Žizela

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Žizela (franc. Giselle) je romantični balet po motivima priče Teofila Gotjea. Autor muzike je Adolf Adam.

Natalija Besmertnova kao Žizela i ansambl Boljšoj teatra, II čin baleta Žizela (omot DVD)

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prvo izvođenje ovaj balet je imao u Pariskoj operi 28. juna 1841. Originalnu koreografiju su postavili Žan Korali i Žil Pero.

Posle perioda u koje je ovaj balet bio zaboravljen na zapadu, Sergej Djagiljev je vratio „Žizelu” na binu svoje trupe, Ruskog baleta, 1910. Glavne uloge su igrale glavne zvezde trupe Djagiljeva, Tamara Karsavina i Vaclav Nižinski. Od tada ovo delo predstavlja deo svih značajnijih baletskih repertoara.

Sadržaj[uredi | uredi izvor]

Prvi čin[uredi | uredi izvor]

U selu je vinogradarska svečanost. Žizela, seoska devojka, zaljubljuje se u Lojza, ne znajući da je to prerušeni princ Albert, vojvoda od Šlezije. Igru dvoje zaljubljenih prekida šumar Hilarion, koji takođe želi naklonost Žizele. Ona ga odbija i šumar ogorčen odlazi. Svi igraju. Majka opominje Žizelu da igranje predstavlja veliki napor za njeno slabo srce. Ona je podseća da će ako umre pre venčanja otići u carstvo vila. Vojvoda od Kurlandije sa svojom svitom iz lova, zaustavlja se ispred Žizeline kuće. Vojvodina kći Batilda, očarana lepotom i ljupkošću Žizele, poklanja joj svoju skupocenu ogrlicu.

Šumar Hilarion otkriva sakriven srebrni mač sa grbom koji pripada grofu Albertu, te se njegova sumnja u lažno predstavljanje Lojza obistinjuje. On otkriva Albertovu prevaru pred vojvodom, njegovom ćerkom, svitom i seljacima. Žizela saznaje da je princeza Batilda, Albertova verenica. Prevarena, shvata da se ceo njen idilični svet ruši. Ostaje samo daleko prisećanje na izgubljenu ljubav. Gubi razum i umire.

Drugi čin[uredi | uredi izvor]

Na groblju pored jezera, Žizelin grob obasjava mesečina. Mučen grižom savesti, Hilarion dolazi na Žizelin grob. Proleću bele senke. To su Vile, duhovi prevarenih devojaka koje su umrle pre svog venčanja. One se svete mladićima navodeći ih na igru od smrti. Mirta, njihova kraljica, naređuje da Hilariona usmrte. Ona poziva Žizelu iz groba, da se pridruži svetu vila; Žizela se pojavljuje pokrivena belim velom.

Princ Albert ne može da zaboravi Žizelu i dolazi na grob. Odjednom, prikazuje mu se duh njegove voljene. Nemilosrdna Mirta određuje i njemu sudbinu igranja u vilinskom kolu do smrti. Albert gubi snagu i pada, verujući da mu je došao kraj. Zvona objavljuju svitanje. Bele senke iščezavaju. Nestaje duh Žizele, Albert ostaje sam. Snaga večite ljubavi ga je spasila.

O nastanku baleta „Žizela”[uredi | uredi izvor]

Književnik Teofil Gotje tragajući za libretom koji će najviše odgovarati njegovoj velikoj ljubavi, umetnici Šarloti Grisi (danas je zaboravljeno da je bila i odlična pevačica) inspiraciju nalazi u Hajneovom delu „Slike s putovanja“. Tu je opisana nekakva legenda slovenskog porekla po kojoj devojke koje su umrle pre venčanja, svake noći ustaju iz grobova i postaju vile koje igraju po čitavu noć. Ako ih neko tada vidi, hvataju ga u vilinsko kolo i osuđuju na igru do smrti. Libretista Sen-Žorž uobličio je ovu priču u libreto. Koreograf je bio Žan Korali, a protagonisti na premijeri Šarlota Grisi i Lisijen Petipa. Istoričari baleta smatraju da su udela u koreografiji imali i sama Šarlota Grisi (i da je moguće da su neke solo varijacije Žizele velikim delom njene) i njen suprug Žil Pero (poznati koreograf), ali danas materijalnih dokaza za ovu tvrdnju nema.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]