Zadužbina Ilije M. Kolarca

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kolarčeva zadužbina
Kolarčeva zadužbina
Opšte informacije
MestoBeograd
OpštinaStari grad
Država Srbija
Vreme nastanka1929—1932.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture
beogradskonasledje.rs

Zadužbina Ilije M. Kolarca, poznata i kao Kolarčeva zadužbina, se nalazi se na Studentskom trgu 5, u najstrožem centru Beograda. Zgrada predstavlja objekat od velikog kulturnog i istorijskog značaja i kao takva je proglašena za nepokretno kulturno dobro.[1][2] Zgradu Kolarčevog univerziteta je projektovao srpski arhitekta Petar Bajalović.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Zgrada Kolarčevog narodnog univerziteta podignuta je u vreme jačanja svesti o Beogradu kao prestonici nove države i potrebama jedne velegradske sredine za kulturnim centrom.

Prve ideje o građenju objekta za potrebe javnih predavanja i priredbi po programu jednog „narodnog univerziteta“ pojavile su se tokom 1928. godine, kada je raspisan konkurs za zgradu Kolarčevog narodnog univerziteta na Trgu Republike. Prvu nagradu dobio je arhitekta Andrej Papkov. Međutim, budući da regulacija ovog dela Trga – između Makedonske i Francuske ulice nije bila definitivno utvrđena, investitor je odustao od građenja na ovom terenu i već 1929. doneo odluku da se objekat podigne na zadužbinskom placu na Studentskom trgu br.5.

Za novu lokaciju na Studentskom trgu nije raspisivan konkurs, već je projekat direktno naručen arhitekti Petru Bajaloviću (1876—1947), profesoru Tehničke velike škole i autoru značajnih objekata iz perioda pre Prvog svetskog rata (Paviljon u Rimu, stambena zgrada u Francuskoj br.31 itd.). Zgrada je počela da se zida 1929. godine, i to kao objekat u unutrašnjem delu parcele, u dvorištu postojećeg jednospratnog objekta na placu zadužbine Ilije Milosavljevića Kolarca. Ideja je bila da se u delu starog objekta organizuje prodaja ulaznica za priredbe. U toku 1930. godine podignuta je velika koncertna dvorana sa oko 1200 mesta, tada najveća u Beogradu. Naredne godine odlučeno je da se i prema ulici podigne novi, trospratni objekat. S obzirom da Zadužbina nije raspolagala dovoljnim materijalnim sredstvima, novi objekat sa Studentskog trga namenjen je renti, pa su u prizemlju projektovani poslovni prostori. Tu je realizovan i ulaz za deo sa garderobom u veznom traktu i koncertnu salu u pozadini. Mezanin je takođe bio namenjen izdavanju, dok su na spratovima zamišljene prostorije za čitaonicu, manje učionice i prostorije za upravu Kolarčevog narodnog univerziteta. Zgrada je završena 1932. godine.

Upravnik Kolarčeve zadužbine od 2022. godine je Aleksandar Peković.[3]

Arhitektura i urbanizam[uredi | uredi izvor]

Zgrada pokriva skoro u potpunosti parcelu nepravilnog oblika, na uglu Studentskog trga i Ulice 1300 kaplara. Sa zapadne strane parcela je od suseda odvojena slepom uličicom, dok se sa severne strane graniči sa nizom stambeno poslovnih objekata i novim objektom Beogradske filharmonije. Budući da je etapno građena, na nepravilnom terenu, zgrada nema svoju prirodno razvijenu strukturu, već su raspored i arhitektura pojedinih prostora direktno sledili promenjive namere investitora.

U celini objekat nosi odlike umerenog akademizma svojstvenim za Beograd tog vremena i ne razlikuje se od mnogih sličnih objekata iz istog perioda.

Na atici je uklesan natpis „Zadužbina Ilije M. Kolarca“.

Spomenik kulture[uredi | uredi izvor]

Zgrada Kolarčevog narodnog univerziteta sadrži spomeničke vrednosti pre svega zbog svoje namene i nezamenjive kulturne uloge. Zamišljena je kao institucija koja ciklusima predavanja i drugim oblicima edukacije na najvišem stručnom i naučnom nivou, utiče na razvoj kulturne sredine. Predavanja obuhvataju različite oblasti ljudskih saznanja, od medicine, tehnike, filozofije, do istorije umetnosti i odnose se kako na svetska dostignuća, tako i na istraživanja u domaćoj sredini.

Posebnu vrednost predstavlja akustična sala koja i danas okuplja muzičku omladinu i gde se održava živa koncertna aktivnost. Poznata je kao najakustičnija ako ne i jedina stvarno akustična sala u Beogradu. Zbog toga se u njoj redovno održavaju koncerti na koje dolaze najpoznatiji svetski muzičari. [4][5]

Osim velike dvorane (sale) postoji i mala sala na prvom spratu gde se svakodnevno održavaju razna predavanja i promocije. Obično se ova predavanja organizuju u ciklusima koji se održavaju određenog dana.

Kolarčev narodni univerzitet je značajan i kao reprezent ideje o zadužbinarstvu koja je ostala sačuvana do našeg vremena, a koja je Beograd obogatila nekim od najreprezentativnijih građevina.

Programski koncept Galerije u prizemlju usmeren je na umetnički rad mladih vizuelnih umetnika. Jedan deo Galerije namenjen je prodaji radova umetnika koji su u njoj izlagali. Knjižara „Aleksandar Belić“ orijentisana je ka prodaji knjiga iz humanističkih i društvenih nauka.

Zgrada Kolarčevog narodnog univerziteta proglašena je za spomenik kulture (Odluka, „Sl. list grada Beograda“ br. 23/84). [6]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda
  2. ^ Petar Bajalović, Zgrada Kolarčevog narodnog univerziteta u Beogradu, Arhitektura, Ljubljana 1933
  3. ^ Lijeskić, Biljana (27. 8. 2022). „Kolarac je naš Karnegi hol”. Politika. Pristupljeno 30. 8. 2022. 
  4. ^ Stanislav Rorman, Projekt koncertne zgrade za Beograd, Arhitektura, Ljubljana 1933
  5. ^ Kicoš i narodni dobrotvor („Politika“, 20. mart 2011)
  6. ^ Dokumentacija Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, dosije spomenika kulture Zadužbina Ilije M. Kolarca

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]