San Vitu. Ovim mirom Mlečani su od svih tekovina u ratu sačuvali samo Rovigo. Za vreme ovog rata Erkol je bio teški bolestan pa nije mogao ništa da učini. Posle rata Erkol je hteo da poboljša svoje prijateljstvo sa Papskom državom, pa je po papinoj želji bacio propovednika Đirolama Savotarolu u tamnicu i 1502. godine svog sina Alfonsa venčao sa Lukraciom Bordžijom kćerkom pape Aleksandra VI.

Italija 1494. godine
Erkolov sin naslednik Alfonso

Pozorište[uredi | uredi izvor]

Ovakav poraz je smanjio Erkolov ugled, pa je on odlučio da podigne svoj ugled izgradnjom pozorišta i da postane najpoznatiji mecena u Evropi. Zbog ovoga i zbog toga što je voleo komedije Erkol je u svom dvoru sagradio pozorište, dok su se u leto predstave održavale na ostrvu Belvedre na reci Po. Erkol je poznatog pesnika Lodovika Ariosta postavio. Erkol je bio toliko zadovoljan njim da mu je dao na upravu dolinu Garfanjanu.[traži se izvor]

Smrt[uredi | uredi izvor]

Erkol je poslednje godine života proveo u miru. Umro je 25. januara 1505. godine. U ferari ga je nasledio sin Alfonso.

Erkolovo odevanje i fizički izgled[uredi | uredi izvor]

Erkol je nosio ogrtač od zlatne svile, na glavi je imao kapu sa dijamantima i dragim kamenjem, a u ruci zlatan štit. Često je nosio oklop i imao je plavu kosu.[traži se izvor]

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Nikolo III od Este
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Erkol I od Este
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. Ričarda di Saluco
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Literatura[uredi | uredi izvor]



Vojvoda Ferare
(1391-1404)